DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-10/1975 str. 100 <-- 100 --> PDF |
Iz šumskih područja, naprotiv, pritiče pogodna voda kako za biologiju voda tako i za kvalitetu pitke vode. Zbog toga sve više raste interes vodoprivrednih stručnjaka za šumom bogata područja u slivu umjetnih akumulacija ili prirodnih jezera koja služe za opskrbu pitkom vodom. Međutim, nekim gospodarskim mjerama može doći do zagađivanja vode, a vode se mogu opteretiti lišćem i humin materijama. Zbog toga stručnjaci za vodu počinju da se bave problemom uzgoja i iskorišćavanja šuma u slivnim područjima umjetnih akumulacija i prirodnih jezera koja služe za snabdijevanje površinskom pitkom vodom. Prema njihovom mišljenju, ove šume moraju dobiti šumsko- zaštitni karakter i biti mješovitog sastava, koji ih čini otpornim prema štetočinama i olujama. Na taj način uloga sredstava za borbu protiv biljnih štetočina nije nikada suviše potrebna da bi zbog toga kvaliteta vode došla u pitanje. Korištenje ovih šuma treba da bude strogo uvjetovano njihovom funkcijom, s tim da ni u kojem slučaju ne bude dopušteno njihovo ogoljavanje. Gradnjom novih brana za akumuliranje pitke vode, ovaj vid zaštitnih šuma zauzimaće sve veće površine. Uređenje, uzgoj i zaštita ovih šuma moraće se provesti prema posebnim preporukama da bi se potpuno udovoljilo postavljenom cilju. Pri tome treba da se optimalno usklade zaštita voda i eksploatacija šuma. Međutim, uticaj uzgoja šuma i eksploatacije na kvalitetu vode još uvijek su malo istraženi, što će neminovno i kod nas podstaći intenzivna ispitivanja. Kvaliteta vode iz šumskih područja neosporno ima prioritet u odnosu na ostale oblike iskorišćavanja tla. Poljoprivreda u interesu sigurnosti ishrane mora da u izvjesnom obimu koristi đubriva i biljna zaštitna sredstva koja neminovno opterećuju vode. U tom smislu šumarstvo ima daleko šire mogućnosti da izabere takav način gospodarenja koji nema potrebe za korištenjem đubriva pa čak ni biljnih zaštitnih sredstava. Prikladnim uzgojem mješovitih šuma lišćara i četinjara mogu se stvoriti povoljna staništa s dovoljno vlastitih hranjivih sastojaka, a preventivnim mjerama upotreba pesticida može čak i da izostane, osim u iznimnim i rijetkim slučajevima masovnih zaraza. Ako se ovom doda i biološki način borbe protiv biljnih štetočina koji se intenzivno proučava, treba očekivati u skoroj budućnosti veoma ograničenu upotrebu biljnih zaštitnih sredstava u šumarstvu, a samim tim i kvalitetniju vodu iz ovih oblasti. O izboru vrste sječa u slivnom području za akumuliranje kvalitetne površinske pitke vode, može se reći da je preborni način gospodarenja i skupinastih sječa nesumnjivo najprihvatljiviji. Iako daje niže prinose vode, ipak ovaj oblik sječa pruža i najveću garanciju da ne dođe do izliva štetnih materija u vodotoke i akumulacione prostore. Nije isključena ni primjena čiste sječe u određenim uvjetima i na manjim površinama, kada su potrebni veći prinosi vode ili to diktiraju ekonomski interesi, uvažavajući sve mjere opreza koje se tom prilikom moraju striktno poštovati. LITERATURA 1. A über tin, G. M. Pa trie, J. H., 1972.: Quality Water from Clearcurt Forest Land?; The Northern Logger and Timber Processor, Volume 20 No. 8, Boonville. 2. B i š ć e v i t, A., 1972.: Ekološki koncept u zaključcima Konferencije OUN u Stokholmu; Narodni šumar, br.8—10, Sarajevo. |