DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 117 <-- 117 --> PDF |
AKTUALNA PROBLEMATIKA ŠTO (NE) ZNAMO O CERATOSTOMELLI MEROLINENSIS GEORG. MARKO CVITIĆ, dipl. ing. šum. Šumsko gospodarstvo »Hrast« Vinkovci Ovu bolest odnosno gljivu je otkrio Dr Petar Đorđević 1927. g. na hrastu lužnjaku (Quercus robur) u šumskom predjelu Merolino, tada pod upravom Šumarije Mikanovci, danas u sastavu šumarije Strizivojna. U spomen šumskom predjelu, gdje je pronašao ovu gljivu nazvao je Cerotostomella merolinensis. Iza toga je pronašao ovu bolest u šumskom predjelu Migalovci, Blata, Kragujna i Žutica. Proučavajući ovu gljivu uspio ju je uzgojiti na umjetnom supstratu i dobiti plodna tijela identična onima u prirodi, te je tako utvrdio, da se radi o novoj, dosad neotkrivenoj vrsti. O tom svom otkriću objavio je svoje nalaze u obliku brošure 1930. g. Autor je opisao, da se na kori zaraženih stabala javljaju karakteristične mrke, crne mrlje, kao posljedica curećeg soka. Zatim crvenilo lišća, koje nastaje zbog stvaranja antocijana uslijed pomanjkanja vode u lišću. Do pomanjkanja vode u lišću dolazi zbog stvaranja tila u stanicama bjeljike, koje začepljuju provodnost stanica. Ovim začepljenjem nastaje oskudica vode u stanicama iznad ovih, te radi toga dolazi do stvaranja antocijana u lišću što konačno izaziva umiranje svih ovih stanica. Osim toga, navodi da se gljiva u drvetu širi putem provodnih stanica u vertikalnom smjeru, a sržnim tracima u horizontalnom smjeru. Većinom je našao zarazu na ozljeđenim stablima. Autor navodi da spomenuto crvenilo lišća može prevariti, jer se čini kao mlado lišće, ali svako ovakvo stablo se ubrzo osuši. On je otkrio, da spore gljive kliju u toku jednog dana u visećoj kapi vode. P. Graebner je dokazao, prema autoru, da se crvenilo lišća može umjetno izazvati kod vrsta drveća, koje stvaraju crvenila u lišću, na taj način, što se list ili grančica zalomi i tako smanji pritjecanje dovoljne količine vode. Muench je dokazao, po navodu autora, da u svježoj i živoj bjeljici nema gljive, a odsutna je iz razloga, što u takovim stanicama nema dovoljno zraka, koji je neophodan za razvoj gljive, jer ga je tu istisnula voda. Muench je također dokazao, da se najbrže gljiva razvija u starijem dijelu bjeljike, čije stanice imaju više zraka, kao i da se gljiva brzo razvija u posječenom drvu, jer brzo gubi vodu, umjesto koje dolazi zrak, bez kojega se gljiva ne može razvijati. (Navedeno u ovom pasusu, shvatio sam da se odnosi na sve gljive, a ne samo na C. merolinensis Georg.) Dr P. Đorđevi ć pretpostavlja, da se zaražavaju stabla kroz mehaničke mrazopucline, ozljede od tuče i slično. On navodi, da su se sva stabla posušila, |