DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 125 <-- 125 --> PDF |
nalazi se šikara gluhača(auf illyrisch gluhismrich) bez ikakve primjese koje druge vrste. Nakon poteza dugog jedna milja tog smričaka dolazi kratak potez trišlje (Pistacia lenstiscus, pr. P.), a zatim slijede međusobno izmješani zelenika, vrijes, planika — a dalje smričak (od J. oxycedrus — op. P.) i konačno blizu Nina raste samo Paliurus, koji se ovdje naziva drača. Ja nisam mogao uočiti značajnije razlike u izgledu krajine obraštene ovim različitim vrstama. Crnika (Ilex cocci gladifera, kako ga naziva Fortis) raste često duž obale i na dalmatinskim otocima . . .« (I — 28). O vegetaciji sa šumskim vrstama saznajemo i iz opisa nekih drugih područja. To su: oko sela Pirovca, između Klisa i Sinja, Biokovo i Norinskog blata. Slika krajolika oko Pirovca (tada zvanog Zlosela) bila je slijedeća: »Cijeli kraj zbog golotinje brda ima strašan izgled; što više, ni mala ravan uz more ne pruža više, jer su stanovnici tako glupi i nerazumni da ne uzgajaju ni vinovu lozu, ni masline, ni žitarice. Posjed mog prijatelja naprotiv ističe se iz daleka živahnim zelenilom« (I, — 236). Područje od Klisa prema Sinju opisano je kao područje koje i »najstrastvenijem istraživaču prirode tjera strah u kosti«, jer se prolazi »opasnim klancem Klapavica, obronkom Kočinog brda (Cozigne — Berdo) . . ., a put vrluda po vapnenastim stijenama, vrlo opasnim za konje koji ih s najvećom mukom uspijevaju svladati. Put je naporan i dolinom zbog mnogobrojnih i oštrih stijena koje izbijaju iz tla. Tu i tamo vidi se po koje slabo razvijeno stablo, ali je zato mnogo drače po kojoj je dolina i dobila ime Dračanica, ali koja ničemu ne služi osim što put čini još zapletenijim i težim« (II — 67). U sklopu ostalog teksta Fortis spominje i šikare. Tako kod Benkovca (I — 46), u predjelu Tustica između Biograda i Zadra i preko koje je postavljen Trajanov vodovod sa Skradinskih bukova (I — 32) te u okolici Ostrovice (I — 56), jer se u njima »s proljeća i u jesen nalazi mnoštvo vrsta gljiva« (I — 56). Za otok Šoltu Fortis piše da je »slabo nastanjena, jer je sva pokrivena šikarom u kojoj se nalazi, kao i na Braču, mnoštvo zmija«. Međutim, »tamošnji med je vrlo čuven te ni malo ne zaostaje za španjolskim ili sicilijanskim « (II — 259). 2.3 Na više mjesta spominje se postojanje velikih stabala ili njihovih skupina. Tako na međukanalskom prostoru i između mlinica na Roškom slapu »uzgojeno je mnoštvo stabala kojih se živopisno zelenilo izmjenjuje s bjelinom slapova . . .« (I — 183); »na stjenovitoj zaravni Zablaće (kod Šibenika, op. P.) . . . našao sam stabla trišlje, koja su pastiri pustili odrasti kako bi za stoku u ljetu osigurali hladovinu« (I —254), a »velika stabla uzgojena su i na dražesnim uzvisinama (u okolini Sinja) ispod kojih su Morlaki podigli svoje kolibe« (II — 106). 3 3.1 U prikazu »talenata i vještina« (Morlaka) Fortis je zapisao i njihovu proizvodnju nekih boja. Tako crnu boju proizvode iz kore jasena (kuhanjem 8 dana ša šljakom iz kovačnica), »lijepu modru boju« višesatnim kuhanjem u hladu osušene biljke vrhovnik (žuti cvijet, Isatis tinctoria, op. s— ) čistom lužinom; žutu i smeđu iz »scodana, kojeg nazivaju ruj«. Žuta boja proizvodi se i iz »Evonimusa, koji je kod njih poznat pod imenom pucalina« (I — 93). 355 |