DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Medvednice razvija se, također, i na sili´katnom deluviju, koluviju, u kontaktnim zonama smeđih kiselih tala i silikatacnkarbonatnih supstrata pojedinih predjela Medvednice. Područje Medvednice pripada umjereno kontinentalnoj klimi. Srednji godišnji prosjek temperatura zraka u predjelima gornje Posavine iznosi 6,4" C — ll,lo c, a vrijednost od 6,4° C dobivena je na Opservatoriju vrha Medvednice (Sljeme). Kod radova na pedogenetskim istraživanjima područja Medvednice, odnosno ,´ipradjela šume bukve i jele, upotrijebljeni su nazivi tala i kriteriji sistema klasifikacije prema radovima P. K o v a č e v i ć, M. K a 1 i n i ć et al., 1967. d 1972. i prema novoj klasifikaciji tala Jugoslavije: A. Škorić , G. Filipov ski, M. Ć i r i ć, 1972. Tla pod šumom bukve i jele pripadaju terestričkom redu tala, a klasifikacijom su obuhvaćene i niže kategorije od tipa tla: podtip, varijetet, rod, vrsta d faza (tab. I). Ranker i (Humusno-silikatna tla) pod bukvom i jelom Medvednice zapremaju vrlo male površine. Opisali smo ih na paleozojskim zelenim škriljcima masivnog habita, kao distrični podtip humusno-silikatnih tala, uglavnom A-R građe profila. Na škriljavom varijetetu ovih stijena, opisali smo podtip posmeđenog rankera, A-AC-R građe profila. Rankeri na škriljcima Medvednice su pjeskovito-ilovasta ili ilovastopjeskovita tla, sadrže znatne količine skeleta, propusna su i aerirana, veoma (kisele reakcije (pH u nKCl 3,2—3,9; pH/H20 3,7—4,5) i miskog stepena zasićenosti adsorptivnog kompleksa bazama (V% ispod 20%). Distirična smeđa tla (smeđa (kisela tla) pod šumom bukve i jele u Medvednici zapremaju velike površine. Razvijena su na kvarcno^silikatnim metamorfnim i sedimantnim stijenama i imaju A-(B)-C građu profila (»tkambična«). Na zelenim škriljcima, kvaronim pješčenjacima, brusilovcima, opisali smo podtipove distričnog smeđeg tla: Tipično (smeđe kiselo tlo, distrični kambisol), zatim humusno distrično smeđe tlo (»kiselo humozno tlo«) i ilimerizirani podtip distričnog smeđeg tla. Distrična smeđa tla, tipična, razvijena su na zelenim škriljcima i kvarcnim pješčenjacima Medvednice. Teiksturni sastav ovih (tala je ilovast do pjeskovito-ilovast u površinskim horizontima, a u dubljim horizontima — tla su ilovasto-pjeskovita, skeletoidna ili skeletna. Reakcija tla (pH) je veoma kisela (pH/nKCl 3,7—4,0; pH/H20 3,9—4,8), a stepen zasićenosti adsorpcijskog kompleksa bazama (V%) je ispod 30%. Humusni podtip distričnih smeđih tala ne zaprema velike površine na Medvednici. Prema našim orijentacionim istraživanjima, čini se da se u području Medvednice razvija češće na varijetetu masivna habita zelenih škriljaca, a rjeđe na varijetetu škriljava habita, što treba da pokažu detaljna istraživanja. Po svojoj morfologiji razlikuju se od smeđih tala, prvenstveno zbog mnogo većeg sadržaja humusa u A-horizontu i tamnije, smeđe ili rude boje dubljih horizonata tla. Prema profilima tla otvorenim pod sastojinom bukve i jele u šumskom predjelu Puntijarka—Brezovica (profil 362 — Zagreb 1, F/6 i drugi profili), građa humusnog podtipa distričnog smeđeg tla jest slijedeća: A0—Ai—(B)— smeđem kiselom tlu kojega su opisali na Goču i Kopaoniku M. Antić et al., 1963.1 N. Jović, 1968. |