DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 71     <-- 71 -->        PDF

O UPOTREBI TABELA SUHE DRVNE TVARI ZA OBIČNU SMREKU


[Picea abies L. (KARST.)l


Wilhelmsen, G. i Vestjordet, E., 1973. Preliminary dray wood
weight tables for merchantable stem and tand of norway pruce (Picea abies)
(L.) (KARST.) in Norway.* Working Group on Forest Biomass — S 4.01—1
Paper No. 9. Nancy, France, June 1973.


Poznato je da se kod nas stabla još uvijek prodaju na kubne metre.
Kupac je, dakle, prisiljen kupiti osim drvne tvari i zrak i vodu. Kažem još
uvijek, jer u Skandinaviji se celulozno drvo prodaje po težini suhe tvari
koju drvo sadrži. Sadržaj suhe drvne tvari koja se, (uglavnom, jedino iskorišćiva
za potrebe celuloze, sikoro nikad ne prelazi 50% ukupnog volumnog
sadržaja debla (Klepa c »Rast i prirast«). Zbog toga su Norvežani, kao
vrlo praktičan narod, došli na ideju da drvo, tj. deblo prodaju po težini
upravo te suhe drvne tvari. Obzirom da nije jednostavno na terenu ustanoviti
suhu drvnu tvar, (sastavljene su tabele koje, na osnovu na terenu ustanovljenih
podataka o promjeru u prsnoj visini stabla, širini zadnjih 10 godova
i vertikalnog razmaka od gornje visinske granice šume, daju podatke


o količini suhe drvne tvari izražene u kilogramima po stablu ili ako se radi
o čitavoj sastojim u tonama po ha. Ta su mjerenja obavila u Norveškoj
dvojica šumara, Gunar Wilhelmsen i Egil Vestjordet, koji rade pri Norveškom
institutu za šumarstvo.
Pokus je bio potaknut, kako smo već rekli, povećanom upotrebom tabela
suhe drvne tvari u Norveškoj. Podaci su uzeti sa 23 lokaliteta obične
smreke u jugoistočnoj i srednjoj Norveškoj (tabela 3). Izabrane su samo
zrele i prirodno regenerirane sastojine čija se dob kretala od 50—160 godina.
Na svakom lokalitetu u 4—5 ploha. Sveukupno je postavljeno 98 primjernih
ploha. U šumi su bili određeni slijedeći podaci o sastojku:


Nadmorska visina


Geografske širine


Temeljnica


Broj stabala na 100 m2


Visina svih stabala kod kojih je izmjerena


Svako peto stablo u relaskopu uzeto je kao primjerno stablo, ukoliko
nije imalo neku pogrešku (trulost, kompresiju itd.). Ukupno je bilo uzeto
20 primjernih stabala iz svake sastojine (lokaliteta). Tabela 1. daje nam


* O upotrebi tabela suhe drvne tvari za prodaju debla i sastojine, norveške
smreke [P. abies (L.) KARST.] u Norveškoj.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 72     <-- 72 -->        PDF

70




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 73     <-- 73 -->        PDF

neke karakteristike pojedinih sastojina. Vrijednosti dobivene u tabeli su
artimetičke sredine primjernih ploha unutar sastojina. Osim toga, snimljeni
su podaci o svim stablima izbrojanim u relaskopu. lipo tri jobijene su bile
dvije metode prilikom ustanovljenja suhe drvne tvari. Jedna metoda bazira
se na specifičnoj težini, tj. na podatku da je specifična težina koluta, uzetog
u prsnoj visini, ekvivalentna specifičnoj težini čitavog drveta (Ericso n
1966, Mitchel l 1964, Z o b b e 1 1965). Ova metoda vrlo je praktična, no,
problem je u tome, da je regresija specifične r težine drveta u prsnoj visini
primjenljiva na specifičnu težinu drveta samo na području na kojem je pokus
izveden. No, težina suhe tvari drveta može biti direktni je određena mjerenjem
stabla na terenu. Ovu metodu autori preporučuju u naučno istraživalačkoj
praksi. Ukupno je na taj način izmjereno i sakcionirano 460 stabala.


U početku je potrebno naglasiti da postoje dvije tabele za izražavanje
suhe drvne tvari i to jedna za čitavu sastojinu (vidi tabelu 2), a druga za
pojedino stablo (vidi tabelu 4). Ove dvije tabele samo u fragmenti cjelokupnih
tabela i služe uglavnom za primjere. Tabela 2. nam pokazuje suhu
drvnu tvar čitave sastojine za broj od 100 stabala u tonama po hektaru.
Na lijevoj strani tabele 2. imamo temeljnicu po hektaru. Pored temeljnice
nalazimo na istoj strani i Hfg, tj. vertikalni razmak od gornje visinske granice
šume, koji može iznositi od 200—1000 m.


SLIKA 4.


VRH ?LhN!NE


\ SOflV/A CMNKA ?[/Wf


Hso


\ STAMire -A


1 A


1


\POVRilNA
\ MORA


Ovaj termin (»bellow timberline«) relativno je nov za naše pojmove
(vidi sliku 1). Vertikalni razmak od gornje visinske granice šume (Hss) bio
je upotrijebljen kao nezavisna varijabla u funkcijama prilikom određivanja
suhe drvne tvari (on je zamjenjivao nadmorsku visinu). B r a a th e je
1966. godine upotrijebio (Hsg) u svojim pokusima pri regeneraciji šuma i
našao da je vrlo pogodan za tu svrhu. Otkriveno je da vertikalni razmak od


71




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 74     <-- 74 -->        PDF

gornje visinske granice šume (koji je klimatski ovisan) može biti više relevantan
za svojstva drva od nadmorske visine. Ova nova varijabla pokazala
se vrlo upotrebljivom prilikom računanja, zato što je nadomjestila geografsku
širinu i bonitet sastojine, ali nije nadomjestila širinu goda (IRI0). Nedostatak
joj je u tome što se u nekim područjima teško određuje.


SUHA DRVNA TVAR SASTOJINA U TONAMA PO HEKTARU ( DEBLOViNA ZA PRODAJU )


TABELA 2. N = 100 ( Vidi tabelu 3. za druge vrijednosti N ) IZVADAK


G H hL , m
2 „
m /ha m 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30
12
200
400
600
800
1000
21,4
25,4
27,3
28,8
30,0
25,9
29,8
31,8
33,2
34,5
30,3
34,3
36,2
37,7
39,0
34,8
38,7
40,7
42,1
43,4
39,2
43,2
45,1
46,6
47,9
43,7
47,6
49,6
51,1
52,3
48,1
52,1
54,0
55,5
56,8
52,6
56,5
58,5
60,0
61,2
57,0
61,0
62,9
64,4
65,7
61,5
65,4
67,4
68,9
70,1
14
200
400
600
800
1000
26,0
30,1
32,3
33,9
35,3
31,2
35,3
37,5
39,1
40,5
36,4
40,5
42,6
44,3
45,7
41,6
45,7
47,8
49,5
50,9
46,8
50,9
53,0
54,7
56,1
52,0
56,1
58,2
59,9
61,3
57,2
61,3
63,4
65,1
66,5
62,4
66,5
68,6
70,3
71,7
67,6
71,7
73,8
75,5
76,9
72,8
76,9
79,0
80,6
82,1
16
200
400
600
800
1000
30,6
34,9
37,2
39,0
40,6
36,6
40,8
43,1
44,9
56,5
42,5
46,8
49,1
50,9
52,4
48,5
52,7
55,0
56,8
58,4
54,4
58,7
60,9
62,7
64,3
60,3
64,6
66,9
68,7
70,3
66,3
70,5
72,8
74,6
76,2
72,2
76,5
78,8
80,6
82,1
78,2
82,4
84,7
86,5
88,1
84,1
88,4
90,6
92,4
94,0


KOREKCIONI FAKTORI TABELE 2. ZA RAZLIČITE VRIJEDNOSTI N
TABELA 3.


N Korekcija N Korekcija


.100 0,0 600 + 4,3
200 + 0,9 700 + 5,2
300 + 1,7 800 + 6,0
400 + 2,6 900 + 6,9
500 + 3,5 1000 J 7,8




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 75     <-- 75 -->        PDF

U vrhu tabele 2. nalazi se Loreyeva srednja visina stabala (hiJ sastojine.
S obzirom da je tabela konstruirana na bazi broja od 100 stabala, dodana
je tabela 3. koja daje korekcione brojeve za broj veći od 100 stabala (200—
1000).


Na primjer, želimo li dobiti suhu drvnu tvar sastojine bazirane na broju
od 100 stabala, za temeljnicu od. 14 m2 po ha i 600 im vertikalnog razmaka
od gornje visinske granice šume (HSQ), za visinu stabla od 20 m (hrj dobijemo
u koloni koja ide vertikalno ispod srednje visine 53,0 tona po hektaru.
Ako pak želimo dobiti suhu drvnu tvar sastojine za broj od npr. 500 stabala
po hektaru (N), onda za istu vrijednost i temeljnice (G) i (Hs„) te Loreyevu
prosječnu visinu stabla (hL) potražimo .u tabeli 3. za broj od 500
stabala korekcioni broj koji u ovom slučaju iznosi +3,5, taj broj onda pribrojimo
našoj količini suhe drvne tvari iz tabele 2 (53,0 + 3,5 = 56,5 t po
hektaru). Hoćemo li npr. količinu suhe drvne tvari za pojedina stabla, onda
u tabeli 4. potražimo za promjer od 16 cm (d) te za širinu zadnjih 10 godova
(IRIO) 10 mm i za 600 m H8g, a za visinu stabla 18 m (h) dobijemo
u tabeli 4 vrijednost od 91,2 kg suhe drvne tvari (Wg). Uzmemo li za bazu
8 mm (HHs) potražimo za broj s vrijednost koja iznosi + 1,3 i to onda pribrojimo
količini suhe drvne tvari koju smo dobili u tabeli 4 (91,2 + 1,3 =
92,5) kg po stablu. Želimo li pak dobiti vrijednosti koje su veće od IR1O, naprimjer
20 mm onda u tabeli 5 nađemo vrijednost —6,7, to onda odbijemo


TEŽINA SUHE DRVNE TVARI ZA POJEDINA STABLA U kg PO STABLU


( DEBLOVINA ZA PRODAJU) IZVADAK


TABELA 4. iR1Q = 10 mm ( Vidi tabelu 5. za druge vrijednosti i„ln)


d H h m
cm m 10 12 14 16 18 20
200 21,5 36,7 50,7 63,5 74,5
400 21,6 37,3 51,8 65,0 76,6
14 600 21,8 37,9 52,9 66,6 78,6
800 21,9 38,5 54,0 68,2 80,7
1000 22,1 39,2 55,1 69,8 82,7
200 28,4 44,4 59,4 73,4 85,8 96,6
400 28,9 45,4 61,0 75,5 88,5 99,8
16 600 29,4 46,5 62,6 77,6 91,2 103,0
800 29,9 47,5 64,2 79,7 93,8 106,2
1000 30,3 48,5 65,8 81,8 96,5 109,4
200 37,5 54,4 70,5 85,6 99,6 112,2
400 38,4 55,8 72,5 88,3 102,9 116,1
18 600 39,2 57,3 74,6 91,0 106,2 120,0
800 40,0 58,7 76,7 93,6 109,5 123,9
1000 40,8 60,2 78,7 96,3 112,8 127,8




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 76     <-- 76 -->        PDF

od naše količine iz tabele 4. (91,2 — 6,7 = 84,5) kg po stablu. Dakle za vrijednosti
koje su veće od 10 mm odbijamo korekcioni broj od količine suhe
drvne tvari, a ako su vrijednosti manje od 10 mm onda dodajemo korekcioni
broj.


KOREKCIONI FAKTORI TABELE 4. ZA RAZLIČITE VRIJEDNOSTI iD1„ I H
RIO sg
TABELA 5.


H , m


´RIO


sg


mm 200 400 600 800 1000


6 + 0,9 + 1,8 + 2,7 + 3,6 + 4,5
8 + 0,4 + 0,9 + 1,3 + 1,8 + 2,2
10 0,0 0,0 0,0 0,0 0,0
12 - 0,4 - 0,9 - 1,3 - 1,8 - 2,2
14 -0,9 - 1,8 - 2,7 - 3,7 - 4,5
16 - 1,3 -2,7 -,4,0 - 5,4 - 6,7
18 - 1,8 - 3,6 - 5,4 - 7,2 - 9,0
20 -2,2 -4,5 - 6,7 - 9,0 - H,2
22 -2,7 - 5,4 -8,1 - 10,8 - 13,4
24 -3,1 - 6,3 - 9,4 - 12,5 - 15,6


Simboli u tabelama imaju ovo značenje:


d — promjer stabla u prsnoj visini
g — temeljnica pojedinog -stabla u m2
G — temeljnica čitave sastojine u m2 po hektaru
h — visina pojedinog stabla
hL — srednja visina sastojine
Hsg — vertikalni razmak od gornje visinske granice šume
N — broj stabala po hektaru
IRIO — širina zadnjih 10 godova u mm
R0 — specifična težina u kg pod m3.


Samarđija M., aps. šumarstva




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 77     <-- 77 -->        PDF

NAŠI SLAVNI PRECI:


USPOMENI ŠUMARA — UČENJAKA!


Slaveći stogodišnjicu šumarstva jugoistočne Slavonije Društvo inženjera
i tehničara šumarstva i drvne industrije Vinikovci i Šumsko gospodarstvo
»Hrast« Vinkovci postavili su i otkrili 29. IX 1974. spomen^ploču na rodnoj
kući dra Antuna Levakovića, bivšeg redovnog profesora Šumarskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u malom selu Rokovci kraj Vinkovaca.


Postavljanjem i otkrivanjem spomen^ploče na rodnoj kući dra Antuna
Levakovića šumari jugoistočne Slavonije su se sjetili i odali posebno priznanje
šumaru i poznatom šumarskom znanstveniku, koji je tokom prve polovice
ovog stoljeća za razvoj šumarstva, posebno za razvoj šumarske visokoškolske
nastave, imao vanredne zasluge.


SI. 1. Spomen-ploča na rodnoj kući dra. A. Levakovića. Foto N. Segedi.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 78     <-- 78 -->        PDF

No nisu se samo šumari Vinkovaca sjetili tog svog velikana. Innicijativu
za postavljanje spomen-ploče uz rodbinu profesora dra A. Levakovića prihvatilo
je i cijelo selo Rokovci čiji -se stariji žitelji sjećaju mladog »školarca
i šumara koji je uvijek čitao«, a bivši zastupnici Brodske imovne općine iz
Rokovaca »šumara kojem su se obraćali za savjet prigodom donošenja ne:
kih veoma važnih odluka za gospodarenje šumama Brodske imovne općine
u Vinkovcima«.


SI. 2. Rodna kuća dra. A. Levakovića u Rokovcima. Foto N. Segedi.


Otkrivanje spamenjploče, u prisutnosti predstavnika Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, Društva inženjera i tehničara šumarstva i drvne
industrije Jugoslavije i Hrvatske te još nekih stručnih institucija i organizacija
kao i predstavnika, lokalnih društveno-politiokih zajednica, obavljeno
je nakon veoma lijepog kulturno-umjetničkog programa, kojeg su izveli
Mjesna folklorna grupa Rokovci i učenici Osnovne škole u Rokovcima uz
prisustvo većine žitelja sela Rokovci.


I tada, pa i sada prigodom devedesetgodišnjice rođenja dra A. Levakovića
(31. I 1885) i dvadesetgodisnjice njegove smrti (2. III 1955) valja
se s poštovanjem sjetiti tog izvanrednog pregaoca, šumara i učenjaka, koji
je cijeli svoj život žrtvovao svorn zvanju te svojim radom »stvorio djela,
koja su pronijela njegovo ime i ime našeg šumarstva širom svijeta« pa će
mu i naše šumarstvo i cijela zajednica uvijek ostati dužnici.


Ing. Tomo Lucarić, Vinkovci




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 79     <-- 79 -->        PDF

SJEĆANJA NA ZASLUŽNE KADROVE:


SJECANJE NA STEVANA LAKIĆA, LUGARA


(1867—1949)


Ove godine navršilo se četvrt vijeka od smrti dugogodišnjeg općinskog
lugara Stevana Lakića, koji je živio u selu Karinu, općina Obrovac, Dalmacija.


Iako je bio bez školske spreme — pismeno samouk — ovaj čovjek je
svojom prirodnom bistrinom, vođen ljubavlju, postigao toliko praiktičnag
znanja i umješnosti za uzgajanje šume, da su ga nadležne starješine uvijak
uzimale za primjer. Njegova sposobnost je naročito dolazila do izražaja kod
uzgajanja kulture bora.


I pored većeg otpora u svome, primitivnom, selu, koje je ovu novu kulturu
smatralo jednim od zala, odnosno napasti za život u sredini koja se
bavila i uzgojem stoke, premda je za nju korišćen neznatan dio od prostranstva
seoskog zemljišta, uspio je da uzgoji — kao prvi eksperimenat — manji
kompleks borove šume. Ona je bila zasađena, posljednjih godina prošlog
vijeka, pored glavne sjeverodalmatinske ceste, koja je prolazila uz Karinsko
more.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Ovaj puni Stevanov uspjeh podstakao je nadležne organe za šumarstvo
da mu povjere sadnju i uzgoj većeg kompleksa borove kulture, na vododerinama
oko kraške rječice Karišnice, usmjeravajući je prema moru.


Počelo se, opet uz tegobe zbog otpora sredine, koja za novine i u šumarstvu
nije imala ni najmanjeg »sluha«, 1913. godine i nastavljalo iz godine
u godinu. Trebala je velika upornost i izdržljivost, u elementu koji je
od početka na poduhvat gledao krivim okom, da se mlada kultura sačuva
od uništenja, u vremenu raspadanja Austro-Ugarske i talijanske okupacije
(1918—1921). Danas je kompleks, već odrasle, borove šume jedna od privrednih
koristi, ljepota i ponos Karina, što će, neminovno, doći do punog izražaja
razvitkom turizma u ovoj regiji.


Zadovoljni s onim što je postigao u svom selu, ovog lugara su angažirali
organi za šumarstvo kao poslovođu za sadnju bora u velikom broju
sela, na području bivšeg kotara Benkovac, sve do mjegova penzioniranja
(1932). Određenije, dijagonalno, od Stankovaca do Obrovca i od Kistanja do
Smilčića. U više navrata njemu je povjeravan i rasadnik na vlastitom zemljištu,
kao i odabiranje sjemena iz karinekog pošumljenja, za razmnožavanje
ove kulture u užoj i široj okolici.


Iako uočljivo skromno nagrađen (sto dinara mjesečno), kao lugar Stevan
je bio primjerno strog prema nepažljivim i zlonamjernim štetočinama,
ali isto toliko pravičan i objektivan. Na njegove prijave nikad nije bilo mjesta
žalbi. Zbog toga je postizao vidne uspjehe ne samo kod uzgoja novih
kultura, već i samoniklog šumskog drveća.


U koliko je bilo na ogoljelom zemljištu jedva primjetnog korjena od
šumskog drveća pa se donijela odluka da tu treba podići šumu, uspjeh je
bio siguran. Mjesto pepeljave boje poznatog dalmatinskog krša brzo se javila
zelena, koju je činilo razno drveće i grmlje: grab, hrast, rašeljka, dren,
zelenika, smreka, drača, kupina . . .


Ovaj je zapaženi ljubitelj šume bio neprijatelj koza, smatrajući ih izrazitim
metiljem, odnosno gubarom zakržljalih šuma na krševitom tlu, pa je
upornim nastojanjem uspio da se u njegovom selu, na ugroženom terenu,
zabrani njihova paša. Ali su mu time, povezujući to s već okorjelom mržnjom
zbog privreženosti borovoj kulturi, imućniji krdaši ove rogate stoke
postali veliki neprijatelji.


I još po nekim osobinama Stevan je stršio u svojoj sredini. Tokom
cijeloga života bio je imun da »hvata korak« s onim svojim mještanima,
njihovim utjecajnim podržavaocima i korisnicima, koji su se »uveče obuvali,
a ujutro izuvali« — po čemu je njegovo selo bilo dugo vremna i na
dale/ko poznato. Dakle, on je bez prekida ispoljavao svoje izuzetno čvrste
i pozitivne karakterne crte. I to mu se dugo, pod kojekakvim izgovorima,
na razne načine svetilo. Dolazilo je, čak, dotle da se vatrenim oružjem pokušavalo
utjecati na njegov karakter, ali se ni time nije uspjelo. Ostao je
do kraja uspravan i granitno čvrst, kao čuvar i uzgojitelj šume i čovjek
uopće.


U 65. god. života i 36. god. službe prestao je vršiti lugareku dužnost.
Kao prvi od lugara u svojoj općini, za pokazano zalaganje i uspjehe na dužnosti,
dobio je skromnu penziju. Poslije rata ona mu je osjetno povećana,
ali ju je kratko vrijeme uživao.


78




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Sasvim pouzdano i bez pretjerivanja se može reći da nije lalko naći primjer
koliko jedan čovjek — bez školske naobrazbe, u zaostaloj sredini —
može shvatiti vrijednost šume, biti prožet ljubavlju prema njoj i postizati
uspjehe kod njenog podizanja, kao što je bio Stevan Lakić.


Neka ovaj kratak napis doprinese otimanju od zaborava njegova lika:
kao rijetkog privrženika uzgoju šume na tlu ogoljelog dalmatinskog krša.


5. Borković


ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 82     <-- 82 -->        PDF

IZ NAŠE NAŠE POVIJESTI:


»OPĆE ŠUMARSTVO ZA SAMOUKE I PRIJATELJE ŠUMARSTVA«
IZ 1873. GODINE


»Odpisom vis. kr. namjestničkog vieća tro jedne kraljevine i odlukom
visoke kancelarije dvorske od 15. srpnja 1867. na naše županije u smislu naredbe
ministarstva za narodno gospodarstvo i rudarstvo od 1. siečnja 1858.
naloženo je, da se po ovom članovi povjerenstva državnog izpita, koji se po
županijah obdržavati ima za lugare i pomoćno šumarsko osoblje, imenuju,
što bje i učinjeno. Naša se vlastela pozivu više oblasti na temelju šumskog
zakonika I. ods. §. 22. svestrano odazvaše naloživši svojemu šumskomu osoblju,
da ovaj izpit već 20. listopada 1867. po visokoj naredbi u našem jeziku
položi.


Nu ovomu se posljednjemu zahtjevu tim manje moglo zadovoljiti, što
svako vlastelinstvo ima ponajviše stranacah, koji naš jezik jedva u toliko znadu,
da se mogu s prostim pukom sporazumjeti; a i za samoga našinca bilo
bi težko ovomu zahtjevu udovoljiti, buduć knjiga strukovnih neima, kojih
svaka znanost u onom jeziku, u kojem se predavati ima, iziskuje; a kod pomanjkanja
strukovnih knjigah neima ni pravoga ni valjanoga nazivoslovja.
Na ovomu temelju odgodjen je zahtievani izpit na njeko vrieme, dok tih zapriekah
nestane.


S toga odvažih se, ovo djelce sastaviti, da gospodi imajućoj se u buduće
izpitu podvrći u pomoć priskočim. Ovo djelce, koje još za točn o naobraženje
služiti nemože, jer je znanost u kratko shvaćena, ima zadovoljiti
svakomu, koji se izpitu nižemu podvrći želi.«


U tom citatu iz predgovora pisca knjige »Opće šumarstvo za samouke«
Vladoja Koroškenji-ja V. K. sadržana je motivacija izrade prvog
hrvatskog udžbenika za lugare i pomoćno osoblje u šumarstvu. Knjiga je objavljena
u Zagrebu 1873. godine,1 a prikazujemo je nešto opširnije kao jedan
od doprinosa retrospektivi stogodišnjice organiziranog, ili bar organizirani


1 Cjelokupni tekst naslovne stranice glasi:
OBĆE ŠUMARSTVO
za samouke


za one, koji se žele izpitu lugarstva i pomoćnoga šumarstva podvrći


Kao i za sve


prijatelje šumarstva i narodnoga gospodarstva


u trojednoj kraljevini
Napisa


Vladoj Koroškenji,


nadšumar županije zagrebačke


U Zagrebu.


Tiskom Dragutina Albrechta.
1873.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 83     <-- 83 -->        PDF

jeg, šumarstva u Hrvatskoj s jedne strane, a s druge kao prilog upoznavanja
autora, VI. K6roškenji-ja, jednog od najupornijeg borca za osnivanje Hrvatsko-
slavonskog šumarskog društva, pobornika za samostalnost i nezavisnost
šumskih ureda od (političkih vlasti, pobornika za osnivanje šumarske akademije
itd.


Sadržaj knjige je slijedeći:


Uvod str. 3-
4,
Prvo poglavlje: Prirodopis šumskoga drveća str. 5-
51,
Drugo poglavlje: Nauika o šumarenju str. 52-
125,
Svršetak. Kao dodatak. Počela matematike u porabi na šumarstvo
str. 126-
154,
Zakonski članak XVIII — 1870. o lovu str. 155-
162.


Zakon o šumama »neuvršćuje se ovdje s razloga, štoće ga u najbliže vrieme
novi šumski zakon valjan za trojednu kraljevinu zamjeniti«. No to »najbliže
vrieme« trajalo je preko pola stoljeća, tj. do donošenja Zakona o šumama
1929. godine, koji je dobio obaveznu snagu 6 mjeseci po objavljivanju, tj.


21. lipnja 1930. godine. Do tada je u Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, vrijedio
Šumski zakon uveden carskim patentom od 3. XII 1852. godine, ikoji je na
područje tadanje Kraljevine Hrvatske i Slavonije protegnut, također, carskim
patentom od 24. VI 1857. god. (za područje Dalmacije, Istre i današnje
Slovenije taj je Zakon vrijedio od 1852. godine budući da su ta područja
bila neposredno pod Bečom, odnosno u sklopu carevine Austrije). Velika je
vjerojatnost da su i politički motivi bili ne mali razlog da V. K-a Zakon iz
1852. godine nije stavio u svoju knjigu. Taj je Zakon, naime, donesen za vrijeme
diktature poznate pod nazivom »Bachov apsolutizam«. Zanimljivo je,
međutim, da je i Zakon iz 1929. godine donesen pod diktatorskim režimom
(šestojanuarska diktatura) i to, prema Ugrenoviću,2 zbog toga što »nijedna
parlamentarna vlada nije bila ikadra da donese Zakon o šumama iz prostog
razloga, jer je Zakon o šumama — sa njenog gledišta — najnepopularniji
Zakon. Zakon o šumama«, nastavlja Ugrenović, »po svojoj prirodi mora da
gleda daleko u budućnost šuma, šumarske privrede, naroda i države. Naprotiv,
svaka parlamentarna vlada vodi daleko više računa o generaciji sadašnjice,
iz koje se regrutuju njeni birači, no o pokoljenjima budućnosti, o kojoj
se brine šumarska politika« (istr. 3).
Sastavni dio »nauka o šumarstvu«, navodi V. K., su i »procjena te uprava
«, ali se ovi dijelovi u ovoj knjizi ne obrađuju jer ti poslovi »spadaju na
više, tj. upravljajuće šumarsko osoblje«.


U Uvodu nalazi se, nadalje, i definicija šume pod kojom se »uopće razumijeva
svaka poveća, isključivo ili većim dijelom divljim drvećem obrasla,
ploha, koje je uzdržavanje i gojenje sasvim prirodi prepušteno; ovakve šume
nazivljemo i prašume ili gvozd enjaike (Urwald). Ako je drvljem
obrasla ploha točno odmjerene rasprostranjenosti tada tako sistematski uređenu,
odgojenu i svrsishodno korištenu šumu nazivljemo dubravo m il i
gaje m (Forst). . . . Prema položaju šume razlikujemo i gor u (Gebirgsvvald),
kada je šuma u planini, te lug, kada je šuma u ravnici«.


2 Dr Aleksandar Ugrenović: Zakoni i propisi o šumama i pilanama — u Zagrebu,
mjeseca februara 1930.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Prvo poglavlje — prirodopis šumskog bilja — podijeljeno je na dva odsjeka:
opći prirodopis šumskog bilja te posebni prirodopis šumskog drveća.
U prvom dijelu prikazani su elementi ekologije, a drugi je dio u stvari dendrologija.


Grupiranje vrsta V. K. nije proveo prema botaničkim sustavima, od kojih
pored Linne-ovog navodi i onaj de Candolle, Jussieu-a, Spreglera i još
neke, nego prema njihovoj vrijednosti odnosno funkciji u sastojini. Po tom
kriteriju sve šumsko raslinstvo dijeli na šumsko-uzgojno (»težno«) i na korovno
(»šumsko korovlje«). šumskouzgojne vrste podijelio je ma »vladajuće«
i na »podređene« s daljnom grupacijom na lis tace (»listavo drveće«) i na
četinjače (»iglavo drveće«).


Od proizvodnih vrsta prikazane su ove vrste:


hrastov i (lužnjak, kitnjaik i cer, a spomenuti granik — Qu. pubescens,
zelen jak — Qu. virens i plutak — Qu. suberosa);


bukva (prosta — F. sylvatica s napomenom da »izim ove imademo još
množinu suvrstih — Spielkarten razlikujuće se u lišću n. p. F. sanguinolenta,
F. alba itd.);


breza (prosta — B. alba, time da postoje još breze strmogledica —


B.
pubescens i alpinska — B. intermedia);
joh e (crna i bijela s nabrajanjem divlje — A. pubescens i planinske
— A. viridis);
jasen (prosti — Fr. excelsior i zimar oštroplodni — Fr. ornus, time da
u perivojima nalazimo i strmogledni — Fr. pendula, šiljasti — Fr. assuminata,
bodkasti — Fr. lanceolata i jednolisni — Fr. simplicifolia);


pitomi kesten;


j avore (prosti — A. pseudo plat anus, klen — A. campestre i mlječ —


A. platanoides, a u ´perivojima sladornjak — A. saccharum, jasenov javor —
A. negundo i žestar — A. tataricum — »iz kojega kore se kuha crnilo i mastilo,
kojim se vina bojadišu«);
gra b (prosti — C. betulus te »po primorju našem nalazeći se crnograb


— Ostrya carpinifolia);
brijestovi (prosti — U. campestris, đugopetli — U. effusa i plutkasti
— V. suberosa);


lipe (pozna — T. parvifolia i široko lisna — T. grandifolia, time da su »još
poznate u Grčkoj i Ugarskoj bijela lipa — T. argentata, a u Sj. Americi T.
americana i T. pubescens);


topola (jašika — P. tremula, jagnjed — P. nigra i bijela — P. alba
te parkovne kanadska — P. monilifera, jablan — P. dilatata i mirisna — P.
balsamifera);


vrb e (»biekva« — S. alba, žukva — S. vitellina i iva — S. caprea, uz
napomenu da »po poljima i u perivojima nalazimo množinu vrsta koje se
po lišću itd. razlikuju, vrlo promjenljive ovisno o različitim okolnostima i
odnošajima mjesnih i podnebnih«);


82




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 85     <-- 85 -->        PDF

jabuka i kruška te mukinja i brekinja;


divlja trešnja i s rem za;


jarebika i oskoruš;


mad jal tj. divlji kesten;


prosti bagrem — R. pseudoacacia;


smreka i jela (uz ddomaću jelu još navodi A. balsamiferu);


borovi (bijeli — P. sylvestris, crni — P. austriaca, borovac — P. strobus
i limba P. cembra); te


ariš i tisa.


Posebno spominje kosodrvinu — P. mughus, »u planinah rastue kao šikarje
« i pinjol (P. pined), »rastuć u Dalmaciji.


Hrast, bukva, breza i joha od listača, a smreka, jela, ariš i borovi od
četinjača su »vladajuće« vrste, a ostale »podređene«. Vrste korovnog karaktera,
a to su sve grmašice (npr. lijeska, hudika, drijen, glogovi i dr.), nisu
posebno opisane.


Za pojedine navedene vrste, osim dendrološkog opisa u užem smislu
riječi, ukratko su prikazana uzgojna svojstva, nabrojeni važniji štetnici te
svojstva i uporabivost drveta.


Drugo poglavlje — »nauka o šumarenju« —-podijeljeno je na tri odsjeka:


I, odsjek »sađenje i gojenje šume«,


II odsjek čuvanje šume i


III odsjek »upotriebljivanje šume«.


U odsjeku »sađenje i gojenje šume« autor obrađuje prirodno pomlađivanje
sastojina, umjetno pomlađivanje sjemenom i biljkama, proizvodnju
sadnica, proređivanje, o izboru načina uzgoja i vrsti drveća, prednosti pojedinih
načina uzgajanja šuma i o (konverziji sastojina. Dakako, sve ukratko
(sva ta materija obrađena je na trideset stranica), ali dovoljno informativno
za razumijevanje pojedinih zahvata pa i njihovog izvršavanja. Vrijedno je
zabilježiti neke konstatacije i preporuke. Tako npr. prednost visokog uzgoja,
pored toga što se postiže najveća drvna masa i najjači sortimanti, »proređivanje
pruža nam i znatne međutonje užitke«, (str. 55). No, zadaća proreda
nije način osiguranja prihoda, nego se trebaju obavljati zato »da se
rast ostati imajućeg drveća naime glavnog uzrasta pospieši« (str. 69). I dalje:
»Proređivanje obavlja se i u to svrhu, da se u mješovitih uzrasti manje
vriedne vrsti drveća izsjeku ili one, koje su od manjega vieka nego vladajuće
drveće t. j . glavni uzrast, koje vrsti toga radi nebi mogle do ustanovljene
uporabive dobe trajati ili bi radi brzog uzrasta plemenitije vrste drveća
udušile«.


Kao (najpovoljniji način prirodnog pomlađivanja V. K. preporuča oplodnu
sječu. Provođenje čistih sječa, posebno u brdskim krajevima, zahtijeva,
veli V. K., osobitu vještinu, a takav način sječe uopće ne dolazi u obzir u
našim šumama na Kraškom području »jer bi njom ciele prediele opustošili
« (str. 57), iako je inače »čista sječa često isključivo rabljena, gdje šume
iglače rastu, kao npr. u češkoj, šlezkoj itd.« Velike uzgojne i proizvodne




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 86     <-- 86 -->        PDF

vrijednosti ima i srednja šuma, ali zbog okolnosti da »iziskuje od šumara
puno izkustva, aprieznosti i vještine kod proračuna budućeg stanja šume,
koje već sada ustanoviti ima . . . danas se riedko rabi« (str. 64).


U uvodu drugog odsjeka, odsjeka o čuvanju šuma, V. K. naglašava da
»šumar mora, poznavati ne samo sve pogibelji, kojim je šuma izvržena, već
mora i poznati sva pomoćna i protudjelujuća sredstva, ikojimi te nezgode
prepriečiti ili bar umanjiti želi, da buduće opasnosti prije njihova nastanka
koliko moguće odbije« (str. 81), dakle Koroskenvi naglašava vrijednost preventive.


Štete (»oštete«) kojim ljudi »povređuju šumsko vlasništvo« mogu biti:


1. prisvajanjem i pustošenjem »šumišta«,
2. oštećivanjem šumskog drveća,
3. rasipanja drveta,
4. krađa drveta i
5. krađa »korisnih proizvoda«.
Od pustošenja (najobičniji su lomljenje kamena i kopanje ilovače ili lapora
u sklopljenim šumama, nesmotreno vađenje treseta, proširivanje rudokopa
izvan ugovorenih površina, »nesmotreno ili s nakanom zlo izvedene
odvodnje« koje zapljavljuju sastojine, kopanje busena (koji se koristi za
gnojenje livada i oranica) osim is površina obraslim s brusnicom ili vresuljom
te »kada se šumski putevi u dobrom stanju ne održavaju i tako sprječav
ivožnja |stranputieom. Ako se putevi dobro održavaju onda se i svaka
vožnja stranputicom može kazniti«, veli V. K.


Rasipanje drveta je ostavljanje visokih panjeva, rušenje stabala sjekirom
(»testere neka se svagdje rabe, mar se i radnici pripirali, buduć se sjekirom
mnogo, kao iverje odlupeceg se drva gubi«), korištenje tehničkog
drveta za ogrjev, kada se u ogrjev ne izrađuje granjevina i ovršina, kada se
drvo »neumjesno« slaže u šumi, itd., dakle čitav niz radnji ili postupaka
kojim se može drvo racionalnije koristiti, a dosljedno tome i štedjeti.


Slijede upute lugaru za čuvanje šume, vođenja istrage o počinjenoj šteti
i o sakupljanju dokaza protiv počinitelja. »Nu šumarsko osoblje neka nikada
okrutno nepostupa proti šumskom prestupitelju, jer će ovaj uvjek nastojati,
da iz osvete šumsko vlasništvo povriedi« a »uljudno i čovjekoljubivo
postupanje u i izvan službe osobito protiv neotesancem . . . steći će štovanje,
ikoje često zadovoljava, da se šuma od oštećenjah očuva« . . . »Šumar
mora da poznaje ođnošaje i osobitosti pučanstva . . . i . . . dužan je ponašati
se prama puku kao otac al ne kao okrutnik« (str. 90).


U dijelu o zaštiti od životinja pored nabrajanja niza štetnih zareznika
nabraja i niz »korisnih zareznika priečećih rasplođenju škodljivih i njihovo
umnažanje« kao Coccinelle, Carabuse, Ichnemuone, Formice i dr., koje »šumar
mora osobito čuvati . . . jer se umjetno razploditi nedadu, prem njekoji
tvrde protivnost« (str. 101).


U odsjeku o upotrebi šuma obrađuje se sječa i izvoz drveta, važniji
drvni sortimenti, pougljavanje, korištenje sporednih šumskih užitaka, a spominje
i katranarenje te pepeljarenje, za koje treba koristiti samo ono drvo
koje se inače ne može iskoristiti iako je u Slavoniji »još prije četvrt stoleća
(ono bilo) jedina dobit iz šume«. Ovdje je dan i popis lovne divljači, načini
i sredstva lova te lovostaja, dok je Zakon o lovu, kako je već rečeno, donijet
na kraju knjige.


84




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 87     <-- 87 -->        PDF

U dijelu o počelima matematike obrađene su mjere, četiri osnovne vrste
računa, razlomci (»slomci«), pravilo trojno, izračunavanje površina i kubature
osnovnih likova i tijela. U »načelima mjeračine« obrađeno je neposredno
mjerenje dužine pravca u prirodi, izmjera manjih površina te crtanje
izmjerenih površina. O utvrđivanju drvne mase stabla ili mase izrađenog
drveta, pojedinih sortimenata, govori se kratko kod izračunavanja mase prizme
i cunja s uputom da za ´to postoje posebne ´skrižaljke (Grabmera, Hartiga-
a, Danhelovsky-a i dr.).


U tadanjoj zagrebačkoj štampi Koroškenjijevo »Obče šumarstvo za samouke
« registrirano je jedino u »Gospodarskom listu«. U 45. broju iz 1873.
godine ovog tjednika, u rubrici »gospodarstvo«, objavljen je nepotpisani
osvrt u kojem između ostalog stoji i ovo: . . . »Progledno to djelo, moramo
reći, da smo se iskreno uzradovali, našav u cjelosti i ukupnosti nauku, koju
bi morao svaki lugar dobro proučiti, i naučiv ga, korisno se u praksi po
toli silni narodni imutak, kao što su šume, služiti.


G. pisac napisao je to djelo lahko shvatljivim, i u toliko popularnim
načinom, u koliko se takvo djelo popularno pisati dade, a gledao je i nestrukovnjaku
čitatelju njime ugoditi . . . 166 stranica velike osmine, cijene
1 for. i 20 novč. . . . Djelo, koje se dobiva u knjižari Svetozara Galea u Zagrebu,
preporučujemo što toplije!« Iz tog prikaza saznajemo i cijenu te
knjige te gdje se mogla nabaviti, jer tih podataka na samoj knjizi nema.
U zagrebačkim dnevnim novinama »Narodne novine« (u vremenu od 1.
I 1873. do 31. III 1874.), »Obzoru« (od 1. XI 1873. do 28. II 1874.) i »Agramer
Zeitung^u« (od 1. X do 31. III 1874.) izlaženje ove knjige nije zabilježeno.
Vjerojatno nitko nije tim novinama poslao obavijest ili prikaz Korošikenjijeve
knjige, jer bi taj sigurno bio objavljen. Tako npr. Narodne novine, u
br. 137 (1873), objavljuju da je Zemaljska vlada odlučila u 1.000 primjeraka
tiskati udžbenik Dra Vjekoslava Koroškenjija »Geodasija i visinomjerstvo
s osobitim obzirom na šumarstvo« (od kojeg je »dio rukopisa pred 3 godine
preveden i na slovenski za ´lesnioku šolu´ pod Snježnikom u Kranjskoj«),
a »Obzor« (br. 23. i 24. iz 1874. god.) objavljuje članak Vladoja Koroškenjija,
tj. pisca Obćeg šumarstva pod naslovom »Križevački zavod«. Također, treba
naglasiti da sva tri dnevnika imaju relativno dosta materijala iz šumske privrede,
a posebno o segregaciji i prodaji šuma na području Vojne Krajine.


Zaključujući ovaj prikaz moramo naglasiti da je navedeni prikaz V. K.
knjige u Gospodarskom listu realan i, gledajući je iz perspektive sadašnjice,
da je »Obće šumarstvo« Koroškenjija vrijedan prilog naše šumarske struke
i literature.


O. Piškorić