DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 84 <-- 84 --> PDF |
organizama na tlu. Uz obilne kiše i visoke temperature proces ovog raspadanja teče vrlo brzo. Dok se u šumama umjerenih zona biogeni elementi kao konačni rezultati dekompozicije sabiru u tlu kao rezerva za daljnju ishranu drveća, u tropskoj šumi služi tlo više kao posrednik preko kojega se drveće neprekidno opskrbljuje hranom. Taj zatvoreni bio-geo-kemijski ekosistem je vrlo eficientan, ali i vrlo osjetljiv (2). Kada u tropskoj šumi nakon tretiranja herbicidima svo lišće najednom otpadne, ono se, radi povišene temperature tla u tek ogoljeloj šumi, još brže raspadne nego pod zastorom krošanja netretirane šume. Hranive produkte raspada jake kiše brzo isperu i izluže te erozijom otplave, tako da tlo najednom ostane bez rezervnih hranivih tvari. Potrebno je da prođe 10—20 godina pa da tropska džungla takove gubitke nadoknadi (2). Ostane li u šumama određenog područja sklop vladajućeg drveća gornje etaže uslijed jakih oštećenja trajno prekinut, čitavo to područje zauzmu trave. Nastaje jedna vrsta savane, koja se žilavo drži 10 — 16 godina prije nego što zavlada šuma. Ako se stvori gustiš od bambusa, treba za ponovo pošumljavanje i više desetaka godina. Iz svega prikazanog, možemo zaključiti da defolijanti djeluju na autotrofni dio ekosistema tropske šume ovako: Nakon što se drveće kao primarni producent uništi ili reducira, zamijeni ga nova populacija, koja ima kao spremište hranive materije mnogo manju biomasu i manji kapacitet. Tlo osiromaši na hranivima, humusni pokrov postane tanji te dolazi do kroničnog manjka na dušiku. Ukupna baza energije čitavog ekosistema se drastično snizi (2). Uništavanjem džungle bile su pogođene i životinje kojima je ona davala stan, hranu i zaštitu. Više ili manje stradale su gotovo sve vrste životinja izuvev termita, koji su jedini od toga imali koristi, životinje su gusto naselile još preostale netretirane, male otoke zdravih šuma što je izazvalo poremećaje u pogledu sastava novonastalih zoocenoza. Herbicidi su, također, prouzrokovali ugibanje manjeg dijela životinja. Njihov utjecaj na mikrobe bio je minimalan (2). Osim uništavanja šuma herbicidima iz aviona, uzaludno su primjenjivani i buldožeri kojima je preorano oko 456.000 ha šumske površine, a da se ipak nisu mogla uništiti zakloništa Vietkonga. Veliku je štetu po šumama i poljima načinila i flota bombarderske avijacije. Tijekom 7 godina prosuto je oko 13 milijuna tona bomba, koje su načinile 26 milijuna 6 m dubokih i 10 m širokih lijevaka. Te je lijevke napunila voda, oni postadoše legla komaraca i rasadište malarije, koja je uslijed toga u Vietnamu u porastu (3). Ovdje ćemo ukratko prikazati i posljedice propasti već naprijed spomenutih močvarnih šuma mangrova , koje se prostiru duž južne obale Južnog Vietnama na površini od oko pola milijuna ha. Oko petine tih šuma, također, je bilo tretirano herbicidima. Ne samo što je lišće otpalo, već su i biljke mangrova uginule. Ostadoše samo gola stabla. Pokazalo se, da su mangrove osobito osjetljive prema herbicidima sličnim hormonima. U tim je šumama sav život prestao, tako da dosad još nitko nije u u šumi mangrova tretiranoj herbicidima otkrio novi život. Naprotiv, šume mangrova, uništene iz nekih drugih razloga, vrlo brzo su se oporavile. |