DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 125     <-- 125 -->        PDF

nalazi se šikara gluhača(auf illyrisch gluhismrich) bez ikakve primjese koje
druge vrste. Nakon poteza dugog jedna milja tog smričaka dolazi kratak potez
trišlje (Pistacia lenstiscus, pr. P.), a zatim slijede međusobno izmješani
zelenika, vrijes, planika — a dalje smričak (od J. oxycedrus — op. P.) i konačno
blizu Nina raste samo Paliurus, koji se ovdje naziva drača. Ja nisam
mogao uočiti značajnije razlike u izgledu krajine obraštene ovim različitim
vrstama. Crnika (Ilex cocci gladifera, kako ga naziva Fortis) raste često duž
obale i na dalmatinskim otocima . . .« (I — 28).


O vegetaciji sa šumskim vrstama saznajemo i iz opisa nekih drugih područja.
To su: oko sela Pirovca, između Klisa i Sinja, Biokovo i Norinskog
blata.


Slika krajolika oko Pirovca (tada zvanog Zlosela) bila je slijedeća: »Cijeli
kraj zbog golotinje brda ima strašan izgled; što više, ni mala ravan uz more
ne pruža više, jer su stanovnici tako glupi i nerazumni da ne uzgajaju ni vinovu
lozu, ni masline, ni žitarice. Posjed mog prijatelja naprotiv ističe se iz
daleka živahnim zelenilom« (I, — 236).


Područje od Klisa prema Sinju opisano je kao područje koje i »najstrastvenijem
istraživaču prirode tjera strah u kosti«, jer se prolazi »opasnim
klancem Klapavica, obronkom Kočinog brda (Cozigne — Berdo) . . ., a put
vrluda po vapnenastim stijenama, vrlo opasnim za konje koji ih s najvećom
mukom uspijevaju svladati. Put je naporan i dolinom zbog mnogobrojnih i
oštrih stijena koje izbijaju iz tla. Tu i tamo vidi se po koje slabo razvijeno
stablo, ali je zato mnogo drače po kojoj je dolina i dobila ime Dračanica, ali
koja ničemu ne služi osim što put čini još zapletenijim i težim« (II — 67).


U sklopu ostalog teksta Fortis spominje i šikare. Tako kod Benkovca
(I — 46), u predjelu Tustica između Biograda i Zadra i preko koje je postavljen
Trajanov vodovod sa Skradinskih bukova (I — 32) te u okolici Ostrovice
(I — 56), jer se u njima »s proljeća i u jesen nalazi mnoštvo vrsta gljiva«
(I — 56). Za otok Šoltu Fortis piše da je »slabo nastanjena, jer je sva pokrivena
šikarom u kojoj se nalazi, kao i na Braču, mnoštvo zmija«. Međutim,
»tamošnji med je vrlo čuven te ni malo ne zaostaje za španjolskim ili sicilijanskim
« (II — 259).


2.3 Na više mjesta spominje se postojanje velikih stabala ili njihovih
skupina. Tako na međukanalskom prostoru i između mlinica na Roškom slapu
»uzgojeno je mnoštvo stabala kojih se živopisno zelenilo izmjenjuje s bjelinom
slapova . . .« (I — 183); »na stjenovitoj zaravni Zablaće (kod Šibenika,
op. P.) . . . našao sam stabla trišlje, koja su pastiri pustili odrasti kako bi za
stoku u ljetu osigurali hladovinu« (I —254), a »velika stabla uzgojena su i na
dražesnim uzvisinama (u okolini Sinja) ispod kojih su Morlaki podigli svoje
kolibe« (II — 106).
3


3.1 U prikazu »talenata i vještina« (Morlaka) Fortis je zapisao i njihovu
proizvodnju nekih boja. Tako crnu boju proizvode iz kore jasena (kuhanjem
8 dana ša šljakom iz kovačnica), »lijepu modru boju« višesatnim kuhanjem
u hladu osušene biljke vrhovnik (žuti cvijet, Isatis tinctoria, op. s— ) čistom
lužinom; žutu i smeđu iz »scodana, kojeg nazivaju ruj«. Žuta boja proizvodi
se i iz »Evonimusa, koji je kod njih poznat pod imenom pucalina« (I — 93).
355