DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 83     <-- 83 -->        PDF

jeg, šumarstva u Hrvatskoj s jedne strane, a s druge kao prilog upoznavanja
autora, VI. K6roškenji-ja, jednog od najupornijeg borca za osnivanje Hrvatsko-
slavonskog šumarskog društva, pobornika za samostalnost i nezavisnost
šumskih ureda od (političkih vlasti, pobornika za osnivanje šumarske akademije
itd.


Sadržaj knjige je slijedeći:


Uvod str. 3-
4,
Prvo poglavlje: Prirodopis šumskoga drveća str. 5-
51,
Drugo poglavlje: Nauika o šumarenju str. 52-
125,
Svršetak. Kao dodatak. Počela matematike u porabi na šumarstvo
str. 126-
154,
Zakonski članak XVIII — 1870. o lovu str. 155-
162.


Zakon o šumama »neuvršćuje se ovdje s razloga, štoće ga u najbliže vrieme
novi šumski zakon valjan za trojednu kraljevinu zamjeniti«. No to »najbliže
vrieme« trajalo je preko pola stoljeća, tj. do donošenja Zakona o šumama
1929. godine, koji je dobio obaveznu snagu 6 mjeseci po objavljivanju, tj.


21. lipnja 1930. godine. Do tada je u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, vrijedio
Šumski zakon uveden carskim patentom od 3. XII 1852. godine, ikoji je na
područje tadanje Kraljevine Hrvatske i Slavonije protegnut, također, carskim
patentom od 24. VI 1857. god. (za područje Dalmacije, Istre i današnje
Slovenije taj je Zakon vrijedio od 1852. godine budući da su ta područja
bila neposredno pod Bečom, odnosno u sklopu carevine Austrije). Velika je
vjerojatnost da su i politički motivi bili ne mali razlog da V. K-a Zakon iz
1852. godine nije stavio u svoju knjigu. Taj je Zakon, naime, donesen za vrijeme
diktature poznate pod nazivom »Bachov apsolutizam«. Zanimljivo je,
međutim, da je i Zakon iz 1929. godine donesen pod diktatorskim režimom
(šestojanuarska diktatura) i to, prema Ugrenoviću,2 zbog toga što »nijedna
parlamentarna vlada nije bila ikadra da donese Zakon o šumama iz prostog
razloga, jer je Zakon o šumama — sa njenog gledišta — najnepopularniji
Zakon. Zakon o šumama«, nastavlja Ugrenović, »po svojoj prirodi mora da
gleda daleko u budućnost šuma, šumarske privrede, naroda i države. Naprotiv,
svaka parlamentarna vlada vodi daleko više računa o generaciji sadašnjice,
iz koje se regrutuju njeni birači, no o pokoljenjima budućnosti, o kojoj
se brine šumarska politika« (istr. 3).
Sastavni dio »nauka o šumarstvu«, navodi V. K., su i »procjena te uprava
«, ali se ovi dijelovi u ovoj knjizi ne obrađuju jer ti poslovi »spadaju na
više, tj. upravljajuće šumarsko osoblje«.


U Uvodu nalazi se, nadalje, i definicija šume pod kojom se »uopće razumijeva
svaka poveća, isključivo ili većim dijelom divljim drvećem obrasla,
ploha, koje je uzdržavanje i gojenje sasvim prirodi prepušteno; ovakve šume
nazivljemo i prašume ili gvozd enjaike (Urwald). Ako je drvljem
obrasla ploha točno odmjerene rasprostranjenosti tada tako sistematski uređenu,
odgojenu i svrsishodno korištenu šumu nazivljemo dubravo m il i
gaje m (Forst). . . . Prema položaju šume razlikujemo i gor u (Gebirgsvvald),
kada je šuma u planini, te lug, kada je šuma u ravnici«.


2 Dr Aleksandar Ugrenović: Zakoni i propisi o šumama i pilanama — u Zagrebu,
mjeseca februara 1930.