DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 117 <-- 117 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA ŠTO (NE) ZNAMO O CERATOSTOMELLI MEROLINENSIS GEORG. MARKO CVITIĆ, dipl. ing. šum. Šumsko gospodarstvo »Hrast« Vinkovci Ovu bolest odnosno gljivu je otkrio Dr Petar Đorđević 1927. g. na hrastu lužnjaku (Quercus robur) u šumskom predjelu Merolino, tada pod upravom Šumarije Mikanovci, danas u sastavu šumarije Strizivojna. U spomen šumskom predjelu, gdje je pronašao ovu gljivu nazvao je Cerotostomella merolinensis. Iza toga je pronašao ovu bolest u šumskom predjelu Migalovci, Blata, Kragujna i Žutica. Proučavajući ovu gljivu uspio ju je uzgojiti na umjetnom supstratu i dobiti plodna tijela identična onima u prirodi, te je tako utvrdio, da se radi o novoj, dosad neotkrivenoj vrsti. O tom svom otkriću objavio je svoje nalaze u obliku brošure 1930. g. Autor je opisao, da se na kori zaraženih stabala javljaju karakteristične mrke, crne mrlje, kao posljedica curećeg soka. Zatim crvenilo lišća, koje nastaje zbog stvaranja antocijana uslijed pomanjkanja vode u lišću. Do pomanjkanja vode u lišću dolazi zbog stvaranja tila u stanicama bjeljike, koje začepljuju provodnost stanica. Ovim začepljenjem nastaje oskudica vode u stanicama iznad ovih, te radi toga dolazi do stvaranja antocijana u lišću što konačno izaziva umiranje svih ovih stanica. Osim toga, navodi da se gljiva u drvetu širi putem provodnih stanica u vertikalnom smjeru, a sržnim tracima u horizontalnom smjeru. Većinom je našao zarazu na ozljeđenim stablima. Autor navodi da spomenuto crvenilo lišća može prevariti, jer se čini kao mlado lišće, ali svako ovakvo stablo se ubrzo osuši. On je otkrio, da spore gljive kliju u toku jednog dana u visećoj kapi vode. P. Graebner je dokazao, prema autoru, da se crvenilo lišća može umjetno izazvati kod vrsta drveća, koje stvaraju crvenila u lišću, na taj način, što se list ili grančica zalomi i tako smanji pritjecanje dovoljne količine vode. Muench je dokazao, po navodu autora, da u svježoj i živoj bjeljici nema gljive, a odsutna je iz razloga, što u takovim stanicama nema dovoljno zraka, koji je neophodan za razvoj gljive, jer ga je tu istisnula voda. Muench je također dokazao, da se najbrže gljiva razvija u starijem dijelu bjeljike, čije stanice imaju više zraka, kao i da se gljiva brzo razvija u posječenom drvu, jer brzo gubi vodu, umjesto koje dolazi zrak, bez kojega se gljiva ne može razvijati. (Navedeno u ovom pasusu, shvatio sam da se odnosi na sve gljive, a ne samo na C. merolinensis Georg.) Dr P. Đorđevi ć pretpostavlja, da se zaražavaju stabla kroz mehaničke mrazopucline, ozljede od tuče i slično. On navodi, da su se sva stabla posušila, |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 118 <-- 118 --> PDF |
koja su imala tamne mrlje na kori debla i pokazivala izrazito crvenilo lišća. Zatim je utvrdio, da gljiva toksično djeluje na žive stanice hrasta, da parazitski živi na njemu te stablo konačno ugiba. Zbog spriječavanja širenja ove bolesti Đ o r đ e v i ć preporuča sve mjere, koje onemogućavaju smanjenje vode i stvaranje prostora za zrak u drvetu. Tada nastupaju povoljni uvjeti za infekciju i epidemiju gljive. On preporuča, da se oprezno sijeku šušci, a pogotovo vrše jače prorede, jer se na taj način otvara sklop. Otvaranjem sklopa stvaraju se povoljni uvjeti preostalim stablima za intenzivniju transpiraciju, na koju nije adaptiran korjenov sistem stabala. Ovaj ne može nadoknaditi transpiracijom izgubljenu vodu u drvetu, gdje dolazi zrak, čime nastaju povoljni uvjeti za širenje bolesti. U članku pod naslovom »Ponovno sušenje hrasta u Spačvanskom bazenu« Šum. list 11—12/1973., ne znajući tada za rad DrĐorđević a i njegove zaključke, naveo sam da se na terenu primjetilo kako se jače sušenje pojavilo, kada su u sastojinama izvršene sječe (jače prorede s vađenjem zrelog jasena) ili su nastale jače štete od oluja. Jednom rječju, kada nastaje veći priliv |
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 119 <-- 119 --> PDF |
svijetla u sastojinu uz prisustvo jačeg otpadnog materijala (grana), koji se ne može na vrijeme odstraniti iz sastojine. Zatim da se jače sušenje javlja poslije napada insekata i pepelnice. Isto tako, da je melioracijom zadnjih 10 godina spušten nivo podzemne vode, kako u toku godine tako i u odnosu jedne prema drugoj godini, što djeluje na opću oslabljenost hrasta . . . itd. Ako bismo ova zapažanja sada usporedili s tvrdnjom Đorđevića , koji je otkrio ovu gljivu, vidljivo je, da mnogi ovi faktori mogu izazvati smanjenje vode u stablima i stvoriti povoljne uvjete za infekciju i širenje ove gljive. U koliko bi bilo točno, što tvrdi Đorđević , onda smo mi utjecali i stvaramo u Spačvanskom bazenu, pored prirodnih činilaca, povoljne uvjete za širenje ove bolesti. Naime, većina sastojina ovog bazena nalazi se u dobi između 70—110 godina. U njima su jasen, lipa i grab zreli, te se vrše: — jače sječe posebno jasena i lipe da ne bi tehnički propali, — radi nerentabilnosti često se ne izrađuje ni I klasa ogrjeva tj. ostaje sva površina stabala (hrast i drugo), — u mlađim sastojinama, a ponekad i u srednjedobnim se sječe vrše za vrijeme vegetacije, kada se stabla vrlo lako ozljeđuju, — oštećuju se hrastova stabla mehanizacijom kod izvoza materijala iz šume ili kod obaran ja stabala, —presijecaju se 25—30 m široke trase za izgradnju cesta, što omogućuje veći priliv svijetla i provjetravanje, čime se povećava transpiracija i isušivanje tla. Ako k tome uvažimo utjecaj prirodnih faktora, kao što su: — sušenje zadnjih 10 godina brijesta, negdje i jasena, — pojava nekoliko jačih oluja u razdoblju od 1964. g. do danas, — velika kolebanja podzemnih i površinskih voda, — pojava sušnih i vlažnih godina, — kalamitetni napadi insekata i pepelnice (Microsphaera alphitoides) itd. Svi navedeni objektivni, prirodni činioci, kao i oni subjektivni, koje mi činimo ne pridržavajući se uvijek rigorozno mjera šumskog reda, stvaraju uvjete za povećano isušenje ili biološko oslabljenje hrasta. Ovo omogućuje zarazu i širenje C. merolinensis Georg, prema tvrdnji Đorđevića, a otpadni materijal od sječe te prelomi od oluja su vrlo pogodan supstrat za njeno prenamnoženje. Međutim, u šumskom predjelu Svenovo odjel 150, u sastojini starosti 100 godina nije bilo nikakvih sječa već desetak godkia, nije bilo prosjecanja trasa, defolijacije, ekstremnih poplava, suša, tuče, a ipak je ovdje najintenzivnije sušenje, vjerojatno od ove bolesti, što treba još utvrditi. Naime na stablima se nalaze mrke mrlje na kori. Stabla su bez ozljeda, ali ipak izražena cijelom dužinom debla. Prema tome iz navedenog mislim, da nije dokazano i da ostaju pitanja: — da li je gljiva C. merolinensis Georg, prisutna u tom predjelu i ako je da li je stvarni uzročnik sušenja, — kako se gljiva širi? — način infekcije? — kako i kojom brzinom se gljiva širi stablom u vertikalnom i poprečnom smjeru? |