DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 47 <-- 47 --> PDF |
Statistička obrada (Tab. 7—9) izvršena je na temelju drvne zalihe u m3/ha, koju su postigli spomenutih 7 klonova vrba, ´smatrajući da su u tom pokazatelju sadržane sve komponente ekoloških i bioloških faktora ispitivanih klonova. Iz Tab. 8 proizlazi da postoji značajna (signifikantna) razlika između rezultata koji su postigli pojedini klonovi »F« tablični za prag signifikantnosti a = 1% iznosi 4,82, a = 5% 3,00, dok »F« računski iznosi 119,68. Iz iste tabele vidimo da između repeticija ne postoji značajna razlika, >»F« tablični 6,93 odnosno 3,88, dok »F« računski 2,73. Signifikantna razlika između pojedinih klonova prikazana je u Tab. 9. Jedino ne postoji razlika između klonova 102 u odnosu ina klon 112 i 110. Isto tako MP-1 u odnosu na klon 29. Također, ne postoji značajna razlika između klonova 112 i 110, dok između svih preostalih klonova postoji značajna razlika. Kao što pokazuje statistička obrada podataka među uzgojenim klonovima postoje genotipske razlike s obzirom na bujnost rasta. Genotipske razlike postoje također i s obzirom na adaptibilnu sposobnost uzgojenih klonova u smislu preživljavanja. Klonovi s područja rijeke Drave imaju manju sposobnost adaptacije od lokalnog klona bijele vrbe V40, klonova stablastih vrba selekcioniranih sa šireg područja rijeke Save te klonova bijele vrbe s područja Dunava. Pretpostavljamo, da je u ovom slučaju limitirajući faktor led te raskvašeno tlo (poplave traju i do 6 mjeseci). Klonovi s područja rijeke Drave općenito uzevši imaju u sebi veću količinu gena od (krhke vrbe (Krstini ć 1966), a što se onda reflektira na pucanje sadnica kada su opterećene ledom. S druge strane ti klonovi, prema našim zapažanjima, koji su u genetskom pogledu s obzirom na prirašćivanje bolji od ostalih klonova, nemaju podesno razvijen korjenov sistem koji bi im pružao pouzdano uporište u ekstremno raskvašenom tlu tim više, što zbog intenzivnijeg prirašćivanja u visinu u odnosu na ostale klonove imaju i najizloženije krošnje udarcima vjetra. Kod nekih klonova kao npr. kod klona BR-1B selekcioniranog na području Bakovaca uz rijeku Dravu, ikorjen uz neadekvatnu penetraciju u tlo još i nakrotizira u uvjetima dužeg plavljenja, što se onda manifestira u niskom % preživljavanja nakon 6 godina starosti u pokusu. Ovo upućuje na ispravan zaključak ,da među populacijama bijele vrbe na području SR Hrvatske odnosno SFR Jugoslavije postoje genotipske razlike u nizu svojstava (Krstinić i Vidaković 1964) što onda rezultira u visokom stupnju specijalizacije. Zbog toga je potrebno za teža oglejna >tla provoditi poseban program selekcije i oplemenjivanja u dobroj mjeri neovisan od programa oplemenjivanja stablastih vrba za aluvijalna tla Podravine i Podunavlja. Tla Podravine su kraće plavljena, poplave nisu sinhronizirane s poplavama uz rijeku Savu, a uz to su u većini slučajeva i jako drenirana što je sve uvjetovalo da su se tokom evolucije izdiferencirale genetski različite populacije uz ove dvije naše rijeke. Populacije bijele vrbe uz rijeku Dunav su u većem opsegu genetski homogene, a uzgojeni klonovi su najbliži bijeloj vrbi. Prema istraživanjima Komlenovića i Krstinića (1969) bijela vrba u komparaciji s međuvrsnim hibridima bijele i krhke vrbe te unutarvrsnim hibridima krhke vrbe troši najmanje hraniva iz tla za proizvodnju određene količine drvne tvari. Jasno je, da će iz tog razloga unutarvrsni hibridi bijele vrbe u nepovoljnim uvjetima Lonjskog polja imati i najviše izgleda na opstanak i uspijevanje. |