DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 82 <-- 82 --> PDF |
IZ NAŠE NAŠE POVIJESTI: »OPĆE ŠUMARSTVO ZA SAMOUKE I PRIJATELJE ŠUMARSTVA« IZ 1873. GODINE »Odpisom vis. kr. namjestničkog vieća tro jedne kraljevine i odlukom visoke kancelarije dvorske od 15. srpnja 1867. na naše županije u smislu naredbe ministarstva za narodno gospodarstvo i rudarstvo od 1. siečnja 1858. naloženo je, da se po ovom članovi povjerenstva državnog izpita, koji se po županijah obdržavati ima za lugare i pomoćno šumarsko osoblje, imenuju, što bje i učinjeno. Naša se vlastela pozivu više oblasti na temelju šumskog zakonika I. ods. §. 22. svestrano odazvaše naloživši svojemu šumskomu osoblju, da ovaj izpit već 20. listopada 1867. po visokoj naredbi u našem jeziku položi. Nu ovomu se posljednjemu zahtjevu tim manje moglo zadovoljiti, što svako vlastelinstvo ima ponajviše stranacah, koji naš jezik jedva u toliko znadu, da se mogu s prostim pukom sporazumjeti; a i za samoga našinca bilo bi težko ovomu zahtjevu udovoljiti, buduć knjiga strukovnih neima, kojih svaka znanost u onom jeziku, u kojem se predavati ima, iziskuje; a kod pomanjkanja strukovnih knjigah neima ni pravoga ni valjanoga nazivoslovja. Na ovomu temelju odgodjen je zahtievani izpit na njeko vrieme, dok tih zapriekah nestane. S toga odvažih se, ovo djelce sastaviti, da gospodi imajućoj se u buduće izpitu podvrći u pomoć priskočim. Ovo djelce, koje još za točn o naobraženje služiti nemože, jer je znanost u kratko shvaćena, ima zadovoljiti svakomu, koji se izpitu nižemu podvrći želi.« U tom citatu iz predgovora pisca knjige »Opće šumarstvo za samouke« Vladoja Koroškenji-ja V. K. sadržana je motivacija izrade prvog hrvatskog udžbenika za lugare i pomoćno osoblje u šumarstvu. Knjiga je objavljena u Zagrebu 1873. godine,1 a prikazujemo je nešto opširnije kao jedan od doprinosa retrospektivi stogodišnjice organiziranog, ili bar organizirani 1 Cjelokupni tekst naslovne stranice glasi: OBĆE ŠUMARSTVO za samouke za one, koji se žele izpitu lugarstva i pomoćnoga šumarstva podvrći Kao i za sve prijatelje šumarstva i narodnoga gospodarstva u trojednoj kraljevini Napisa Vladoj Koroškenji, nadšumar županije zagrebačke U Zagrebu. Tiskom Dragutina Albrechta. 1873. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 83 <-- 83 --> PDF |
jeg, šumarstva u Hrvatskoj s jedne strane, a s druge kao prilog upoznavanja autora, VI. K6roškenji-ja, jednog od najupornijeg borca za osnivanje Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva, pobornika za samostalnost i nezavisnost šumskih ureda od (političkih vlasti, pobornika za osnivanje šumarske akademije itd. Sadržaj knjige je slijedeći: Uvod str. 3- 4, Prvo poglavlje: Prirodopis šumskoga drveća str. 5- 51, Drugo poglavlje: Nauika o šumarenju str. 52- 125, Svršetak. Kao dodatak. Počela matematike u porabi na šumarstvo str. 126- 154, Zakonski članak XVIII — 1870. o lovu str. 155- 162. Zakon o šumama »neuvršćuje se ovdje s razloga, štoće ga u najbliže vrieme novi šumski zakon valjan za trojednu kraljevinu zamjeniti«. No to »najbliže vrieme« trajalo je preko pola stoljeća, tj. do donošenja Zakona o šumama 1929. godine, koji je dobio obaveznu snagu 6 mjeseci po objavljivanju, tj. 21. lipnja 1930. godine. Do tada je u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, vrijedio Šumski zakon uveden carskim patentom od 3. XII 1852. godine, ikoji je na područje tadanje Kraljevine Hrvatske i Slavonije protegnut, također, carskim patentom od 24. VI 1857. god. (za područje Dalmacije, Istre i današnje Slovenije taj je Zakon vrijedio od 1852. godine budući da su ta područja bila neposredno pod Bečom, odnosno u sklopu carevine Austrije). Velika je vjerojatnost da su i politički motivi bili ne mali razlog da V. K-a Zakon iz 1852. godine nije stavio u svoju knjigu. Taj je Zakon, naime, donesen za vrijeme diktature poznate pod nazivom »Bachov apsolutizam«. Zanimljivo je, međutim, da je i Zakon iz 1929. godine donesen pod diktatorskim režimom (šestojanuarska diktatura) i to, prema Ugrenoviću,2 zbog toga što »nijedna parlamentarna vlada nije bila ikadra da donese Zakon o šumama iz prostog razloga, jer je Zakon o šumama — sa njenog gledišta — najnepopularniji Zakon. Zakon o šumama«, nastavlja Ugrenović, »po svojoj prirodi mora da gleda daleko u budućnost šuma, šumarske privrede, naroda i države. Naprotiv, svaka parlamentarna vlada vodi daleko više računa o generaciji sadašnjice, iz koje se regrutuju njeni birači, no o pokoljenjima budućnosti, o kojoj se brine šumarska politika« (istr. 3). Sastavni dio »nauka o šumarstvu«, navodi V. K., su i »procjena te uprava «, ali se ovi dijelovi u ovoj knjizi ne obrađuju jer ti poslovi »spadaju na više, tj. upravljajuće šumarsko osoblje«. U Uvodu nalazi se, nadalje, i definicija šume pod kojom se »uopće razumijeva svaka poveća, isključivo ili većim dijelom divljim drvećem obrasla, ploha, koje je uzdržavanje i gojenje sasvim prirodi prepušteno; ovakve šume nazivljemo i prašume ili gvozd enjaike (Urwald). Ako je drvljem obrasla ploha točno odmjerene rasprostranjenosti tada tako sistematski uređenu, odgojenu i svrsishodno korištenu šumu nazivljemo dubravo m il i gaje m (Forst). . . . Prema položaju šume razlikujemo i gor u (Gebirgsvvald), kada je šuma u planini, te lug, kada je šuma u ravnici«. 2 Dr Aleksandar Ugrenović: Zakoni i propisi o šumama i pilanama — u Zagrebu, mjeseca februara 1930. |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Prvo poglavlje — prirodopis šumskog bilja — podijeljeno je na dva odsjeka: opći prirodopis šumskog bilja te posebni prirodopis šumskog drveća. U prvom dijelu prikazani su elementi ekologije, a drugi je dio u stvari dendrologija. Grupiranje vrsta V. K. nije proveo prema botaničkim sustavima, od kojih pored Linne-ovog navodi i onaj de Candolle, Jussieu-a, Spreglera i još neke, nego prema njihovoj vrijednosti odnosno funkciji u sastojini. Po tom kriteriju sve šumsko raslinstvo dijeli na šumsko-uzgojno (»težno«) i na korovno (»šumsko korovlje«). šumskouzgojne vrste podijelio je ma »vladajuće« i na »podređene« s daljnom grupacijom na lis tace (»listavo drveće«) i na četinjače (»iglavo drveće«). Od proizvodnih vrsta prikazane su ove vrste: hrastov i (lužnjak, kitnjaik i cer, a spomenuti granik — Qu. pubescens, zelen jak — Qu. virens i plutak — Qu. suberosa); bukva (prosta — F. sylvatica s napomenom da »izim ove imademo još množinu suvrstih — Spielkarten razlikujuće se u lišću n. p. F. sanguinolenta, F. alba itd.); breza (prosta — B. alba, time da postoje još breze strmogledica — B. pubescens i alpinska — B. intermedia); joh e (crna i bijela s nabrajanjem divlje — A. pubescens i planinske — A. viridis); jasen (prosti — Fr. excelsior i zimar oštroplodni — Fr. ornus, time da u perivojima nalazimo i strmogledni — Fr. pendula, šiljasti — Fr. assuminata, bodkasti — Fr. lanceolata i jednolisni — Fr. simplicifolia); pitomi kesten; j avore (prosti — A. pseudo plat anus, klen — A. campestre i mlječ — A. platanoides, a u ´perivojima sladornjak — A. saccharum, jasenov javor — A. negundo i žestar — A. tataricum — »iz kojega kore se kuha crnilo i mastilo, kojim se vina bojadišu«); gra b (prosti — C. betulus te »po primorju našem nalazeći se crnograb — Ostrya carpinifolia); brijestovi (prosti — U. campestris, đugopetli — U. effusa i plutkasti — V. suberosa); lipe (pozna — T. parvifolia i široko lisna — T. grandifolia, time da su »još poznate u Grčkoj i Ugarskoj bijela lipa — T. argentata, a u Sj. Americi T. americana i T. pubescens); topola (jašika — P. tremula, jagnjed — P. nigra i bijela — P. alba te parkovne kanadska — P. monilifera, jablan — P. dilatata i mirisna — P. balsamifera); vrb e (»biekva« — S. alba, žukva — S. vitellina i iva — S. caprea, uz napomenu da »po poljima i u perivojima nalazimo množinu vrsta koje se po lišću itd. razlikuju, vrlo promjenljive ovisno o različitim okolnostima i odnošajima mjesnih i podnebnih«); 82 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 85 <-- 85 --> PDF |
jabuka i kruška te mukinja i brekinja; divlja trešnja i s rem za; jarebika i oskoruš; mad jal tj. divlji kesten; prosti bagrem — R. pseudoacacia; smreka i jela (uz ddomaću jelu još navodi A. balsamiferu); borovi (bijeli — P. sylvestris, crni — P. austriaca, borovac — P. strobus i limba P. cembra); te ariš i tisa. Posebno spominje kosodrvinu — P. mughus, »u planinah rastue kao šikarje « i pinjol (P. pined), »rastuć u Dalmaciji. Hrast, bukva, breza i joha od listača, a smreka, jela, ariš i borovi od četinjača su »vladajuće« vrste, a ostale »podređene«. Vrste korovnog karaktera, a to su sve grmašice (npr. lijeska, hudika, drijen, glogovi i dr.), nisu posebno opisane. Za pojedine navedene vrste, osim dendrološkog opisa u užem smislu riječi, ukratko su prikazana uzgojna svojstva, nabrojeni važniji štetnici te svojstva i uporabivost drveta. Drugo poglavlje — »nauka o šumarenju« —-podijeljeno je na tri odsjeka: I, odsjek »sađenje i gojenje šume«, II odsjek čuvanje šume i III odsjek »upotriebljivanje šume«. U odsjeku »sađenje i gojenje šume« autor obrađuje prirodno pomlađivanje sastojina, umjetno pomlađivanje sjemenom i biljkama, proizvodnju sadnica, proređivanje, o izboru načina uzgoja i vrsti drveća, prednosti pojedinih načina uzgajanja šuma i o (konverziji sastojina. Dakako, sve ukratko (sva ta materija obrađena je na trideset stranica), ali dovoljno informativno za razumijevanje pojedinih zahvata pa i njihovog izvršavanja. Vrijedno je zabilježiti neke konstatacije i preporuke. Tako npr. prednost visokog uzgoja, pored toga što se postiže najveća drvna masa i najjači sortimanti, »proređivanje pruža nam i znatne međutonje užitke«, (str. 55). No, zadaća proreda nije način osiguranja prihoda, nego se trebaju obavljati zato »da se rast ostati imajućeg drveća naime glavnog uzrasta pospieši« (str. 69). I dalje: »Proređivanje obavlja se i u to svrhu, da se u mješovitih uzrasti manje vriedne vrsti drveća izsjeku ili one, koje su od manjega vieka nego vladajuće drveće t. j . glavni uzrast, koje vrsti toga radi nebi mogle do ustanovljene uporabive dobe trajati ili bi radi brzog uzrasta plemenitije vrste drveća udušile«. Kao (najpovoljniji način prirodnog pomlađivanja V. K. preporuča oplodnu sječu. Provođenje čistih sječa, posebno u brdskim krajevima, zahtijeva, veli V. K., osobitu vještinu, a takav način sječe uopće ne dolazi u obzir u našim šumama na Kraškom području »jer bi njom ciele prediele opustošili « (str. 57), iako je inače »čista sječa često isključivo rabljena, gdje šume iglače rastu, kao npr. u češkoj, šlezkoj itd.« Velike uzgojne i proizvodne |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 86 <-- 86 --> PDF |
vrijednosti ima i srednja šuma, ali zbog okolnosti da »iziskuje od šumara puno izkustva, aprieznosti i vještine kod proračuna budućeg stanja šume, koje već sada ustanoviti ima . . . danas se riedko rabi« (str. 64). U uvodu drugog odsjeka, odsjeka o čuvanju šuma, V. K. naglašava da »šumar mora, poznavati ne samo sve pogibelji, kojim je šuma izvržena, već mora i poznati sva pomoćna i protudjelujuća sredstva, ikojimi te nezgode prepriečiti ili bar umanjiti želi, da buduće opasnosti prije njihova nastanka koliko moguće odbije« (str. 81), dakle Koroskenvi naglašava vrijednost preventive. Štete (»oštete«) kojim ljudi »povređuju šumsko vlasništvo« mogu biti: 1. prisvajanjem i pustošenjem »šumišta«, 2. oštećivanjem šumskog drveća, 3. rasipanja drveta, 4. krađa drveta i 5. krađa »korisnih proizvoda«. Od pustošenja (najobičniji su lomljenje kamena i kopanje ilovače ili lapora u sklopljenim šumama, nesmotreno vađenje treseta, proširivanje rudokopa izvan ugovorenih površina, »nesmotreno ili s nakanom zlo izvedene odvodnje« koje zapljavljuju sastojine, kopanje busena (koji se koristi za gnojenje livada i oranica) osim is površina obraslim s brusnicom ili vresuljom te »kada se šumski putevi u dobrom stanju ne održavaju i tako sprječav ivožnja |stranputieom. Ako se putevi dobro održavaju onda se i svaka vožnja stranputicom može kazniti«, veli V. K. Rasipanje drveta je ostavljanje visokih panjeva, rušenje stabala sjekirom (»testere neka se svagdje rabe, mar se i radnici pripirali, buduć se sjekirom mnogo, kao iverje odlupeceg se drva gubi«), korištenje tehničkog drveta za ogrjev, kada se u ogrjev ne izrađuje granjevina i ovršina, kada se drvo »neumjesno« slaže u šumi, itd., dakle čitav niz radnji ili postupaka kojim se može drvo racionalnije koristiti, a dosljedno tome i štedjeti. Slijede upute lugaru za čuvanje šume, vođenja istrage o počinjenoj šteti i o sakupljanju dokaza protiv počinitelja. »Nu šumarsko osoblje neka nikada okrutno nepostupa proti šumskom prestupitelju, jer će ovaj uvjek nastojati, da iz osvete šumsko vlasništvo povriedi« a »uljudno i čovjekoljubivo postupanje u i izvan službe osobito protiv neotesancem . . . steći će štovanje, ikoje često zadovoljava, da se šuma od oštećenjah očuva« . . . »Šumar mora da poznaje ođnošaje i osobitosti pučanstva . . . i . . . dužan je ponašati se prama puku kao otac al ne kao okrutnik« (str. 90). U dijelu o zaštiti od životinja pored nabrajanja niza štetnih zareznika nabraja i niz »korisnih zareznika priečećih rasplođenju škodljivih i njihovo umnažanje« kao Coccinelle, Carabuse, Ichnemuone, Formice i dr., koje »šumar mora osobito čuvati . . . jer se umjetno razploditi nedadu, prem njekoji tvrde protivnost« (str. 101). U odsjeku o upotrebi šuma obrađuje se sječa i izvoz drveta, važniji drvni sortimenti, pougljavanje, korištenje sporednih šumskih užitaka, a spominje i katranarenje te pepeljarenje, za koje treba koristiti samo ono drvo koje se inače ne može iskoristiti iako je u Slavoniji »još prije četvrt stoleća (ono bilo) jedina dobit iz šume«. Ovdje je dan i popis lovne divljači, načini i sredstva lova te lovostaja, dok je Zakon o lovu, kako je već rečeno, donijet na kraju knjige. 84 |
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 87 <-- 87 --> PDF |
U dijelu o počelima matematike obrađene su mjere, četiri osnovne vrste računa, razlomci (»slomci«), pravilo trojno, izračunavanje površina i kubature osnovnih likova i tijela. U »načelima mjeračine« obrađeno je neposredno mjerenje dužine pravca u prirodi, izmjera manjih površina te crtanje izmjerenih površina. O utvrđivanju drvne mase stabla ili mase izrađenog drveta, pojedinih sortimenata, govori se kratko kod izračunavanja mase prizme i cunja s uputom da za ´to postoje posebne ´skrižaljke (Grabmera, Hartiga- a, Danhelovsky-a i dr.). U tadanjoj zagrebačkoj štampi Koroškenjijevo »Obče šumarstvo za samouke « registrirano je jedino u »Gospodarskom listu«. U 45. broju iz 1873. godine ovog tjednika, u rubrici »gospodarstvo«, objavljen je nepotpisani osvrt u kojem između ostalog stoji i ovo: . . . »Progledno to djelo, moramo reći, da smo se iskreno uzradovali, našav u cjelosti i ukupnosti nauku, koju bi morao svaki lugar dobro proučiti, i naučiv ga, korisno se u praksi po toli silni narodni imutak, kao što su šume, služiti. G. pisac napisao je to djelo lahko shvatljivim, i u toliko popularnim načinom, u koliko se takvo djelo popularno pisati dade, a gledao je i nestrukovnjaku čitatelju njime ugoditi . . . 166 stranica velike osmine, cijene 1 for. i 20 novč. . . . Djelo, koje se dobiva u knjižari Svetozara Galea u Zagrebu, preporučujemo što toplije!« Iz tog prikaza saznajemo i cijenu te knjige te gdje se mogla nabaviti, jer tih podataka na samoj knjizi nema. U zagrebačkim dnevnim novinama »Narodne novine« (u vremenu od 1. I 1873. do 31. III 1874.), »Obzoru« (od 1. XI 1873. do 28. II 1874.) i »Agramer Zeitung^u« (od 1. X do 31. III 1874.) izlaženje ove knjige nije zabilježeno. Vjerojatno nitko nije tim novinama poslao obavijest ili prikaz Korošikenjijeve knjige, jer bi taj sigurno bio objavljen. Tako npr. Narodne novine, u br. 137 (1873), objavljuju da je Zemaljska vlada odlučila u 1.000 primjeraka tiskati udžbenik Dra Vjekoslava Koroškenjija »Geodasija i visinomjerstvo s osobitim obzirom na šumarstvo« (od kojeg je »dio rukopisa pred 3 godine preveden i na slovenski za ´lesnioku šolu´ pod Snježnikom u Kranjskoj«), a »Obzor« (br. 23. i 24. iz 1874. god.) objavljuje članak Vladoja Koroškenjija, tj. pisca Obćeg šumarstva pod naslovom »Križevački zavod«. Također, treba naglasiti da sva tri dnevnika imaju relativno dosta materijala iz šumske privrede, a posebno o segregaciji i prodaji šuma na području Vojne Krajine. Zaključujući ovaj prikaz moramo naglasiti da je navedeni prikaz V. K. knjige u Gospodarskom listu realan i, gledajući je iz perspektive sadašnjice, da je »Obće šumarstvo« Koroškenjija vrijedan prilog naše šumarske struke i literature. O. Piškorić |