DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 123 <-- 123 --> PDF |
IZ POVIJESTI NAŠIH SUMA ŠUME I ŠUMSKA VEGETACIJA U FORTISOVU »PUTOPISU O DALMACIJI« 1 Alberto F o r t i s, rođen u Padovi 1741. godine, školovao se za svećenika, ali je svoj život posebno posvetio prirodnim naukama. Zanimala ga je i etnologija, zemlja i ljudi, pa je u cilju istraživanja proputovao zemlje od Švicarske do Jonskog mora. Od svih objavljenih radova, kako kaže Ž. Miljanić1, najznačajniji mu je prikaz Dalmacije pod naslovom »Viaggio in Dalmazia Dell´abate Alberto Fortis«, tj. Putoipis o Dalmaciji. Da je ovo djelo bilo traženo u tadanjoj Europi svjedoči i činjenica, što je pored izdanja na talijanskom jeziku, 1774. god. u Veneciji, izdano i na njemačkom, 1776. i 1797. god. u Bernu2, te na francuskom, 1778. god. također u Bernu. Ovaj Fortisov Putopis posebno je značajan za nas na općekulturnom planu, jer se preko njega cijeli svijet upoznao s našom narodnom pjesmom o Hasanaginici3. Svoja putovanja, bila su dva, odnosno istraživanja Fortis je proveo u prvoj polovini osmog decenija XVIII stoljeća, te je, kako dokazuje izdanje na talijanskom jeziku, u kratko vrijeme bio u mogućnosti i objaviti rezultate svojih istraživanja. Ne ulazeći u prikaz ovog zanimljivog i dokumentiranog djela navodimo samo da bi ga bilo korisno izdati i u hrvatskom prijevodu, o čemu je uostalom bilo prijedloga u posljednje vrijeme u našoj javnosti. Djelo je objavljeno u dva sveska. U prvom dijelu obradio je sjeverozapadni dio Dalmacije (do .uključivo, područja Šibenika), s pripadnim otocima, a u drugom dijelu ostali dio Dalmacije do rijeke Neretve i srednjedalmatinske otoke; u prvom dijelu prikazao je i običaje te ponašanje »Morlaka«, tj. seljačkog stanovništva Dalmacije. Područje tadanje Dubrovačke republike nije prikazano jer je u Dubrovniku boravio između 1779. i 1783 (tri puta). Prije Dalmacije Fortis je obišao otoke Cres i Lošinj te rezultate svojih istraživanja i zapažanja objavio u posebnoj publikaciji4. 1 Miljanić, Ž.: Iz korespodencije Alberta Fortisa, Zagreb, 1952. a Prvo izdanje na njemačkom objavljeno je pod originalnim nazivom, tj. »Reise in Dalmatien«, a drugo, tj. ono u 1797. godini objavljeno je pod naslovom »Fortis Reisebeschreibung von Dalmatien geographische, historische, naturalistische Denkwürdigkeiten — Auch von dem Sitten der Morlaken.« 3 Fortis je toj pjesmi dao naslov »Xalostna piesanza plemenite Asan-Aghinize« 4 Naslov te publikacije glasi: »Saggio d´Osservazioni sopra l´Isola di Cherso e d´Orsero D´Alberto Fortis, Venezia, 1771. 353 |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 124 <-- 124 --> PDF |
2 O šumi i vegetaciji uopće u Putopisu malo je podataka, a u koliko ih i ima oni su zapravo sastavni dijelovi opisa krajolika (pejsaža) ili u sklopu opisa drugih pojava ili stanja. Međutim, i ti fragmenti omogućuju, makar i djelomičan, tj. za pojedine dijelove Dalmacije, uvid u stanje šuma ili vegetacije u drugoj polovini XVIII stoljeća, dakle prije 200 godina. 2.1 Šumu kao takovu Fortis spominje svega pet puta, od čega tri puta samo navodi da je područje obraslo šumom. Citiramo: — »U šumama nedaleko Ccranja našao sam mnoštvo okamenina od Turbinita . . .« (I — 46)5; — »Nedaleko Ostrovice zmije vole mjesto koje vojnici nazivaju Pichetto (stražarsko mjesto, op. P.) i tamo se razmnažaju jače nego u okolnim šumama « (I — 56); — ... »duž rijeke (Trebižat, op. P.) široki su pojasi šume posred kojih se nalazi stara vojnička cesta (antica via militare) koja je povezivala Salonu s Naronom« (II — 207). Nešto više zapisano je o šumama na otoku Rabu. Doduše Fortis kaže, da se na otoku »na više mjesta nalaze lijepe zaravni dijelom pod gustom šumom, a dijelom podobne za uzgoj žitarica dok su ostala posve gola i stjenovita«, ali ». . . usprkos toga (Rab) ipak isporučuje ogrjevno drvo koje se godimice u većim količinama odprema u Veneciju . . .« (II — 268). Najpotpuniju sliku, u danim okvirima, možemo dobiti o stanju šuma na »najvišoj primorskoj planini . . . podno koje se nalazi grad Makarska«, o šumama Biokova. Fortis piše: »Planina je gotovo posve obezšumljena, pa i u najnepristupačnijim kotlinama. Rijetko se tu i tamo nalaze ostaci starih šuma i to na mjestima udaljenim od svih naselja i onim iz kojih je nemoguće iznijeti velika stabla. Uništenju šuma doprinijele su i vatre koje pale pastiri, djelomično za grijanje, a djelomično da uživaju u divljem prizoru. Takav požar ponekad traje i mjesecima« (II — 153. i 155). Indirektno se može zaključiti da je šuma bilo i na Braču, na kojem je proizvodnja vina »potisnula trgovinu drvetom i ovcama« (II — 254), a od »vina drva i ovaca Bračani imaju glavni prihod . . .« (II — 258). Isto se može zaključiti i za Hvar, ali na kojem se trgovina drvom »iz godine u godinu smanjuje dijelom zbog slabog gospodarenja šumama, a dijelom zbog teškoće izvoza .. . (II — 249—250). Iz opisa, da su »bregovi od Poljica prema Cetini kao i ona na području Slimena, Svinjišta i Kučišća bogata hrastovim stablima, koja se mogu bez velikih troškova odpremiti do mora« može se zaključiti, da je na tom području zapravo bilo visokih šuma, ali jače prorjeđenih. Zanimljiva je Fortisova pretpostavka, da je ova hrastovina kvalitetnija od one »iz vlažnih šuma u Istri« (II — 122). 2.2 Vegetacija je najopširnije i najpotpunije opisana na potezu od Zadra do Nina: ». . . . Na putu od Zadra do Nina promatrao sam poseban krajolik koji je, u dužini od 13 milja, bio pokriven prirodnom (samorastućom) vegetacijom. Sve do mjesta Kozino nalazi se kamenita ravan koja bi se mogla koristiti za vinograde i za njive, ali su tu danas livade . . . Na milju od Kozina 5 Rimski broj označava knjigu (svezak), a arapski stranicu. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 125 <-- 125 --> PDF |
nalazi se šikara gluhača(auf illyrisch gluhismrich) bez ikakve primjese koje druge vrste. Nakon poteza dugog jedna milja tog smričaka dolazi kratak potez trišlje (Pistacia lenstiscus, pr. P.), a zatim slijede međusobno izmješani zelenika, vrijes, planika — a dalje smričak (od J. oxycedrus — op. P.) i konačno blizu Nina raste samo Paliurus, koji se ovdje naziva drača. Ja nisam mogao uočiti značajnije razlike u izgledu krajine obraštene ovim različitim vrstama. Crnika (Ilex cocci gladifera, kako ga naziva Fortis) raste često duž obale i na dalmatinskim otocima . . .« (I — 28). O vegetaciji sa šumskim vrstama saznajemo i iz opisa nekih drugih područja. To su: oko sela Pirovca, između Klisa i Sinja, Biokovo i Norinskog blata. Slika krajolika oko Pirovca (tada zvanog Zlosela) bila je slijedeća: »Cijeli kraj zbog golotinje brda ima strašan izgled; što više, ni mala ravan uz more ne pruža više, jer su stanovnici tako glupi i nerazumni da ne uzgajaju ni vinovu lozu, ni masline, ni žitarice. Posjed mog prijatelja naprotiv ističe se iz daleka živahnim zelenilom« (I, — 236). Područje od Klisa prema Sinju opisano je kao područje koje i »najstrastvenijem istraživaču prirode tjera strah u kosti«, jer se prolazi »opasnim klancem Klapavica, obronkom Kočinog brda (Cozigne — Berdo) . . ., a put vrluda po vapnenastim stijenama, vrlo opasnim za konje koji ih s najvećom mukom uspijevaju svladati. Put je naporan i dolinom zbog mnogobrojnih i oštrih stijena koje izbijaju iz tla. Tu i tamo vidi se po koje slabo razvijeno stablo, ali je zato mnogo drače po kojoj je dolina i dobila ime Dračanica, ali koja ničemu ne služi osim što put čini još zapletenijim i težim« (II — 67). U sklopu ostalog teksta Fortis spominje i šikare. Tako kod Benkovca (I — 46), u predjelu Tustica između Biograda i Zadra i preko koje je postavljen Trajanov vodovod sa Skradinskih bukova (I — 32) te u okolici Ostrovice (I — 56), jer se u njima »s proljeća i u jesen nalazi mnoštvo vrsta gljiva« (I — 56). Za otok Šoltu Fortis piše da je »slabo nastanjena, jer je sva pokrivena šikarom u kojoj se nalazi, kao i na Braču, mnoštvo zmija«. Međutim, »tamošnji med je vrlo čuven te ni malo ne zaostaje za španjolskim ili sicilijanskim « (II — 259). 2.3 Na više mjesta spominje se postojanje velikih stabala ili njihovih skupina. Tako na međukanalskom prostoru i između mlinica na Roškom slapu »uzgojeno je mnoštvo stabala kojih se živopisno zelenilo izmjenjuje s bjelinom slapova . . .« (I — 183); »na stjenovitoj zaravni Zablaće (kod Šibenika, op. P.) . . . našao sam stabla trišlje, koja su pastiri pustili odrasti kako bi za stoku u ljetu osigurali hladovinu« (I —254), a »velika stabla uzgojena su i na dražesnim uzvisinama (u okolini Sinja) ispod kojih su Morlaki podigli svoje kolibe« (II — 106). 3 3.1 U prikazu »talenata i vještina« (Morlaka) Fortis je zapisao i njihovu proizvodnju nekih boja. Tako crnu boju proizvode iz kore jasena (kuhanjem 8 dana ša šljakom iz kovačnica), »lijepu modru boju« višesatnim kuhanjem u hladu osušene biljke vrhovnik (žuti cvijet, Isatis tinctoria, op. s— ) čistom lužinom; žutu i smeđu iz »scodana, kojeg nazivaju ruj«. Žuta boja proizvodi se i iz »Evonimusa, koji je kod njih poznat pod imenom pucalina« (I — 93). 355 |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 126 <-- 126 --> PDF |
3.2 Fortis dosta često ne ostaje samo na konstataciji činjenica i stanja nego daje i sugestije za bolji rad, za intenzivnije ili racionalnije korišćenje proizvodnih potencijala. Tako, nakon konstatacije da na česmini u Dalmaciji nije pronašao Kermes ušence, odnosno grimiznjake, piše, »da bi bilo vrlo korisno nabaviti ovog skupocjenog ušenca iz Levanta i nastaniti ga ovdje. Osnovana je nada, nastavlja dalje, da bi Dalmacija kroz kratko vrijeme bila u mogućnosti tržištu ponuditi jedan novi proizvod« (I — 29). U okolici Ostrovice, piše Fortis, »iz jasena se može dobiti obilje najbolje mane, ali ovdje nema tko poučiti Morlake kako se to može postići zarezivanjem « (I — 56). Za svog, već spomenutog, prijatelja iz Pirovca navodi kako ovaj brižno njeguje mlade jasene čišćenjem od okolnog grmlja i suvišnih izdanaka da ova ojačaju i da u kraćem vremenu budu sposobna za vađenje mane (I 237). Fortis je ispitivao i mogućnost dobivanja smole iz tršlje (na području sela Pirovac) i utvrdio da i tanja stabla, »opkoljena dračom i korovom, daju doduše manje količine smole, ali vrlo dobre kvalitete« (I — 237). Videći kako narod u Trogirskoj Zagori u oskudici koristi za hranu i korijenje Asphodeles-a pripremajući od njega »bijedni kruh koji ih čini nemoćnim i koji šteti zdravlju . . ., odnosno kojeg uživanje uzrokuje želučane bolove i krvarenja«, Fortis kaže, da se »ne može dovoljno načuditi kako se veleposjednici i feudalci malo staraju za izdržavanje puka. Pitomi kesten, nastavlja dalje, »mogao bi po bregovima unutrašnjosti zemlje dobro uspijejevati i osiguravati blagotvornu hranu za siromašne. Sada se u cijeloj Provinciji ne može naći ni jedno jedino stablo ove vrste« (II — 9).6 4 Kako je već naprijed rečeno, Fortis u svojim »pismima o putovanju po Dalmaciji«7 daje malo podataka o šumama i šumskoj vegetaciji, ali i ti su dovoljni da ocijenimo tadašnje stanje te vegetacije. Takvo je stanje šumske vegetacije ne samo u Dalmaciji, nego i na primorskoj strani Velebita8. Takvo je stanje trajalo sve do naših dana, kada nestaju »stravični izgledi . . . golih bregova« (Fortis, I — 236), jer zelenilo drveća, grmlja ili trava svakim danom sve više i više pokriva bijele površine vapnenca. Zahvaljujući ne samo ukinuću koza nego i preorijentaciji privređivanja stanovništva (industrijalizaciji) te elektrifikaciji, šumsko drveće i grmlje »uskrsava« na kamenjarima ili naseljava površine na kojima je napuštena poljoprivredna površina (vinogradi). Na nekim kamenjarama trebalo je proteći i više od 20 godina da bi se prošarala grmljem. Da li će se na pojedinim kamenjarama razviti i šuma, tj. i viša i jače razvijena stabla ovisi o staništu, o uslojenosti stijena i dubini 6 O mogućnostima uzgoja pitomog kestena Fortis je na prvoj sjednici Gospodarskog društva u Splitu (kojeg je bio i član) 1780. godine održao predavanje koje je te iste godine i tiskom objavio pod naslovom »Delia coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e mediterranea. 7 Fortis je »Putopis o Dalmaciji« objavio u obliku pisama različitim ličnostima, od političara do znanstvenika. 8 Piškorić, O.: Dvijestogodišnjica značajnih dokumenata našeg šumarstva; Šumarski list, 1965. str. 463. |
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 127 <-- 127 --> PDF |
pukotina između njih. Mijenja se i sastav vrsta, a kao primjer navodim predjel Viševicu kod sela Petrčana. To je onaj predio, između Zadra i Nina, kojeg je Fortis opisao kao »porez smričaka dužine oko jedne milje« (I — 28), a koji je takav bio i 1952. godine. Danas, 1975. godine, međutim, iznad srnrika uzdižu se borovi (alepski i primorski) iz naleta sjemena nedaleke kulture te stabla crnike i planike, koje su se razvile iz starih panjeva ili točnije žilišta nekadanjih stabala, a ispod i između smrika ima i podmlatka ne samo borova, nego i crnike, planike i zelenike. O. Piškorić NOVA PRETPLATNA CIJENA NA ŠUMARSKI LIST U 1976. G.! Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, kao izdavač našeg najstarijeg stručnog časopisa, prisiljen je da realno povisi pretplatu na Šumarski list u 1976. godini i to: 1. Pojedinci 100 din. 2. Umirovljenici, studenti i đaci 30 din. 3. Ustanove i organizacije 400 din. 4. Inozemstvo 16 dolara USA Razlozi i detaljno obrazloženje ovoga povišenja pretplate vidljivo je i dokumentirano u Zapisniku 16. sjednice U. O. Saveza od 11. 9. 1975* g. (zapisnik je objavljen u Š. L. br. 7—10/75). Iz detaljnog financ. obrazloženja u spomenutom zapisniku vidi se znatan porast troškova papira i tiskarskih usluga, kao i malena — za stručni list ovakovog ugleda i dugogodišnjeg izlaženja — tiraža. Dovoljno je ovdje iznijeti podatak da jedan (1) primjerak kompletnog godišta Š. L. s 550—600 stranica sadržaja stoji izdavača 321.— din. Međutim istodobno pojedinac-pretplatnik svojom godišnjom pretplatom od 100.— din. pokriva tek 30 %> ovih izdataka, dok je bespredmetno ovdje uspoređivati spomenute izdatke i pretplatu umirovljenika, studenata šumarskih škola i fakulteta, đaka i si., čija iznosi 30.— din. godišnje. Uvjereni smo da će pretplatnici našeg najstarijeg stručnog časopisa uvažiti dato obrazloženje i pružiti nam daljnu podršku. Uredništvo Šumarskog lista će svojim daljnim zalaganjem, i uz redovitije izlaženje, nastojati svim silama da dade časopisu što prikladniju, korisniju i atraktivniju fizionomiju, kao i sadržaj lista usmjeriti što više potrebama prakse i terena! I na kraju, molimo pretplatnike da pravovremeno uplate pretplatu na Š. L. za 1976. g., kao i zaostala — iz ranijih godina — dugovanja. Naš bankov. račun: 30102-678-6249 Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske Zagreb, Mažuranićev trg 11 357 |