DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-6/1975 str. 109     <-- 109 -->        PDF

škogospodarski tipovi šuma u Nacionalnom
parku«, koji su i prikazani u istoimenom
prilogu ovog Zbornika.


Od ukupne površine Nacionalnog parka
s 19 0UÜ ha, šume zauzimaju 13 500
ha, od čega 9 500 ha sastojina sjemenjača
(visoke šume), a 4 000 na panjače i
jače degradirane sastojine. Na toj površini
utvrđeno je 11 tipova (s dva podtipa)
ekološko-gospodarsko diferenciranih sastojina.
Za svaki tip dani su osnovni podaci
o staništu, vrstama drveća odnosno
omjeri smjese, o prirastu te o optimalnoj
gustoći cesta i dužini privlačenja drvnih
masa. Međutim, nema ni riječi o smjernicama
gospodarenja ili točnije za uzgojno-
zaštitne mjere koje jedino dolaze u obzir
strožim kategorijama posebno zaštićenim
dijelovima prirode, a u koju kategoriju
spadaju i nacionalni parkovi. Što više,
dane su preporuke koje su u protivnosti
s definicijom nacionalnog parka donijetom
na zasjedanju Međunarodne unije za
zaštitu prirode u New Delhiju 1969. godine,
a koja je objavljena i u ovom Zborniku
(str. 228). A prema toj definiciji,
nacionalnim parkom može biti »relativno
veliko područje koje, pored ostalog, podpada
pod nadzor najviših organa u zemlji,
odnosno da »najviši nadležni držav
ni organi tako upravljaju da su poduzete
mjere za sprečavanje ili ograničavanje
i EKSPLOATACIJE na cijelom području
kako bi se očuvale ekološke, geomorfološke
i estetske karakteristike«. A zar s
tom obavezom nije u suprotnosti ne
samo tretiranje sastojina u nacionalnom
parku kao gospodarskih, nego i preporuka
da se unosi ariš i borovac i to na veće
površine? Preporuka za korištenje crnog


i običnog bora može se opravdati, jer se
te vrste nalaze i u jednom rubnom dijelu
parka, odnosno u neposrednoj blizini na
Kapeli, a manja površina i podno Plješivice.


Prostorni raspored pojedinih tipova
sastojina u Nacionalnom parku trebala
bi zorno predočiti priložena karta, ali
kako original nije crtan za crnobijelu
reprodukciju to ona nije ni dovoljno
jasna.


3. Ilustrirani dio Zbornika obilan je:
unutar teksta nalaze se 72 fotografije,
crteža ili grafikona, a izvan teksta daljnjih
148 crnobijelih i 39 fotografija u
boji. Ilustracije npr. omogućuju upoznavanje
geografskih karata ovog područja
od 1680. godine naprijed, omogućuju uspoređivanje
stanja dijelova pojedinih jezera
ili hotelsko-turističke izgradnje od kraja
prošlog stoljeća s današnjim, daju uvid
u područje etnografije itd. Reproducirna
je i karta i najnovijeg prijedloga (iz
1974. godine) za reviziju generalnog uređajnog
plana kojim se predviđa povećanje
Nacionalnog parka od današnjih 19 000
ha na 35 000 ha te veće izmjene javnih
cesta u parkovnom području.


Ilustrativni dio Zbornika zaslužuje visoku
ocjenu kako po sadržajima (motivima)
tako i po reprodukciji. Posebno treba
naglasiti kolor fotografije, koje ovako reproducirane
imaju i antologijsku vrijednost
kao npr. zimski motiv (str. 172),
stare seoske kuće (str. 173), slap Plitvice
(str. 220), Kaluđerovac-Novakovića brod,
samo da neke navedem. Manje je uspio
raspored fotografija, jer su mnoge stranice
pretrpane, a ponekad i sadržajno
različite. Tako se slika spomenika VI.
Nazora nalazi na stranici sa slikom
»putničke carske kuće« iz 1861. G. Janečeka
i Janečekovog doma, a pastoralnoidilične
fotografije žene s ovcama pred
kućom u snježnom pejzažu sa slikama
današnjih cesta i uz tekst »tranzitni promet
uznemiruje život Plitvica« (o kontrastu
ne može se govoriti, jer danas i druga
izgradnja »uznemiruje život Plitvica«).


4. U publikacijama tipa Zbornika, u
kojima više autora obrađuje istu temu,
iako s različitih stajališta, postoji mogućnost
ponavljanja koja se uočuje kada
se Zbornik čita i ocjenjuje kao cjelina.
Takvog ponavljanja ima i u ovom Zborniku.
Dakako da se ponavljanja ne mogu
prigovoriti autorima koji manje više gledaju
svoj rad kao cjelinu, nego uredniku
(ureničkom odboru, koji se trebao poslužiti
»škarama« odnosno retušom i tako, bez
štete za svaki rad, izbjeći ponavljanja. U
ovom Zborniku to su ponavljanja nekih
povijesnih datuma koja su trebala ostati
u radu dra Gušića »Čovjek i zaštita Plitvičkih
jezera«, a u ostalima samo natuknuti.
Zbornik »Plitvička jezera« (1974. god.)
je knjiga koja bi se trebala naći u svim
školskim knjižnicama, javnim knjižnicama
i u izlozima knjižara da je zapazi što
širi krug ljudi. Izdavanje ovog Zbornika
pokrenula su, kako naglašava izdavač, na
reprezentativnom ovitku knjige, »nova životna
kretanja, nove spoznaje i shvaćanja
... kao doprinos izboru daljnje trase životnog
puta ovog iNacionalnog parka«.


O. Piškorić