DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 120 <-- 120 --> PDF |
— kako se gljiva ponaša i da li se razvija u otpadnom materijalu ovršina i vjetroloma? — što stvara povoljne uvjete za infekciju i razvoj gljive? — da li gljiva može svladati i zdravo hrastovo stablo, ako u njega prodre ili se unese? Koliko sam shvatio iz informacije Đorđevića , dobio sam dojam, da se autor bavio determinacijom uzročnika bolesti, a tek uzgred ostalim dijelom svojih nalaza, odnosno zaključaka. Ovo je razumljivo, jer je to bila nova bolest, a rad od 3 godine, kroz koje je vršio svoja istraživanja, je premalen da bi se moglo odgovoriti na pitanja, koja sam naveo. Tražeći podatke o ovoj bolesti i njenom značaju u stručnoj literaturi nisam mogao ništa podrobnije naći, a isto tako ni u najnovijoj fitopatologiji od prof. J. K i š p a t i ć a. Ovo upućuje, da gljiva nije dobro istražena. LITERATURA Đorđević , P.: »Bolest slavonskih hrastova — Ceratostomella merolinensis n. sp.«, Beograd, 1930. ZAŠTO DO SADA NIJE IZGRAĐENA TVORNICA CELULOZE U JASENOVCU? Poznato je da je u šumarstvu već odavno prisutan problem plasmana prostornog drva lišćara, a u primarnoj preradi korištenje i plasman pilanskog otpada. Redovni godišnji etat šuma SRH sadrži 61 % drva tankih dimenzija, a svega 39 % je tehnička oblovina za koju je osiguran plasman i čija prodajna cijena pokriva troškove proizvodnje i stvara određeni višak vrijednosti koji jedva pokriva troškove redovnog održavanja šuma. Zbog toga je stalan pritisak na povećanje cijena tehničke oblovine, a prisutna je i tendencija da se iz planova siječa izostave one sječine u kojima se pretežno dobiva prostorno drvo. U našoj Republici a i van nje nema jake i razvijene industrije za kemijsku preradu drva tehnološkog postupka koji koristi i prerađuje sve vrste listača. Postojeća industrija je usitnjena, prerađuje pretežno drvo četinara kojeg u našoj zemlji ima u ograničenim količinama, pa je prisiljena jedan dio uvoziti. Prema statističkim podacima kemijska industrija u Hrvatskoj prerađivala je do 1974. godine prosječno 38.000 m;i drva listača, od čega 5.000 m3 bukve i 33.000 m3 mekih listača. Nakon nekoliko propalih pokušaja da se u SRH izgradi jedan kapacitet za proizvodnju celuloznog vlakna iz drva listača u okviru Republičke privredne komore, još 1968. godine desetak šumskih gospodarstava raspravljalo je o tom problemu i došlo se do zaključka da je jedino rješenje izgradnja tvor350 |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 121 <-- 121 --> PDF |
nice celuloze tehnološkog postupka koji će prerađivati drvo svih vrsta listača standardnih i vanstandardnih dimenzija. Naručili su investicioni program, formirali Konzorcij za izgradnju tvornice, odabrali kao najpovoljniju lokaciju na Savi kod Jasenovca, osnovali poduzeće u izgradnji »Savacel«, donijeli odluku o izgradnji, o novčanom učešću svakog pojedinog člana, o garancijama, o sirovini i donijeli ostale akte koji reguliraju međusobne odnose u izgradnji tvornice i kasnije u proizvodnji. Svi smo očekivali da će se program vrlo brzo realizirati obzirom na njegovu aktivnost i korist za grupaciju šumarstva i prerade drva, kao i zajednicu u cjelini. Pored toga i radi činjenice da iza programa stoji udružena privreda šumarstva i drvne industrije koja se u međuvremenu priključila ovoj akciji. Udružili su se proizvođači da bi izgradili tvornicu koja će im riješiti problem plasmana raspoložive sirovine i pridonijeti poboljšanju ekonomskog položaja. Međutim prošlo je već više od 4 godine, a da izgradnja nije započela. Interesiralo me je koji je tome razlog, a znam da to interesira i ostalu stručnu javnost, naročito radnike koji su sudjelovali u toj akciji i u nekoliko navrata o tome raspravljali radi donošenja potrebnih odluka za početak izgradnje. U najkraćim crtama iznosim ono što sam iz materijala i od odgovornih za izgradnju saznao: »Poduzeće u izgradnji »Savacel« tvornica bijeljene celuloze u Jasenovcu osnovana je 22. II 1971. i odmah prišlo radu na pripremnim poslovima potrebnim za početak izgradnje tvornice. Objekat je prijavljen nadležnim organima za uvrštenje u srednjoročni plan razvoja SRH 1971—1975. g. Zavod za plan SRH uvrstio ga je u plan razvoja, a Izvršno vijeće Sabora usvojilo je prijedlog. Po programu »Savacel« pozitivno se izjasnila Privredna komora Zagreba, Republička privredna komora, koja je bila inicijator i sudjelovala u troškovima rada Konzorcija, Izvršno vijeće SRH raspravljalo je u tri navrata o tom programu i pozitivno ga ocijenilo, te na sjednici od 12. I 1972. g. uvrstilo ga u spisak objekata za kreditiranje kod Međunarodne banke. Savezni sekretarijat za financije uputio je spisak u Međunarodnu banku, eksperti Međunarodne banke ocjenili su program povoljno. Održano je niz dogovora sa inozemnim firmama iz raznih zemalja i postignut sporazum sa američkom firmom koja učestvuje u izgradnji tvornice svojim sredstvima srazmjerno jugoslavenskim partnerom, osigurava potrebne kredite za tvornicu i šumske ceste, kupuje veći dio godišnje proizvodnje tvornice po najpovoljnijim cijenama na svjetskom tržištu. Sa tom firmom sklopljen je ugovor o zajedničkom ulaganju koji je registriran u skladu sa postojećim propisima kod saveznih organa. Vanjski partner je u nekoliko navrata pod vrlo povoljnim uslovima osigurao kredit za tvornicu i šumske ceste kod švicarske banke, ali se sve to nije moglo realizirati, jer se u zemlji nije mogla naći domaća banka preko koje bi se odvijalo financijsko poslovanje i koja bi dala garanciju za vanjski kredit pored investitora tj. udružene privrede šumarstva i drvne industrije, koji su dali solidarnu garanciju. Nije se uspjelo ni kod banaka van naše republike, ne zato što za njih program nije bio interesantan, što više, neke su ga prihvatile i prišle obradi podataka radi donošenja odluke na organima banke, ali čim se prišlo konkretnom radu, nakon kraćeg vremena banka je prekinula sa daljnjim kontaktima. |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 122 <-- 122 --> PDF |
Nije se dobilo pismeno rješenje, jer zahtjev nije ni došao do organa banke. Kod jedne banke dobio se usmeni odgovor da se prekida daljnja razrada programa, jer da iza njega ne stoji republika. Oduzelo bi i suviše prostora da se iznese što se sve poduzimalo da se omete realizacija programa »Savacel« i oslabi aktivnost Konzorcija. Nije se prezalo ni od metoda stranih našim usvojenim normama ponašanja da bi se investitor prikazao nesposobnim i nepodobnim. U drugoj polovici 1973. g. pojavilo se poduzeće »Bilo-Kalnik« iz Koprivnice sa zahtjevom za izgradnju tvornice celuloze na Dravi kod Drnja. Najprije sa malim kapacitetom od 60.000 tona godišnje proizvodnje, a kasnije 150.000 tona identične tehnologije kao kod programa »Savacel«. Kako u našoj republici ima mjesta samo za jednu takovu tvornicu jer je sirovina ograničavajući faktor, došlo se u situaciju da netko treći odluči na kojoj lokaciji će se graditi tvornica. Nakon niza rasprava na raznim nivoima odlučeno je da Ekonomski institut izradi analizu koja će dati prednost jednoj ili drugoj lokaciji.« To je u najkraćim crtama ono što sam doznao i utvrdio iz dokumenata iz rada Konzorcija i odgovornih za izgradnju. Nije jasno zašto se je došlo u takovu situaciju oko lokacije kada je lokaciju odredila zainteresirana udružena privreda na osnovu sveobuhvatnih analiza u kojima je razmatrana i ona na Dravi kod Drnja. Zašto se sada pokreće sve iz početka pred republičkim organima uključujući i rasprave u Republičkoj komori gdje je to raspravljeno pred više od 5 godina i doneseni konkretni zaključci. Dok se vode rasprave cijena izgradnje tvornice raste, sirovina se ne koristi i dobar dio propada. Namjera mi je da ovim člankom pridonesem bržem rješavanju sveg potrebnog oko izgradnje tvornice obzirom na njen značaj za grupacije šumarstva i prerade drveta. |