DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 123     <-- 123 -->        PDF

IZ POVIJESTI NAŠIH SUMA


ŠUME I ŠUMSKA VEGETACIJA U FORTISOVU
»PUTOPISU O DALMACIJI«


1


Alberto F o r t i s, rođen u Padovi 1741. godine, školovao se za svećenika,
ali je svoj život posebno posvetio prirodnim naukama. Zanimala ga je i etnologija,
zemlja i ljudi, pa je u cilju istraživanja proputovao zemlje od Švicarske
do Jonskog mora. Od svih objavljenih radova, kako kaže Ž. Miljanić1,
najznačajniji mu je prikaz Dalmacije pod naslovom »Viaggio in Dalmazia
Dell´abate Alberto Fortis«, tj. Putoipis o Dalmaciji. Da je ovo djelo bilo traženo
u tadanjoj Europi svjedoči i činjenica, što je pored izdanja na talijanskom
jeziku, 1774. god. u Veneciji, izdano i na njemačkom, 1776. i 1797. god. u Bernu2,
te na francuskom, 1778. god. također u Bernu. Ovaj Fortisov Putopis
posebno je značajan za nas na općekulturnom planu, jer se preko njega cijeli
svijet upoznao s našom narodnom pjesmom o Hasanaginici3.


Svoja putovanja, bila su dva, odnosno istraživanja Fortis je proveo u prvoj
polovini osmog decenija XVIII stoljeća, te je, kako dokazuje izdanje na
talijanskom jeziku, u kratko vrijeme bio u mogućnosti i objaviti rezultate svojih
istraživanja. Ne ulazeći u prikaz ovog zanimljivog i dokumentiranog djela
navodimo samo da bi ga bilo korisno izdati i u hrvatskom prijevodu, o čemu
je uostalom bilo prijedloga u posljednje vrijeme u našoj javnosti. Djelo je
objavljeno u dva sveska. U prvom dijelu obradio je sjeverozapadni dio Dalmacije
(do .uključivo, područja Šibenika), s pripadnim otocima, a u drugom
dijelu ostali dio Dalmacije do rijeke Neretve i srednjedalmatinske otoke; u
prvom dijelu prikazao je i običaje te ponašanje »Morlaka«, tj. seljačkog stanovništva
Dalmacije. Područje tadanje Dubrovačke republike nije prikazano
jer je u Dubrovniku boravio između 1779. i 1783 (tri puta).


Prije Dalmacije Fortis je obišao otoke Cres i Lošinj te rezultate svojih
istraživanja i zapažanja objavio u posebnoj publikaciji4.


1 Miljanić, Ž.: Iz korespodencije Alberta Fortisa, Zagreb, 1952.
a Prvo izdanje na njemačkom objavljeno je pod originalnim nazivom, tj. »Reise
in Dalmatien«, a drugo, tj. ono u 1797. godini objavljeno je pod naslovom »Fortis
Reisebeschreibung von Dalmatien geographische, historische, naturalistische Denkwürdigkeiten
— Auch von dem Sitten der Morlaken.«
3 Fortis je toj pjesmi dao naslov
»Xalostna piesanza
plemenite
Asan-Aghinize«
4 Naslov te publikacije glasi: »Saggio d´Osservazioni sopra l´Isola di Cherso


e d´Orsero D´Alberto Fortis, Venezia, 1771.


353




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 124     <-- 124 -->        PDF

2


O šumi i vegetaciji uopće u Putopisu malo je podataka, a u koliko ih i
ima oni su zapravo sastavni dijelovi opisa krajolika (pejsaža) ili u sklopu opisa
drugih pojava ili stanja. Međutim, i ti fragmenti omogućuju, makar i djelomičan,
tj. za pojedine dijelove Dalmacije, uvid u stanje šuma ili vegetacije
u drugoj polovini XVIII stoljeća, dakle prije 200 godina.


2.1 Šumu kao takovu Fortis spominje svega pet puta, od čega tri puta
samo navodi da je područje obraslo šumom. Citiramo:
— »U šumama nedaleko Ccranja našao sam mnoštvo okamenina od Turbinita
. . .« (I — 46)5;
— »Nedaleko Ostrovice zmije vole mjesto koje vojnici nazivaju Pichetto
(stražarsko mjesto, op. P.) i tamo se razmnažaju jače nego u okolnim šumama
« (I — 56);
— ... »duž rijeke (Trebižat, op. P.) široki su pojasi šume posred kojih se
nalazi stara vojnička cesta (antica via militare) koja je povezivala Salonu
s Naronom« (II — 207).
Nešto više zapisano je o šumama na otoku Rabu. Doduše Fortis kaže, da
se na otoku »na više mjesta nalaze lijepe zaravni dijelom pod gustom šumom,
a dijelom podobne za uzgoj žitarica dok su ostala posve gola i stjenovita«,
ali ». . . usprkos toga (Rab) ipak isporučuje ogrjevno drvo koje se godimice
u većim količinama odprema u Veneciju . . .« (II — 268).


Najpotpuniju sliku, u danim okvirima, možemo dobiti o stanju šuma na
»najvišoj primorskoj planini . . . podno koje se nalazi grad Makarska«, o
šumama Biokova. Fortis piše: »Planina je gotovo posve obezšumljena, pa i u
najnepristupačnijim kotlinama. Rijetko se tu i tamo nalaze ostaci starih šuma
i to na mjestima udaljenim od svih naselja i onim iz kojih je nemoguće
iznijeti velika stabla. Uništenju šuma doprinijele su i vatre koje pale pastiri,
djelomično za grijanje, a djelomično da uživaju u divljem prizoru. Takav
požar ponekad traje i mjesecima« (II — 153. i 155).


Indirektno se može zaključiti da je šuma bilo i na Braču, na kojem je
proizvodnja vina »potisnula trgovinu drvetom i ovcama« (II — 254), a od »vina
drva i ovaca Bračani imaju glavni prihod . . .« (II — 258). Isto se može zaključiti
i za Hvar, ali na kojem se trgovina drvom »iz godine u godinu smanjuje
dijelom zbog slabog gospodarenja šumama, a dijelom zbog teškoće
izvoza .. . (II — 249—250).


Iz opisa, da su »bregovi od Poljica prema Cetini kao i ona na području
Slimena, Svinjišta i Kučišća bogata hrastovim stablima, koja se mogu bez velikih
troškova odpremiti do mora« može se zaključiti, da je na tom području
zapravo bilo visokih šuma, ali jače prorjeđenih. Zanimljiva je Fortisova pretpostavka,
da je ova hrastovina kvalitetnija od one »iz vlažnih šuma u Istri«
(II — 122).


2.2 Vegetacija je najopširnije i najpotpunije opisana na potezu od Zadra
do Nina: ». . . . Na putu od Zadra do Nina promatrao sam poseban krajolik
koji je, u dužini od 13 milja, bio pokriven prirodnom (samorastućom) vegetacijom.
Sve do mjesta Kozino nalazi se kamenita ravan koja bi se mogla koristiti
za vinograde i za njive, ali su tu danas livade . . . Na milju od Kozina
5 Rimski broj označava knjigu (svezak), a arapski stranicu.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 125     <-- 125 -->        PDF

nalazi se šikara gluhača(auf illyrisch gluhismrich) bez ikakve primjese koje
druge vrste. Nakon poteza dugog jedna milja tog smričaka dolazi kratak potez
trišlje (Pistacia lenstiscus, pr. P.), a zatim slijede međusobno izmješani
zelenika, vrijes, planika — a dalje smričak (od J. oxycedrus — op. P.) i konačno
blizu Nina raste samo Paliurus, koji se ovdje naziva drača. Ja nisam
mogao uočiti značajnije razlike u izgledu krajine obraštene ovim različitim
vrstama. Crnika (Ilex cocci gladifera, kako ga naziva Fortis) raste često duž
obale i na dalmatinskim otocima . . .« (I — 28).


O vegetaciji sa šumskim vrstama saznajemo i iz opisa nekih drugih područja.
To su: oko sela Pirovca, između Klisa i Sinja, Biokovo i Norinskog
blata.


Slika krajolika oko Pirovca (tada zvanog Zlosela) bila je slijedeća: »Cijeli
kraj zbog golotinje brda ima strašan izgled; što više, ni mala ravan uz more
ne pruža više, jer su stanovnici tako glupi i nerazumni da ne uzgajaju ni vinovu
lozu, ni masline, ni žitarice. Posjed mog prijatelja naprotiv ističe se iz
daleka živahnim zelenilom« (I, — 236).


Područje od Klisa prema Sinju opisano je kao područje koje i »najstrastvenijem
istraživaču prirode tjera strah u kosti«, jer se prolazi »opasnim
klancem Klapavica, obronkom Kočinog brda (Cozigne — Berdo) . . ., a put
vrluda po vapnenastim stijenama, vrlo opasnim za konje koji ih s najvećom
mukom uspijevaju svladati. Put je naporan i dolinom zbog mnogobrojnih i
oštrih stijena koje izbijaju iz tla. Tu i tamo vidi se po koje slabo razvijeno
stablo, ali je zato mnogo drače po kojoj je dolina i dobila ime Dračanica, ali
koja ničemu ne služi osim što put čini još zapletenijim i težim« (II — 67).


U sklopu ostalog teksta Fortis spominje i šikare. Tako kod Benkovca
(I — 46), u predjelu Tustica između Biograda i Zadra i preko koje je postavljen
Trajanov vodovod sa Skradinskih bukova (I — 32) te u okolici Ostrovice
(I — 56), jer se u njima »s proljeća i u jesen nalazi mnoštvo vrsta gljiva«
(I — 56). Za otok Šoltu Fortis piše da je »slabo nastanjena, jer je sva pokrivena
šikarom u kojoj se nalazi, kao i na Braču, mnoštvo zmija«. Međutim,
»tamošnji med je vrlo čuven te ni malo ne zaostaje za španjolskim ili sicilijanskim
« (II — 259).


2.3 Na više mjesta spominje se postojanje velikih stabala ili njihovih
skupina. Tako na međukanalskom prostoru i između mlinica na Roškom slapu
»uzgojeno je mnoštvo stabala kojih se živopisno zelenilo izmjenjuje s bjelinom
slapova . . .« (I — 183); »na stjenovitoj zaravni Zablaće (kod Šibenika,
op. P.) . . . našao sam stabla trišlje, koja su pastiri pustili odrasti kako bi za
stoku u ljetu osigurali hladovinu« (I —254), a »velika stabla uzgojena su i na
dražesnim uzvisinama (u okolini Sinja) ispod kojih su Morlaki podigli svoje
kolibe« (II — 106).
3


3.1 U prikazu »talenata i vještina« (Morlaka) Fortis je zapisao i njihovu
proizvodnju nekih boja. Tako crnu boju proizvode iz kore jasena (kuhanjem
8 dana ša šljakom iz kovačnica), »lijepu modru boju« višesatnim kuhanjem
u hladu osušene biljke vrhovnik (žuti cvijet, Isatis tinctoria, op. s— ) čistom
lužinom; žutu i smeđu iz »scodana, kojeg nazivaju ruj«. Žuta boja proizvodi
se i iz »Evonimusa, koji je kod njih poznat pod imenom pucalina« (I — 93).
355




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 126     <-- 126 -->        PDF

3.2 Fortis dosta često ne ostaje samo na konstataciji činjenica i stanja
nego daje i sugestije za bolji rad, za intenzivnije ili racionalnije korišćenje
proizvodnih potencijala. Tako, nakon konstatacije da na česmini u Dalmaciji
nije pronašao Kermes ušence, odnosno grimiznjake, piše, »da bi bilo vrlo korisno
nabaviti ovog skupocjenog ušenca iz Levanta i nastaniti ga ovdje. Osnovana
je nada, nastavlja dalje, da bi Dalmacija kroz kratko vrijeme bila u mogućnosti
tržištu ponuditi jedan novi proizvod« (I — 29).
U okolici Ostrovice, piše Fortis, »iz jasena se može dobiti obilje najbolje
mane, ali ovdje nema tko poučiti Morlake kako se to može postići zarezivanjem
« (I — 56). Za svog, već spomenutog, prijatelja iz Pirovca navodi kako
ovaj brižno njeguje mlade jasene čišćenjem od okolnog grmlja i suvišnih
izdanaka da ova ojačaju i da u kraćem vremenu budu sposobna za vađenje
mane (I 237).


Fortis je ispitivao i mogućnost dobivanja smole iz tršlje (na području
sela Pirovac) i utvrdio da i tanja stabla, »opkoljena dračom i korovom, daju
doduše manje količine smole, ali vrlo dobre kvalitete« (I — 237).


Videći kako narod u Trogirskoj Zagori u oskudici koristi za hranu i korijenje
Asphodeles-a pripremajući od njega »bijedni kruh koji ih čini nemoćnim
i koji šteti zdravlju . . ., odnosno kojeg uživanje uzrokuje želučane
bolove i krvarenja«, Fortis kaže, da se »ne može dovoljno načuditi kako se
veleposjednici i feudalci malo staraju za izdržavanje puka. Pitomi kesten,
nastavlja dalje, »mogao bi po bregovima unutrašnjosti zemlje dobro uspijejevati
i osiguravati blagotvornu hranu za siromašne. Sada se u cijeloj Provinciji
ne može naći ni jedno jedino stablo ove vrste« (II — 9).6


4


Kako je već naprijed rečeno, Fortis u svojim »pismima o putovanju po
Dalmaciji«7 daje malo podataka o šumama i šumskoj vegetaciji, ali i ti su
dovoljni da ocijenimo tadašnje stanje te vegetacije. Takvo je stanje šumske
vegetacije ne samo u Dalmaciji, nego i na primorskoj strani Velebita8. Takvo
je stanje trajalo sve do naših dana, kada nestaju »stravični izgledi . . . golih
bregova« (Fortis, I — 236), jer zelenilo drveća, grmlja ili trava svakim danom
sve više i više pokriva bijele površine vapnenca. Zahvaljujući ne samo ukinuću
koza nego i preorijentaciji privređivanja stanovništva (industrijalizaciji)
te elektrifikaciji, šumsko drveće i grmlje »uskrsava« na kamenjarima ili
naseljava površine na kojima je napuštena poljoprivredna površina (vinogradi).
Na nekim kamenjarama trebalo je proteći i više od 20 godina da bi se
prošarala grmljem. Da li će se na pojedinim kamenjarama razviti i šuma, tj.
i viša i jače razvijena stabla ovisi o staništu, o uslojenosti stijena i dubini


6 O mogućnostima uzgoja pitomog kestena Fortis je na prvoj sjednici Gospodarskog
društva u Splitu (kojeg je bio i član) 1780. godine održao predavanje koje
je te iste godine i tiskom objavio pod naslovom »Delia coltura del castagno da introdursi
nella Dalmazia marittima e mediterranea.


7 Fortis je »Putopis o Dalmaciji« objavio u obliku pisama različitim ličnostima,
od političara do znanstvenika.


8 Piškorić, O.: Dvijestogodišnjica značajnih dokumenata našeg šumarstva; Šumarski
list, 1965. str. 463.




ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 127     <-- 127 -->        PDF

pukotina između njih. Mijenja se i sastav vrsta, a kao primjer navodim predjel
Viševicu kod sela Petrčana. To je onaj predio, između Zadra i Nina, kojeg
je Fortis opisao kao »porez smričaka dužine oko jedne milje« (I — 28),
a koji je takav bio i 1952. godine. Danas, 1975. godine, međutim, iznad srnrika
uzdižu se borovi (alepski i primorski) iz naleta sjemena nedaleke kulture te
stabla crnike i planike, koje su se razvile iz starih panjeva ili točnije žilišta
nekadanjih stabala, a ispod i između smrika ima i podmlatka ne samo borova,
nego i crnike, planike i zelenike.


O.
Piškorić
NOVA PRETPLATNA CIJENA NA ŠUMARSKI LIST U 1976. G.!


Savez inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske, kao izdavač
našeg najstarijeg stručnog časopisa, prisiljen je da realno povisi pretplatu na Šumarski
list u 1976. godini i to:


1. Pojedinci
100 din.
2. Umirovljenici, studenti i đaci 30 din.
3. Ustanove i organizacije 400 din.
4. Inozemstvo
16 dolara USA
Razlozi i detaljno obrazloženje ovoga povišenja pretplate vidljivo je i dokumentirano
u Zapisniku 16. sjednice U. O. Saveza od 11. 9. 1975* g. (zapisnik je objavljen
u Š. L. br. 7—10/75). Iz detaljnog financ. obrazloženja u spomenutom zapisniku
vidi se znatan porast troškova papira i tiskarskih usluga, kao i malena



za stručni list ovakovog ugleda i dugogodišnjeg izlaženja — tiraža.
Dovoljno je ovdje iznijeti podatak da jedan (1) primjerak kompletnog godišta
Š. L. s 550—600 stranica sadržaja stoji izdavača 321.— din. Međutim istodobno
pojedinac-pretplatnik svojom godišnjom pretplatom od 100.— din. pokriva tek
30 %> ovih izdataka, dok je bespredmetno ovdje uspoređivati spomenute izdatke i
pretplatu umirovljenika, studenata šumarskih škola i fakulteta, đaka i si., čija iznosi
30.— din. godišnje.


Uvjereni smo da će pretplatnici našeg najstarijeg stručnog časopisa uvažiti
dato obrazloženje i pružiti nam daljnu podršku.


Uredništvo Šumarskog lista će svojim daljnim zalaganjem, i uz redovitije izlaženje,
nastojati svim silama da dade časopisu što prikladniju, korisniju i atraktivniju
fizionomiju, kao i sadržaj lista usmjeriti što više potrebama prakse i terena!


I na kraju, molimo pretplatnike da pravovremeno uplate pretplatu na Š. L.
za 1976. g., kao i zaostala — iz ranijih godina — dugovanja.


Naš bankov. račun: 30102-678-6249


Savez inženjera i tehničara
šumarstva i drvne industrije
Hrvatske
Zagreb, Mažuranićev trg 11


357