DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Im zweite n (letzten) Abschnitt behandelt der Autor die Problematik der Trennung in der Forstwirtschaft »aller Renten zusammen« nach dem Kriterium der natürlichen Bedingungen (die Renten I) und der künstlichen Bedingungen (die Renten II) ihrer Entstehung. In einer rationellen Forstwirtschaft, wo sich die Hiebe im Rahmen des Holzzuwachses bewegen — gibt es keine Differential-Boden(Wald)-Renten der Fruchtbarkeit I, und zwar deswegen, weil es beim Urwald weder eine »Erzeugung des Holzes auf dem Stock« noch einen ökonomischen Holzzuwachs (per Hektar) gibt, noch einen jährlichen Ertrag und keine diesbezüglichen Kosten. — Wo keine forstliche Bewirtschaftung besteht und wo sich die Wälder nur zersetzen, d. h. exploitieren, würde die Waldbenutzung einen »Extra-Gewinn der Fruchtbarkeit« realisieren, wenn sie nicht dem Verwalter des Waldes das erwähnte Normativ und die Differential- Boden(Wald)-Rente I abgeben müsste. Wenn die Waldbenutzung dem Verwalter des Waldes nicht das angeführte Normativ sondern nur die Differential- Boden(Wald)-Rente der Fruchtbarkeit I und die eventuelle absolute Bodenrente bezahlt — so bedeutet dies, dass die Waldbenutzung die Notwendigkeit der Erhaltung bzw. Reproduktion des Waldes nicht eingesteht und sich damit abfindet, dass der Verwalter des Waldes — beim Mangel notwendiger Mittel — die Erneuerung des Waldes den natürlichen Elementarkräften überlassen und sogar der Wald seinem Verschwinden geopfert wird. Dies kommt keinesfalls in Betracht für die Forstwirtschaft Jugoslawiens, aber es entspricht der Voraussetzung derjenigen Autoren, die die Existenz der Notwendigkeit des kalkulativen induktiven Reproduktionswertes des Holzes auf dem Stock negieren. — Wenn wir dagegen eine nachhaltige jedoch konservative (schonende) Waldwirtschaft hauptsächlich vermittels Bewachung und Verwaltung voraussetzen, d. h. ohne ausdrückliche zusätzliche Einlagen in die biologische Reproduktion des Holzes (und daher im Rahmen des verhältnismässig geringen Holzzuwachses /»Rentenwaldwirtschaft« — Kresslin/), oder wenn wir davon ausgehen, dass die gegenwärtigen Forste nichts als ein »Naturgut« (als Resultat von nur natürlichen Bedingungen) sind, würde die Differenz zwischen der angeführten »allgemeinen induktiven Preise des Holzes auf dem Stock« und der vorerwähnten Normative (der konkret berechneten induktiven Preise des Holzes auf dem Stock) die Differential-Boden(Wald)-Renten der Fruchtbarkeit I represäntieren, während diejenigen der Fruchtbarkeit II, als Resultate der Arbeit unter künstlichen Bedingungen überhaupt nicht existieren würden. Es ist möglich, die Differential-Boden(Wald)-Renten der Lage I unter der Voraussetzung von nur natürlichen Bedingungen (ohne das Forstwegenetz) zu berechnen als Differenz der Marktpreise und des berechneten »Erzeugungspreises« (enthaltend als Kosten des Rohmaterials »den allgemeine induktiven Preis des Holzes auf dem Stock«) der Forstbenutzung. Diese Renten sind aber im allgemeinen unbedeutsam angesichts der Entfernung der Wälder, des Gewichtes und der unhändlichkeit der forstlichen Rohholzsortimente sowie derer relativ nidriger Marktpreise. Wegen der deduktiven Kalkulation der Differential-Boden(Wald)-Renten der Lage (I und II) — d. h. von den Marktpreisen ausgehend — werden mit den letztgenannten die eventuellen absoluten Bodenrenten unzertrennlich vereint. Die absoluten Bodenrenten sind der Ausdruck des Eigentums am Boden als ein begrenztes Erwerbsmittel, so dass man sie nicht von den Differential-Boden(Wald)-Renten der Lage I trennen soll, da sie, wie die letztgenannten, nicht von den zusätzlichen Einlagen des Arbeitskollektivs abhängen. Wenn wir die biologische Reproduktion unter nur natürlichen Bedingungen (ohne der ausdrücklichen zusätzlichen Einlagen) und die Forstbenutzung unter nur natürlichen Bedingungen (ohne das Forstwegenetz) voraussetzen — dann können wir von den Marktpreisen der Produkte der Forstbenutzung die bezüglichen Kosten abziehen, d. h. den Erzeugungspreis dieser Produkte, welcher vermöge der Kosten des Rohmaterials den vorerwähnten konkret berechneten Normativ enthält, so dass wir auf diese Weise zusammen die Differential-Boden(Wald)-Renten I, u. zw. der Fruchtbarkeit und der Lage, einschliesslich der eventuellen absoluten Bodenrente erhalten. Wenn wir jedoch der Ansicht sind, dass allein der Urwald die nur natürlichen Bedingungen besitzt, dann gibt es in derart erhaltenem Resultat keine Differential- Boden(Wald)-Rente der Fruchtbarkeit I, sondern diejenigen der Fruchtbarkeit II. |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 23 <-- 23 --> PDF |
14. Kresli n E. P.: »Rentovnoe lesnoe hozjajstvo v Rossii«, Goslestehizdat, Moskva— Leningrad 1934. 15. Potoči ć Z.: »Zakon vrijednosti u šumarstvu«, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zbornik radova, knjiga IV/1958, Zagreb, str. 11—64. 16. Potoči ć Z.: »Priroda i funkcija rente u šumskoj privredi«, Šum. list, 9—10, 1961, Zagreb, str. 348—356. 17. Potoči ć Z.: »Političko ekonomska suština Barthine formule«, Šum. list, 11— 12, 1971, Zagreb, str. 355—363. 18. Potoči ć Z.: »Šuma — ekonomski fenomen«, Šum. list, 1—2, 1972, Zagreb, str. 31—39. 19. Potoči ć Z.: »Stvaranje i raspodjela viška vrijednosti u šumskoj proizvodnji«, Šum. list, 3—4, 1972, Zagreb, str. 116—124. 20. Potoči ć Z.: »O akumulativnosti u šumskoj proizvodnji«, Šum. list, 3—4, 1974, Zagreb, str. 141—145. 21. Propisi o »amortizaciji za regeneraciju šuma« Službeni list SFRJ broj 27/1961, 40/1961, 52/1962. 22. Propisi o »amortizaciji šuma« Službeni list SFRJ broj 37/1965, 52/1966. 23. »Ustav SFRJ« Službeni list SFRJ broj 9/1974. 24. »Ustav SRH« Narodne novine broj 8/1974. 25. »Prijedlog za donošenje novog Zakona o šumama SRH«, Zagreb 1975, str. 1—26 + 3 (umnoženo ciklostilom). Zusammenfassung WALDRENTE UND VERFASSUNGSMÄSSIGE BESTIMMUNGEN Artikel 18 der Verfassung der SFR Jugoslawien verordnet, dass ein Teil des Einkommens, der unter ausnahmsweise günstigen natürlichen Bedingungen geschaffen wurde, verwendet werden soll für die erweiterte Produktion in der Arbeitsorganisation, durch welche derselbe geschaffen wurde, oder für die Entwicklung der materiellen Grundlage der vereinten Arbeit in der Gemeinde und Republik bzw. der autonomen Provinz. In der Einleitun g wird in diesem Zusammenhang erläutert, es handle sich dabei um die Abtrennung der Differential-Boden(Wald)-Renten I — und zwar der Fruchtbarkeit und der Lage — in der Forstwirtschaft. Dieselben sollen von »allen Renten zusammen« abgetrennt sein, d. h. von den Differential-Boden(Wald)- Renten II, u. zw. der Fruchtbarkeit und der Lage, sowie von der eventuellen absoluten Bodenrente. Dabei unterscheidet der Autor die Auffassungen derjenigen, die den Wert des Holzes auf dem Stock negieren von denjenigen, die den Wert des Holzes auf dem Stock anerkennen. Die erstgenannten vertreten die Ansicht, dass die ganze Forsttaxe »alle Renten zusammen« darstellt, während die letztgenannten der Ansicht sind, dass man von der Forsttaxe das konkret berechnete »finanzielle Normativ (den Erzeugungspreis) für die Reproduktion des eingeschlagenen Holzes (auf dem Stock)« abziehen soll, so dass nur die Differenz (der Uberschuss) »alle Renten zusammen « darstellt. Sowohl die erst — als auch die letztgenannten verurteilen die sog. Waldamortisation, die im gegenwärtigen finanziellen System Jugoslawiens vorgeschrieben wurde. Im erste n Abschnitt erläutert der Autor, dass man die obige Errechnung durch die Kalkulation der »plan-objektiven« Forsttaxe und des »plan-objektiven« angeführten Normativs bewerkstelligt. Diese zwei ökonomischen Kategorien gründen sich auf den Begriff der »plan-objektiven« Kosten (vom Standpunkt der Arbeitsorganisation), welcher für die Forstwirtschaft vom Autor bereits im Jahre 1952 definiert wurde. In seinen nachträglichen Studien einteilte der Autor »alle Renten zusammen« auf diejenigen der Fruchtbarkeit und der Lage (mit eventueller absoluter Bodenrente) und weiterhin nach dem Schlüssel der Beteiligung der eigenen Investitionsmittel des Arbeitskollektivs im Gesamtwert der bezüglichen Grundmittel — um auf diese Weise die Selbstfinanzierung der überwiegend langfristigen Anlagen zu stimulieren. 253 |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 22 <-- 22 --> PDF |
mo naprijed ništa navodili jer su takvi drvni sortimenti vrlo rijetki, pa u ekonomici naših šumskoprivrednih organizacija ne igraju nikakvu odlučniju ulogu. Apsolutna zemljišna renta, kako smo već naveli, nije uopće posljedica prirodnih uvjeta ni dodatnih ulaganja već je posljedica rada pri datim proizvodnim odnosima vlasništva nad zemljištem (u kapitalističkim zemljama). Smatramo da se ona u nas najvjerojatnije ne ostvaruje kao takva jer društvo u nas nije propisalo naknadu za korištenje društvenog vlasništva nad šumom a upravljač šumskog zemljišta odnosno šume i iskorišćivatelj šuma — ista su osoba. Ukoliko se ipak ostvaruje — smatramo da taj dio »svih renti zajedno « ne treba posebno odvajati jer — iako nenaveden u čl. 18. Ustava — svakako treba da dijeli sudbinu onih renti nastalih radom uz prirodne uvjete. To stoga što za taj dio »svih renti zajedno« najmanje je zaslužna organizacija udruženog rada! Time smatramo da smo pružili najnužniju informaciju o odnosnoj problematici i — barem teorijsko — rješenje razdvajanja »svih renti zajedno« na dio koji je stvoren pri prirodnim uvjetima i dio koji je stvoren pri umjettnim uvjetima rada. Pri tome smo vidjeli da je apsolutna zemljišna renta ukoliko postoji, zbog tehnike deduktivne kalkulacije, nerazlučivo spojena s diferencijalnom zemljišnom rentom položaja. LITERATURA 1 Golubovi ć U.: »Istraživanja relativne diferencijalne rente u ekonomskim šumama Gorskog kotara«, Šum. list, 11—12, 1971, Zagreb, str. 364—418. 2. Kralji ć B.: »Ekonomski elementi proizvodnje socijalističkog šumarstva«, Školska knjiga, Zagreb 1952, str. 1—802 + XXI + džep sa 11 tabličnih priloga. 3. Kralji ć B.: »Radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list, 9—10, 1967, Zagreb, str. 374—387. 4. Kralji ć B.: »Stimulativna unutrašnja raspodjela dohotka na radne jedinice u šumsko-privrednoj organizaciji«, Šum. list, 11—12, 1967, Zagreb, str. 433—451. 5. Kralji ć B.: Stimulativna raspodjela dohotka na obračunske jedinice i ličnih dohodaka na obračunska mjesta u šumsko-privrednoj organizaciji«, Nar. šumar, 5—6, 1968, Sarajevo, str. 247—264. 6. Kralji ć B.: »Stimulat vna raspodjela ličnih dohodaka na pojedine radnike u šumsko-privrednoj organizaciji«, Nar. šumar, 8—9, 1969, Sarajevo, str. 409—420. 7. K r a 1 j i ć B.: »Načela raspodjele u šumarstvu«, Zavod za istraživanje u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, II izdanje, Zagreb 1971, str. 1—173. Ofset tisak. 8. Kralji ć B.: »Pojednostavnjena stimulativna raspodjela u šumsko-privrednoj organizaciji na temelju izjednačenja uvjeta privređivanja«, Šum. list, 11—12, 1975, Zagreb. 9. K r a 1 j i ć B.: »Financiranje biološke reprodukcije posječenog drva«, Šum. list, 3—4, 1969, Zagreb, str. 114—125. 10. Kralji ć B.: »Najprikladniji sintetski pokazatelj vrijednosti drva na panju u svrhu bilanciranja uspjeha proizvodnje drva na panju«, Šum. list, 7—8, 1969, Zagreb, str. 270—280. 11. Kralji ć B.: »Ekonomika šumarstva Jugoslavije« u Ekonomika Jugoslavije, Posebni dio, u redakciji Sirotkovića J. i Stipetića V., Informator, Zagreb 1975, str. 121—166. (IV izmijenjeno izdanje). 12. Kral j ić B.: »Primjedbe na nacrt Ustava, kojim se šuma tretira kao prirodno dobro«, Šum. list, 3—4, 1974, Zagreb, str. 146—151. (Potrebno je ispraviti brojne i znatne greške tiska.) 13. Kralji ć B.: »Primjedbe na Prijedlog za donošenje novog Zakona o šumama SRH«, podnesene nadležnom Sekretarijatu 27. 10. 1975. Zagreb, str. 1—5 (rukopis pisan mašinom za pisanje). 252 |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 17 <-- 17 --> PDF |
žarine, penale i si.)«. Ta definicija važi za planske troškove u industriji, gdje se u pravilu uvjeti proizvodnje od jednog do drugog obračunskog razdoblja bitno ne mijenjaju, osim u slučajevima nabavke nove opreme (tada su se izračunavali tzv. planski sniženi troškovi). Takva definicija planskih troškova ne može nikako važiti za djelatnosti šumarstva, u kojem se radilišta pa i radni uvjeti na njima stalno mijenjaju od jednog do drugog obračunskog razdoblja. Stoga smo za šumarstvo dali novi naziv i definiciju za »planske objektivne « troškove. To su oni jedinični troškovi koji se temelje: a) na konkretnim uvjetima, b) na normama koje se odnose na uvjete pod a., c) na važećim cijenama, instrumentima i tarifama (ukalkulirani osobni dohoci), d) na oruđu za rad kojim se raspolaže u datoj organizaciji udruženog rada u momentu kalkulacije »planskih objektivnih« troškova. Upravo na odbijanju takvih »planskih objektivnih« troškova od tržišnih cijena — treba se temeljiti ispravna »šumska taksa« pa i »sve rente zajedno«. Takvu šumsku taksu, koja je ispravan okvir za »sve rente zajedno« koje trebaju ovisiti samo o planskim objektivnim uvjetima — nazvali smo »planskom objektivnom šumskom taksom«. Ona se može utvrditi na temelju općih uputstava koja bi imala oblik odnosnog samoupravnog sporazuma ili koja bi propisala država uime društva (budući da su šume od općeg društvenog interesa); primjenu bi trebali kontrolirati šumarski inspektori. Osim toga poslovna udruženja šumskoprivrednih organizacija po propisanoj metodici mogu iskalkulirati »cjenik planskih objektivnih šumskih taksa« po drvnim sortimentima i razredima planskih objektivnih troškova ukupnog šumskog transporta po toni. U te razrede razvrstavale bi se konkretne godišnje sječine prema njihovim konkretnim planskim objektivnim financijskim planovima (tzv. režijskim preliminarima), koje bi mogli kontrolirati (verificirati) šumarski inspektori. U tome imamo od ranije određena iskustva. Od takvih planskih objektivnih šumskih taksa treba još samo odbiti ranije navedene konkretne planske objektivne »financijske normative za biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« pa da se izračunaju »sve rente zajedno«. Te financijske normative izračunala bi šumska gospodarstva tj. organizacije udruženog rada za svoje šumskoprivredno područje, a na temelju već navedenih općih ugovorenih ili propisanih uputstava. (Dok su na snazi savezni financijski propisi o tzv. »amortizaciji šuma«, treba umjesto navedenog »normativa« odbiti propisanu odnosnu »amortizaciju šuma«. Tako će se utvrditi također »sve rente zajedno« ali u manje točnom, upravo iznakaženom, iznosu.) U Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 51. daje se ova definicija za »sve rente zajedno« jezikom našeg dohodovnog sistema (pri kojem se osobni dohoci ne smatraju troškovima već dijelom novostvorene vrijednosti /to je ispravno s gledišta društva, ali s gledišta organizacije udruženog rada trošak bi mogao obuhvatiti i ukalkulirane osobne dohotke, pa omogućiti toliko potrebno jednostavnije izražavanje/): »Dio dohotka . . . (o kojem je riječ! primjedba B. K.) . . . utvrđuje se tako da se od prodajne cijene šumskih sortimenata odbiju materijalni troškovi poslovanja, propisana amortizacija osnovnih sredstava, zakonske i ugovorne obaveze, sredstva za osobne dohotke, sredstva za biološka ulaganja po propisanim stopama i pro |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kako šumarstvu za razvitak organizacije udruženog rada u kojoj je ostvaren; potonji bi ujedno stimulirao i autofinanciranje dodatnog ulaganja sredstava u inače vrlo dugoročnu biološku reprodukciju drva. Razdvajanje navedenog viška, tj. rente,-na navedena dva dijela vrlo je teško; stoga dosad postoji samo prijedlog kojemu je glavna svrha bila navedeno stimuliranje (Kraljić — prije izlaska novih ustava). Umjesto navedenog »normativa« u našem privrednom sistemu šumarstva upotrebljavala se niz godina tzv. »amortizacija za regeneraciju šuma« a zatim već novi niz godina tzv. »amortizacija šuma«. Iz nje iskorišćivanje šuma financira djelomično »biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« pod nazivom »šumskokulturni radovi« (dakle bez čuvanja šuma, konsignacija sječne drvne mase i odnosnih režijskih troškova), koji se odnose na oskudnu jednostavnu i još oskudniju proširenu reprodukciju, podizanje nužnih šumskih komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. U pogledu biološke reprodukcije drva (na panju) ona predstavlja pogrešno izračunatu, raznim uvjetima neprilagođenu veličinu i — pravu mistifikaciju. Naime, dobre šume imaju razmjerno male financijske potrebe za njihovu biološku reprodukciju a veliku »amortizaciju šuma«, a loše šume — upravo obratno — tj. nedostaju im sredstva za jednostavnu biološku reprodukciju drva (na panju)! Ta »amortizacija šuma« nije uopće proporcionalna konkretnom obujmu sječe drva! Ona sadrži troškove za »održavanje šuma« dok ostale (tipične) amortizacije u nas ne uključuju uopće troškova održavanja! Kako može imati »amortizaciju« ono što se u proizvodnji uopće ne troši, već, naprotiv, raste? Tu »amortizaciju šuma« napadaju brojni napisi šumarskoekonomskih stručnjaka (Kraljić, Potočić i dr.). Nju je osudila i šumarska služba odnosnog Sekretarijata i Poslovnog udruženja npr. u SRH i svojedobno predložila ispravna rješenja na temelju navedenih »normativa« — ali se ipak zadržala po inerciji odnosnih saveznih financijskih dosadašnjih propisa . . . ODVAJANJE ISPRAVNIH PLANSKIH OBJEKTIVNIH »ŠUMSKIH TAKSI« I »SVIH VRSTI RENTI ZAJEDNO« To odvajanje ne smije se temeljiti na odbijanju faktičnih (obračunskih) troškova, pa ni cijene proizvodnje, konkretnog iskorišćivanja šuma bez troškova sirovine, od općih odnosno dogovorenih tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma. Ukoliko se odbijaju faktični (obračunski) troškovi, odnosno cijena proizvodnje, u »šumsku taksu« pa i »sve rente zajedno« neispravno ulaze nerazlučno i sve uštede na troškovima postignute umješnošću, vještinom i zalaganjem odnosnog kolektiva većima od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara«; odnosno obratno smanjuju se »šumske takse« pa i »sve rente zajedno« za ona premašenja troškova nastala zbog manje umješnosti, vještine i zalaganja odnosnog kolektiva od onih u »dobrog (prosječnog) gospodara «. A te uštede, odnosno premašenja troškova, trebaju stimulativno ići u korist odnosno na štetu osobnih dohodaka tog kolektiva ... Stoga navedeno odvajanje treba se temeljiti na odbijanju navedenih troškova, odnosno cijene proizvodnje, po jedinicama u planskom (standardnom, normalnom) nivou! Planske troškove iza Oslobođenja definiralo se je kao »obračunske troškove po jedinicama proizvodnje posljednjeg obračunskog razdoblja (tromjesečja) očišćenima od slučajnih neproizvodnih troškova (le |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ljišnu rentu kao posljedicu privatnog vlasništva nad zemljištem kao sredstvom proizvodnje; one putem našeg eksporta drva ulaze u ukupne prihode naših šumskoprivrednih organizacija koje ih mogu kao takve koristiti — ukoliko ih ne potroše putem povišenih troškova proizvodnje drva u gorim uvjetima od onih mjerodavnih za cijene svjetskog tržišta drva. Važni prirodni uvjeti u šumarstvu su i starosti te stupanj sječne zrelosti (ocijenjene po ekonomskim kriterijima) šumskih sastojina, jer pri jednakim ostalim uvjetima o njima ovisi kakvoća i količina drvne mase po hektaru i intenzivnost njezina prirašćivanja te uopće mogućnost ostvarivanja opravdane sječe, a to znači prihoda. No, ti uvjeti su znalačkim djelovanjem primjene znanosti o uređivanju šuma uglavnom izjednačeni po »šumskoprivrednim područjima« koja stoga osiguravaju »trajnost prihoda«. Toga radi između »šumskoprivrednih područja« — koja su predviđena i definirana u svima našim zakonima o šumama — potonji uvjeti u pravilu ne pogoduju stvaranju odnosne konkretne šumske rente. Naprotiv, oni i te kako pogoduju stvaranju odnosne konkretne šumske rente na znatno manjim površinama npr. šumarije (šumske uprave, šumske sekcije) a pogotovu šumskog revira ili pojedine neuravnotežene šumskogospodarske jedinice ili šumske sastojine. Odjeljivanje svih oblika šumskih renti zajedno — šumarstvo je vršilo odavno. Nazivalo ih je »šumska taksa« (kao ekonomska kategorija). Ona se izračunavala tako da se od tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma odbilo odnosne konkretne cijene proizvodnje iskorišćivanja šuma ali bez cijene sirovine (drva na panju). Tako se deduktivnim računanjem dobila »šumska taksa« kao »rentovna cijena drva na panju« (Kreslin). Naime, oni koji smatraju da drvo na panju nema svoje vlastite vrijednosti induktivno iskalkulirane na temelju društvenopotrebnog rada u biološkoj reprodukciji posječenog drva — i danas još smatraju da čitava deduktivna šumska taksa sadrži samo razne oblike šumske rente; prema njima »uzgajanje šuma« ima karakter društvene djelatnosti, pa društvo treba da dobije šumsku taksu i iz nje — budžetski — da financira »održavanje šuma« i »unapređenje šuma« u svrhu budućeg osiguranja i povećanja šumskih renti od sječa drva (uporedi Potočić). Za utvrđivanje šumske takse objavljivala su se državna uputstva ili konkretni »cjenici šumskih taksi« uz definiranje tzv. razreda troškova (planskih objektivnih) ukupnog šumskog transporta po toni (tzv. vrijednosni razredi). — Oni pak koji smatraju da drvo na panju ima svoju vlastitu vrijednost koja se može induktivno izračunati na temelju biološke reprodukcije posječenog drva (na panju) — smatraju da deduktivno izračunata šumska taksa sadrži konkretni »financijski normativ za biološku reprodukciju posječenog drva (na panju)« i višak, tj. razne oblike šumske rente (uporedi Kraljić). Navedeni konkretni »normativ« kalkulirao bi se prema općem uputstvu (odnosnom samoupravnom sporazumu) — najprikladnije po »šumskoprivrednim područjima «. Za utvrđivanje pak ukupne šumske takse postupilo bi se analogno kako je to već navedeno. Navedeni konkretni »normativ« ostao bi šumarstvu za autofinanciranje »biološke reprodukcije posječenog drva (na panju)«, koja bi obuhvatila onu jednostavnu i planiranu proširenu, pa i podizanje nužnih šumskih komunikacija i nabavljanje odnosne opreme. Navedeni pak višak, tj. rente, trebalo bi razdvojiti: na dio koji ovisi o prirodnim uvjetima i na dio koji ovisi o umjetnim uvjetima. Prvi dio bi mogao ići društvu (općini, autonomnoj pokrajini, republici) ukoliko nije nužan šumarstvu, a drugi dio sva |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 14 <-- 14 --> PDF |
ŠUMSKA RENTA I USTAVNE ODREDBE Dr. ing. BRANKO KRALJIĆ, redovni profesor — Zagreb UVOD Proizvodi iskorišćivanja šuma pri eksportu unovčavaju se na svjetskom tržištu po općim cijenama. U tuzemstvu unovčavaju se pak po cijenama ugovorenim u odnosnim samoupravnim sporazumima. Isti proizvodi iskorišćivanja šuma proizvode se pod različitim konkretnim uvjetima: prirodnim i onim umjetnim nastalim dodatnim ulaganjem sredstava. Navedeni prirodni uvjeti negdje su, razumljivo, »izuzetno povoljni« u smislu čl. 18. Ustava. Gdje je granica, tj. odakle počinju, »izuzetno povoljni« prirodni uvjeti? Općenito se smatra, da se u svima proizvodnjama koje se temelje na zemljištu kao ograničenom sredstvu proizvodnje — u smislu zakonitosti tzv. lažne socijalne vrijednosti, poznate iz političke ekonomije — vrijednosne cijene temelje pri uvjetima vlasništva nad zemljištem na najnepovoljnijim uvjetima uz koje se mora proizvoditi da bi se pokrile društvene potrebe putem tržišta; tako, u načelu, i u šumarstvu. Prema tome, »izuzetno povoljnim« uvjetima možemo smatrati sve one uvjete koji su povoljniji od onih koji su mjerodavni za tržišne cijene, pa omogućuju ostvarivanje većeg viška proizvoda (rada) od normalnog. O kojim je prirodnim uvjetima u šumarstvu riječ? Tu se ubraja tzv. stanište (klima i tlo) po plodnosti i položaju prema tržištu, vrst i kakvoća te količina drvne mase po hektaru i intenzivnost njezina prirašćivanja. O kojim je umjetnim uvjetima nastalim dodatnim ulaganjem sredstava bila pak riječ? Tu se ubrajaju oni umjetni uvjeti koje je stvorio čovjek-proizvođač svojim radom (besplatnim i naplativim) u iskorišćivanju šuma, biološkoj reprodukciji posječene drvne mase (jednostavnoj i proširenoj), popravljajući plodnost tla i šumske sastojine, podižući šumske komunikacije i nabavljajući opremu za veću mehanizaciju svojeg rada. Zbog toga što se proizvodi šumarstva unovčavaju po općim odnosno ugovorenim cijenama a proizvode po konkretnim iskalkuliranim cijenama proizvodnje (troškovi /s gledišta radne organizacije/ plus redovni akumulacija i fondovi), dolazi do ostvarivanja manje ili veće zemljišne odnosno šumske rente. Različiti prirodni uvjeti pogoduju stvaranju diferencijalne zemljišne (šumske) rente plodnosi I i diferencijalne zemljišne (šumske) rente položaja I. Različiti umjetni uvjeti pogoduju pak stvaranju diferencijalne zemljišne (šumske) rente plodnosti II i diferencijalne zemljišne (šumske) rente položaja II. Cijene svjetskog tržišta drva nastale su pod jakim utjecajem još uvijek vladajućih na njemu kapitalističkih zakonitosti pa sadrže i apsolutnu zem |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 21 <-- 21 --> PDF |
cijena proizvoda bila bi znatno manja nego li sadašnja. To stoga jer bi najmanje svi jeftiniji šumski sortimenti imali više troškove od njihovih prodajnih cijena. Planski objektivni troškovi, odnosno cijena proizvodnje, iskorišćivanja šuma (kao trošak sirovine obuhvaća navedenu »opću induktivnu cijenu drva na panju«) bila bi, naprotiv, po jedinicama šumskih sortimenata znatno viša od današnje. Znači da bi diferencijalna zemljišna renta položaja I bila znatno manja od sadašnje diferencijalne zemljišne rente položaja I i II zajedno. I jedna i druga nerazlučivo sadrži eventualnu apsolutnu zemljišnu rentu, jer su izračunate deduktivno polazeći od tržišnih cijena; ali zbog različitih obujma realizacije one nisu međusobno jednake. Stoga razlika diferencijalne zemljišne rente položaja I i II zajedno i diferencijalne zemljišne rente položaja I ne predstavlja dakle čistu diferencijalnu zemljišnu rentu položaja II koja je rezultat rada pri umjetnim uvjetima, već i dio apsolutne zemljišne rente koja je rezultat rada pri proizvodnim odnosima vlasništva nad zemljištem kao sredstvom proizvodnje, a ne može se potpuno odvojiti. Ako se uz pretpostavku samo prirodnih uvjeta (bez šumskih komunikacija) i sječa u okviru prirasta izračunava negativni iznos — znači da još nije kucnuo čas ekonomski opravdanog iskorišćivanja drva iz konkretne sječine, pa se navedena diferencijalna zemljišna renta položaja I s eventualnom njezinom apsolutnom zemljišnom rentom ne ostvaruje. U tom slučaju »sve rente zajedno« utvrđene za sadašnjost obuhvaćaju samo diferencijalne zemljišne rente (plodnosti i položaja) II, jer su posljedice rada pri umjetnim uvjetima, i eventualnu apsolutnu zemljišnu rentu (nerazlučivo spojenu s diferencijalnom zemljišnom rentom položaja II koja je deduktivno izračunata polazeći od tržišnih cijena) kao posljedicu rada uz vlasništvo nad zemljištem kao sredstvom proizvodnje. Ako pretpostavimo biološku reprodukciju pri samo prirodnim uvjetima (bez izrazitih dodatnih ulaganja) i iskorišćivanje šuma pri samo prirodnim uvjetima (bez šumskih komunikacija) — možemo od tržišnih cijena proizvoda iskorišćivanja šuma odbiti odnosne troškove, tj. cijenu proizvodnje tih proizvoda, koja uime troška sirovine sadrži ranije navedeni konkretno iskalkulirani normativ, pa tako dobijemo zajedno diferencijalne zemljišne rente I, i to plodnosti i položaja, s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom. Ako pak smatramo da samo prirodne uvjete ima jedino prašuma, u tako dobijenom rezultatu nema diferencijalne zemljišne rente plodnosti I. Napominjemo, da se diferencijalna zemljišna renta položaja I, posljedica rada uz prirodne uvjete, često ne će ostvarivati ili će se ostvarivati uglavnom u nevelikom iznosu. To stoga jer su šume redovito udaljene od tržišta a transport velikih i teških a razmjerno jeftinih drvnih sortimenata je vrlo skup! Pri manjem broju posebnih šumskih sortimenata (ikričav i si. javor ili topola, orah posebne strukture, smrekovina valovite strukture, i si.) pojavljuje se i čisto monopolna renta. Ona uopće nije posljedica rada već prirodne rijetkosti; ona nema veze s klasičnim zakonom vrijednosti (kao izraza društvenopotrebnog rada) već samo sa zakonom cijena (kao izraza odnosa ponude i potražnje). Ta monopolna renta može se odvojiti izračunavanjem razlike u prodajnim cijenama tih sortimenata izuzetne strukture i inače istih sortimenata ali uobičajene normalne strukture. O monopomim rentama nis 251 |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 20 <-- 20 --> PDF |
na tržišna cijena godišnje realizacije u prašumi iznosi nula. Trajni pak godišnji planski objektivni troškovi, odnosno cijena proizvodnje, drva na panju također bi iznosila nula (jer je odsutno bilo kakvo uzgajanje šuma). Znači, da bi trajna godišnja diferencijalna zemljišna renta plodnosti I iznosila također nula. To se događa, ako se uzme da se sječe u okviru prirasta — kako je to redovito u šumama Evrope .. . To pak znači da su u takvu slučaju sve trajne godišnje diferencijalne zemljišne rente plodnosti u šumarstvu faktično one II, tj. rezultat rada pri umjetnim uvjetima. Potpuno drugo se događa pak, ako se uzme, da se, naprotiv, sječa vrši u okviru osnovne drvne mase — kako je to još uvijek pravilo npr. u Africi a u Evropi (pa i u nas) rijetka iznimka. U tom slučaju upravljač šume, zbog monopolnog posjedovanja inače ograničene površine prašume, dobija — zbog njegove dužnosti da biološki reproducira posječenu drvnu masu (na panju) — iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na panju«. Potonja se ravna prema najgorim uvjetima plodnosti uz koje se treba proizvoditi drvo na panju da bi se pokrile društvene potrebe za drvom putem tržišta. Takvu induktivnu cijenu po jedinicama drvnih sortimenata godišnjeg prirasta na temelju troškova, odnosno cijene proizvodnje, proizvodnje drva na panju — možemo iskalkulirati za čitavu SFRJ. U tome imamo od ranije određena iskustva. Upravljač prašume navedenu »opću induktivnu cijenu drva na panju« doživljava u prvi čas u čitavu iznosu kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I. No, pri daljnjim godišnjim nužnim biološkoreprodukcionim troškovima, odnosno cijenama proizvodnje, on uočava da tek manji ili veći dio te opće induktivne cijene, tj. pri većoj količini posječenog drva na panju po hektaru, boljim vrstama drveća i boljem asortimanu — predstavlja faktičnu diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I. Ukoliko iskorišćivatelj šuma ne bi platio upravljaču prašume navedenu iskalkuliranu »opću induktivnu cijenu drva na panju« — on bi je u cijelosti ostvario kao »ekstra-dobit zbog plodnosti iskorištene šume«, tj. zbog veće količine po hektaru, boljih vrsta drveća i boljeg asortimana drvne mase posječene u iskorištenoj šumi. Oni koji ne priznaju vlastitu (induktivnu) vrijednosnu cijenu drva na panju — priznaju samo potonji oblik diferencijalne zemljišne rente plodnosti I koju stvara samo rad radnika u djelatnosti iskorišćivanja šuma. Ostavljajući je iskorišćivatelju šume kao navedenu »ekstra-dobit«, odnosno ustupajući je upravljaču šume kao diferencijalnu zemljišnu rentu plodnosti I, oni ne priznaju nužnost održanja odnosno reprodukcije šuma — barem na ekonomski opravdanim najudaljenijim sječinama od tržišta — pa se mire s njihovim ostavljanjem daljnjoj prirodnoj stihiji, pa i s njihovim eventualnim nestankom. Ako se naprotiv pretpostavi trajno gospodarenje šumama ali konzervativno — uglavnom putem čuvanja i upravljanja, tj. bez izrazitih dodatnih ulaganja u biološku reprodukciju drva (pa stoga u okviru razmjerno malenog drvnog prirasta /»rentovno šumsko gospodarenje« — Kreslin/) — ili se pak pođe od toga da su sadašnje šume čisto »prirodno dobro« (rezultat samo prirodnih uvjeta), razlika navedenih »općih induktivnih cijena drva na panju« i ranije navedenih normativa (konkretno iskalkuliranih induktivnih cijena drva na panju) predstavljala bi diferencijalne zemljišne rente plodnosti I (a onih II, tj. rezultata rada pri umjetnim uvjetima, uopće ne bi bilo). Ako pak za djelatnost iskorišćivanja šuma pretpostavimo samo prirodne uvjete, tj. sadašnje šume ali bez šumskih komunikacija, potencijalna tržišna |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Prema Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 51. predviđa se da će se već navedeni »dio dohotka«, tj. »sve rente zajedno«, izdvajati za ostvarenje »reprodukcije šuma predviđene šumskogospodarskom osnovom«. U tom slučaju, dakle, ne predviđa se nikakvo izdvajanje »za razvoj materijalne osnove udruženog rada u općini i republici odnosno autonomnoj pokrajini «. Prema tome, tu nije nužno razdvajanje »svih renti zajedno« na dva dijela: onaj koji je nastao pri umjetnim uvjetima pa bi trebao ostati radnoj organizaciji koja ga je stvorila putem autofinanciranja dugoročnih ulaganja, te onaj koji je nastao ili bi nastao pri samo prirodnim uvjetima pa bi eventualno mogao pripasti i društvu (općine, republike odnosno autonomne pokrajine). Kada se tako predlaže za šumarstvo SR Hrvatske koje ima razmjerno vrlo dobre prirodne uvjete za uspijevanje šuma i njihovo iskorišćivanje (Slavonija, Gorski kotar i dr.) — vjerujemo da će se tako predložiti i u drugim socijalističkim republikama. Prema tome, vjerujemo da ne će doći uopće do potrebe zaoštrene primjene čl. 18. Ustava SFRJ koji traži jedino odvajanje onog dijela renti koji ovisi samo o prirodnim uvjetima. U navedenom Prijedlogu nacrta novog Zakona o šumama SRH u čl. 52. piše: »Izdvojena sredstva prema odredbama člana 51. ovog zakona udružuju se na razini šumskogospodarskog područja. Udruživanje dijela sredstava iz stava 1. ovog člana za granu šumarstva Republike obavljat će se samoupravnim sporazumom u skladu s društvenim dogovorom (član 6.).« Koristimo priliku da naglasimo naše slaganje s prvom stavkom tog člana 52. i istodobno naglasimo da za provedbu druge stavke tog člana također nije nužno odijeliti iznos renti koji se temelji na izuzetno povoljnim prirodnim uvjetima. Dovoljno je dogovoriti se i sporazumjeti o postotku »svih renti zajedno« koji će se udružiti na razini grane šumarstva Republike. Ipak — preostaje barem teorijski zanimljivo pitanje: kako »sve rente zajedno « razdvojiti na dio koji je stvoren odnosno koji bi bio stvoren pri prirodnim uvjetima i dio koji je stvoren pri umjetnim uvjetima rada? Dio »svih renti zajedno« koji je odnosno koji bi bio ostvaren samo pri prirodnim uvjetima — potrebno je samostalno izračunati uz pretpostavku postojanja samo prirodnih uvjeta. Da ne pogriješimo, najprije ćemo opisati takvu potrebnu računicu za djelatnost proizvodnje drva na panju, a zatim za djelatnost iskorišćivanja šuma. Ako za djelatnost proizvodnje drva na panju pretpostavimo samo prirodne uvjete, imali bi posla jedino s prašumom. (Današnja šuma je rezultat prašume, djelovanja besplatnog utjecaja radnika zaposlenih iskorišćivanjem šuma na šumu, plaćenog učinka radnika zaposlenih u proizvodnji drva na panju /zaštita šuma s čuvanjem šuma, uzgajanje šuma s podizanjem i njegom šuma, uređivanje šuma, određivanje stabala za sječu, i dr./ i plaćenog učinka radnika u iskorišćivanju šuma. Radnici u proizvodnji drva na panju umjetno stvaraju optimalne uvjete potpomažući biološko uspijevanje korištenjem prirode i njezinih zakonitosti za svoje ciljeve.) Prašuma nema godišnjeg ekonomskog drvnog prirasta (stabla toliko rastu koliko trule; u protivnom bi bilo beskonačno drvne mase po hektaru). Dakle, trajna potencijal |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 18 <-- 18 --> PDF |
sječna akumulacija. Prosječna akumulacija se u tekućoj godini izračunava na temelju prosječne akumulacije društvene privrede Republike koja je bila ostvarena u protekloj godini.« U smislu svega što smo naprijed naveli, mi smo u svojim pismenim primjedbama na taj Prijedlog izravno i putem šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nadležnom republičkom Sekretarijatu dostavili svoje prijedloge. Oni se sastoje u ovome: potrebno je dodati riječi »planski objektivni« ispred »materijalni troškovi«, a riječi »planska objektivna« ispred »sredstva za osobne dohotke«; potrebno je dodati definiciju »planskog objektivnog« nivoa troškova; potrebno je razjasniti odakle će se financirati nužne šumske komunikacije i odnosna oprema. U uvjetima u kojima sam radni kolektiv autofinancira iz ostvarenog dohotka biološke investicije, šumske komunikacije i nabavku opreme za biološku reprodukciju — iako osobito za dugoročna biološka ulaganja nije stimuliran putem sniženja troškova i povišenja prihoda — u smislu njegova minulog rada uloženog dugoročno potrebno ga je za to posebno stimulirati. U vezi s time mi smo obradili kako se mogu dalje odvajati diferencijalne zemljišne rente plodnosti, diferencijalne zemljišne rente položaja (nerazlučno spojene s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom) i planske objektivne razlike troškova uslijed zatečenog različitog organskog sastava sredstava (stupnja mehanizacije) te kako bi trebalo obračunati one dijelove tih oblika viška (proizvoda, rada) koji bi trebali ostati radnom kolektivu kao potreban financijski stimulans za dugoročna ulaganja minulog rada. Princip se temelji na tome, da se revalorizirana nabavna vrijednost npr. šumskih komunikacija koje je kolektiv ostvario iz svojeg dohotka (ili posudio na teret otplata iz svojeg ostvarenog dohotka) stavi u postotni odnos prema revaloriziranim nabavnih vrijednostima svih šumskih komunikacija, a to znači i onih koje su zatečene prilikom Oslobođenja, podignute bespovratnim i beskamatnim financijskim sredstvima države ili šireg kolektiva radne organizacije. Tako izračunatim postotkom trebalo bi pomnožiti diferencijalne zemljišne rente položaja (nerazlučivo spojene s eventualnom apsolutnom zemljišnom rentom) — i tako odvojeni iznos minulog rada ostaviti na raspoloženju kolektivu koji je za nj zaslužan. Analogno bi se utvrdio i postotak koji se odnosi na biološke investicije i primijenio na diferencijalne zemljišne rente plodnosti. Preostali dijelovi tih renti namijenili bi se proširenoj reprodukcji. Iz navedenog se vidi, da se pritom nisu »sve rente zajedno« dijelile prema kriteriju prirodnih uvjeta i umjetnih uvjeta njihova postanka. Važno je bilo samo da se radni kolektiv stimulira za ulaganje minulog rada u dugoročne investicije, tj. za autofinanciranje investicija u šumarstvu. To se nastojalo ostvariti proporcionalno učešću vlastitih investicija u ukupnim odnosnim osnovnim sredstvima. PROBLEMATIKA RAZDVAJANJA U ŠUMARSTVU »SVIH RENTI ZAJEDNO« PREMA KRITERIJU PRIRODNIH UVJETA I UMJETNIH UVJETA NJIHOVA POSTANKA Takvo razdvajanje, koliko nam je poznato, za šumarstvo nije još dosad obradio nijedan ekonomist, pa ni šumarski ekonomist. Ono je potrebno u slučajevima, kada se žele razdvojiti diferencijalne zemljišne rente I od onih II. To faktično traži čl. 18. Ustava SFRJ. |