DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 126 <-- 126 --> PDF |
3.2 Fortis dosta često ne ostaje samo na konstataciji činjenica i stanja nego daje i sugestije za bolji rad, za intenzivnije ili racionalnije korišćenje proizvodnih potencijala. Tako, nakon konstatacije da na česmini u Dalmaciji nije pronašao Kermes ušence, odnosno grimiznjake, piše, »da bi bilo vrlo korisno nabaviti ovog skupocjenog ušenca iz Levanta i nastaniti ga ovdje. Osnovana je nada, nastavlja dalje, da bi Dalmacija kroz kratko vrijeme bila u mogućnosti tržištu ponuditi jedan novi proizvod« (I — 29). U okolici Ostrovice, piše Fortis, »iz jasena se može dobiti obilje najbolje mane, ali ovdje nema tko poučiti Morlake kako se to može postići zarezivanjem « (I — 56). Za svog, već spomenutog, prijatelja iz Pirovca navodi kako ovaj brižno njeguje mlade jasene čišćenjem od okolnog grmlja i suvišnih izdanaka da ova ojačaju i da u kraćem vremenu budu sposobna za vađenje mane (I 237). Fortis je ispitivao i mogućnost dobivanja smole iz tršlje (na području sela Pirovac) i utvrdio da i tanja stabla, »opkoljena dračom i korovom, daju doduše manje količine smole, ali vrlo dobre kvalitete« (I — 237). Videći kako narod u Trogirskoj Zagori u oskudici koristi za hranu i korijenje Asphodeles-a pripremajući od njega »bijedni kruh koji ih čini nemoćnim i koji šteti zdravlju . . ., odnosno kojeg uživanje uzrokuje želučane bolove i krvarenja«, Fortis kaže, da se »ne može dovoljno načuditi kako se veleposjednici i feudalci malo staraju za izdržavanje puka. Pitomi kesten, nastavlja dalje, »mogao bi po bregovima unutrašnjosti zemlje dobro uspijejevati i osiguravati blagotvornu hranu za siromašne. Sada se u cijeloj Provinciji ne može naći ni jedno jedino stablo ove vrste« (II — 9).6 4 Kako je već naprijed rečeno, Fortis u svojim »pismima o putovanju po Dalmaciji«7 daje malo podataka o šumama i šumskoj vegetaciji, ali i ti su dovoljni da ocijenimo tadašnje stanje te vegetacije. Takvo je stanje šumske vegetacije ne samo u Dalmaciji, nego i na primorskoj strani Velebita8. Takvo je stanje trajalo sve do naših dana, kada nestaju »stravični izgledi . . . golih bregova« (Fortis, I — 236), jer zelenilo drveća, grmlja ili trava svakim danom sve više i više pokriva bijele površine vapnenca. Zahvaljujući ne samo ukinuću koza nego i preorijentaciji privređivanja stanovništva (industrijalizaciji) te elektrifikaciji, šumsko drveće i grmlje »uskrsava« na kamenjarima ili naseljava površine na kojima je napuštena poljoprivredna površina (vinogradi). Na nekim kamenjarama trebalo je proteći i više od 20 godina da bi se prošarala grmljem. Da li će se na pojedinim kamenjarama razviti i šuma, tj. i viša i jače razvijena stabla ovisi o staništu, o uslojenosti stijena i dubini 6 O mogućnostima uzgoja pitomog kestena Fortis je na prvoj sjednici Gospodarskog društva u Splitu (kojeg je bio i član) 1780. godine održao predavanje koje je te iste godine i tiskom objavio pod naslovom »Delia coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e mediterranea. 7 Fortis je »Putopis o Dalmaciji« objavio u obliku pisama različitim ličnostima, od političara do znanstvenika. 8 Piškorić, O.: Dvijestogodišnjica značajnih dokumenata našeg šumarstva; Šumarski list, 1965. str. 463. |