DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 49     <-- 49 -->        PDF

47




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 50     <-- 50 -->        PDF

48




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Od posađena 34 klona rezultati izmjera su dani za 24 klona i to iz razloga
što se 10 klonova u uvjetima Lonjskog polja uopće nije moglo održati.


Klonovi koji se nisu mogli održati bili su s područja rijeke Drave (7 ili
70%), 2 s područja Save te jedan s područja Dunava.


Od ostalih klonova vrba, koji nisu sađeni u rapeticijama Tab 6—3 do
6—6, spomenimo iz Tab. 6—4 klon V-30, a iz Tab. 6—4 i 6—5 klonove V-37,
V-39, V-40 i MB-25.


Najbolje rezultate postigao je klon MB-25, drvna zaliha u šestoj godini
iznosi 106,65 m;i/ha, tekući godišnji prirast u petoj godini 51,75 m3/ha, srednji
prsni promjer nakon šest vegetacija iznosi 15,10 cm, dakle nešto manje
od iklona BR-1B iz Tab. 6—2, čiji je srednji prsni promjer 15,50 cm. Prosječna
visina ovoga klona 10,43 m nešto je veća od klona BR-1B koja iznosi
9,18 m. Ovaj klon odabran je u Limbušu, Podravina. Od ovog klona na pokusnom
objektu (vidi Tab. 6—5) posađeno je 20 sadnica. Petogodišnji rezultati
obračunati su na temelju preostalih 7 stabala, a šestogodišnji na temelju
samo četiri stabla. Vrijednost dobivenih rezultata umanjuje baš ta činjenica
što se temelje na malom broju stabala. Stabla ovog klona su pravna, s izraženim
visinskim prirastom, ne preširoke, ali vrlo rijetke krošnje. I deblje
grane od par centimetara moguće je jednim zahvatom ruike prekinuti.


Klononvi V-30, V-37, V-39 i V-40 nakon 6 vegetacija u pokusnom objektu
postigli su drvnu zalihu od 84,65 ms/ha (V-39) do 93,10 rnVha (V-40).


Klon V-40 (Salix alba L.) selektiran je na području šumarije Lipovljani,
lokacija Osmanovo polje. Ovaj klon je vrlo uspješno odolijevao visokoj poplavnoj
vodi, ledu i divljači, tako da je od 22 posađene sadnice nakon 6
vegetacija ostalo 19 stabala. Stabla su mu pravna, krošnja gusta, ne preširoka,
grane tanke s malim kutom inseroije, nisu lomljive. Prema rezultatima
mjerenja ovaj klon je nakon 6 vegetacija postigao srednji prsni promjer
14,52 cm, prosječnu visinu 9,63 m, tekući godišnji prirast u 5 god. 42,02
m3/ha, a drvnu zalihu 93,10 m3/ha. Tijekom 1973. i 1974. god. ovaj će klon
biti reproduciran u većim količinama, pa će ga se s ostalim produktivnijim
klonovima uzgojiti u pokusnim objektima na drugim lokacijama. I klonovi
V-30, V-37 i V-39 postigli su približno jednake rezultate kao i klon V-40.


Za temperaturne odnose ispitivanog područja može se reći da su manje
više povoljni. Iz podataka o klimi vidljivo je da više od polovice godišnjih
oborina padne u vrijeme vegetacijskog perioda, međutim, u pojedinim godinama
1967, 1968, a vjerojatno i 1973. god. oborine u vegetacijSkom periodu
nisu ravnomjerno raspoređene što se nepovoljno odražava na prirast.


Tlo pokusnog objekta pripada tipu mineralno močvarno vlažno glej tlo,
duže vremena plavljeno. Poplavna voda na pokusnom objektu dosiže i preko
2 m dubine, a zavisno od vremenskih prilika pojedinih godina zadrži se od
jeseni do druge polovice travnja.


Iz rezultata pedoloških analiza može se zaključiti da hranidbena komponenta
istraživanoga tla nije ta(ko oskudna, dok su fizikalna svojstva znatno
lošija. Ova tla su hladna, kroz duži period presaturirana vodom, nedovoljnog
kapaciteta za zrak, nepropusna su zbog velikog učešća čestica gline u
mehaničkom sastavu, a u sva tri istraživana profila do dubine 80—100 cm
teksturna oznaka je teška glina.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 48     <-- 48 -->        PDF

46




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Statistička obrada (Tab. 7—9) izvršena je na temelju drvne zalihe u
m3/ha, koju su postigli spomenutih 7 klonova vrba, ´smatrajući da su u tom
pokazatelju sadržane sve komponente ekoloških i bioloških faktora ispitivanih
klonova. Iz Tab. 8 proizlazi da postoji značajna (signifikantna) razlika
između rezultata koji su postigli pojedini klonovi »F« tablični za prag signifikantnosti
a = 1% iznosi 4,82, a = 5% 3,00, dok »F« računski iznosi 119,68.
Iz iste tabele vidimo da između repeticija ne postoji značajna razlika, >»F«
tablični 6,93 odnosno 3,88, dok »F« računski 2,73.


Signifikantna razlika između pojedinih klonova prikazana je u Tab. 9.
Jedino ne postoji razlika između klonova 102 u odnosu ina klon 112 i 110.
Isto tako MP-1 u odnosu na klon 29. Također, ne postoji značajna razlika
između klonova 112 i 110, dok između svih preostalih klonova postoji značajna
razlika.


Kao što pokazuje statistička obrada podataka među uzgojenim klonovima
postoje genotipske razlike s obzirom na bujnost rasta. Genotipske razlike
postoje također i s obzirom na adaptibilnu sposobnost uzgojenih klonova
u smislu preživljavanja. Klonovi s područja rijeke Drave imaju manju
sposobnost adaptacije od lokalnog klona bijele vrbe V40, klonova stablastih
vrba selekcioniranih sa šireg područja rijeke Save te klonova bijele vrbe s
područja Dunava. Pretpostavljamo, da je u ovom slučaju limitirajući faktor
led te raskvašeno tlo (poplave traju i do 6 mjeseci). Klonovi s područja
rijeke Drave općenito uzevši imaju u sebi veću količinu gena od (krhke vrbe
(Krstini ć 1966), a što se onda reflektira na pucanje sadnica kada su opterećene
ledom. S druge strane ti klonovi, prema našim zapažanjima, koji
su u genetskom pogledu s obzirom na prirašćivanje bolji od ostalih klonova,
nemaju podesno razvijen korjenov sistem koji bi im pružao pouzdano
uporište u ekstremno raskvašenom tlu tim više, što zbog intenzivnijeg prirašćivanja
u visinu u odnosu na ostale klonove imaju i najizloženije krošnje
udarcima vjetra. Kod nekih klonova kao npr. kod klona BR-1B selekcioniranog
na području Bakovaca uz rijeku Dravu, ikorjen uz neadekvatnu penetraciju
u tlo još i nakrotizira u uvjetima dužeg plavljenja, što se onda manifestira
u niskom % preživljavanja nakon 6 godina starosti u pokusu. Ovo
upućuje na ispravan zaključak ,da među populacijama bijele vrbe na području
SR Hrvatske odnosno SFR Jugoslavije postoje genotipske razlike u
nizu svojstava (Krstinić i Vidaković 1964) što onda rezultira u visokom
stupnju specijalizacije. Zbog toga je potrebno za teža oglejna >tla provoditi
poseban program selekcije i oplemenjivanja u dobroj mjeri neovisan
od programa oplemenjivanja stablastih vrba za aluvijalna tla Podravine i
Podunavlja. Tla Podravine su kraće plavljena, poplave nisu sinhronizirane
s poplavama uz rijeku Savu, a uz to su u većini slučajeva i jako drenirana
što je sve uvjetovalo da su se tokom evolucije izdiferencirale genetski različite
populacije uz ove dvije naše rijeke.


Populacije bijele vrbe uz rijeku Dunav su u većem opsegu genetski homogene,
a uzgojeni klonovi su najbliži bijeloj vrbi.


Prema istraživanjima Komlenovića i Krstinića (1969) bijela
vrba u komparaciji s međuvrsnim hibridima bijele i krhke vrbe te unutarvrsnim
hibridima krhke vrbe troši najmanje hraniva iz tla za proizvodnju
određene količine drvne tvari. Jasno je, da će iz tog razloga unutarvrsni hibridi
bijele vrbe u nepovoljnim uvjetima Lonjskog polja imati i najviše izgleda
na opstanak i uspijevanje.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 46     <-- 46 -->        PDF

44




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 45     <-- 45 -->        PDF

43




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 44     <-- 44 -->        PDF

42




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 43     <-- 43 -->        PDF

41




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 42     <-- 42 -->        PDF

40




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 41     <-- 41 -->        PDF

39




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Promjeri sadnica računati su iz opsega, ikoji je mjeren u prsnoj visini savitljivom
čeličnom vrpcom. Visine su u prve četiri godine -mjerene direktno
letvom, a u petoj i šestoj godini Blume-Leiss-ovim hipsometrom.


Drvna masa po hektaru, u prve četiri godine, utvrđena je analizom modernih
stabala, posebno za svaki klon. Modelna stabla za svaki iklon odabirana
su na temelju unaprijed obračunatog srednjeg prsnog promjera i prosječne
visine.


U petoj i šestoj godini drvna masa po hektaru također je utvrđena pomoću
modelnih stabala. Volumen modernih stabala obračunat je dvostrukom
interpolacijom iz dvoulazeih tabela za bijelu vrbu (Ž u f a, 1963).


Na .tlu nisu vršeni nikakvi agromeliorativni zahvati, pa te činjenice kod
interpretacije dobivenih rezultata treba imati na umu.


4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA
Startno uspijevanje (debljinski, visinski i volumni rast i prirast) prikazano
je u Tab. 6 do 6—6. Budući su samo iklonovi redni broj 1—7 postavljeni
u pokusu u tri repeticije, promatrali smo dobivene rezultate iz Tab.
6 do 6—2. Iz rezultata istraživanja proizlazi da spomenutih sedam klonova
stablastih vrba postižu maksimalni debljinski d volumni prirast u petoj godini
što se pokazuje ikao pravilnost i kod svih ostalih klonova, uz razmake
sadnje 3 X 3 m. Očite su razlike (u podacima) između pojedinih klonova.
Najbolje rezultate postigao je klon BR-IB 4,96 cm. debljinskog i 48,42 m-Vha
volumnog prirasta u petoj godini. Slijedi iga klon 11/1 s 3,80 cm debljinskog
i 32,69 m3/ha volumnog prirasta u istoj godini. Preostali pet iklonova postigli
su znatno niže rezultate od spomenutih.


Prema podacima iz iste tabele svi klonovi postigli su i maksimum godišnjeg
visinskog prirasta, i to iklonovi BR-IB 1,36 m i 11/1 1,27 m u petoj godini,
a preostalih pet klonova u četvrtoj godini. Poučeni iskustvom kod topola
(K o v a č i ć, 1973) a i kod drugih vrsta drveća, godišnji visinski prirast,
pored ostalih faktora, ovisan je o količini i rasporedu oborina unutar vegetacijskog
perioda. Iz meteoroloških podataka istraživanog područja, s kojima
raspolažemo, vidimo da se u 1967. i 1968. g. unutar vegetacijskog perioda
pojavljuju i periodi suše. Za predpostaviti je da su vrbe na pokusnom objektu
i protekloj 1973. g. trpile od suše, kada su u ljetnim mjesecima bili
duži periodi bez kiše. Zbog navedenih razloga, može se predpostaviti postojanje
i ´takove mogućnosti, da ukoliko nastupajućih godina budu povoljnije
klimatske prilike da bi pojedini klonovi mogli postići i veće godišnje visinske
priraste od do sada izmjerenih.


Prema literaturi (U bend a Mold na 1966, Krstinić i Vidakov
i ć 1971) kod razmaka 2 X 2 m, debljinski prirast kulminira već u drugoj
godini, da bi u sedmoj godini starosti pao na 4 mm.


Što se tiče debljinskog prirašoivanja mogli smo konstatirati da je za
proteklo razdoblje od 6 g., a kod razmaka sadnje 3 X 3 m kulminacija nastupila
u 5 g., što se može konstatirati kod gotovo svih klonova. Kako je debljinski
prirast u jakoj mjeri uvjetovan i gustinom sklapa, a za predpostaviti
je da kod razmaka sadnje od 3 X 3 m debljinski prirast neće pasti na tako
niski iznos, kao što je to bio slučaj kod razmaka sadnje 2 X 2 m.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 39     <-- 39 -->        PDF

3. METODA RADA
Pokus je osnovan u jesen 1967. god. sadnjom sadnica vrbe, starosti 2/2,
u razmacima sadnje 3 X 3 m, na površini 1,23 ha.


Reznički materijal potječe dijelom s područja SR Hrvatske (Podravina,
srednja Posavina, okolica Zagreba), a sabran je od fenotipski najboljih stabala
u prirodnim populacijama bijele vrbe (Salix alba L.). Dio rezničkog materijala
potječe iz populacije bijele vrbe s područja Dunava, dok su klonovi


S. alba var. calva (V31), S. alba sanquinea (29) i S. alba ruttiliana (110)
alohtonog porijekla. U genetskom pogledu uzgojeni klonovi u većini slučajeva
pripadaju bijeloj vrbi (S. alba L.), hibridima bijele i krhke vrbe (S.
alba X S. jragilis) Fi ili Fs odnosno Fn generacije, koji su spontano nastali
u prirodnim populacijama bijele vrbe (Krstinić , 1967), te krhkoj vrbi.
Prema tome možemo sa sigurnošću reći, da smo ovim klonskim testom obuhvatili
dobar dio varijabiliteta prisutnog u našim prirodnim populacijama
bijele vrbe.
Od uzgojena 34 klona, sa 7 klonova postavljen je pokusni objekt kao
blok sistem sa slučajnim rasporedom tretiranja u tri repeticije. Preostalih
27 klonova, zbog nedovoljnog broja uzgojenih sadnica, posađeno je na pokusnoj
plohi bez repeticija i to u onolikom broju sadnica s koliko smo raspolagali
u rasadniku. Iako na temelju rezultata koje postignu ti klonovi, ne
možemo donositi neke sigurnije zaključke, njiih smo posadili orijentacije
radi, jer ukoliko koji od njih postigne zapaženije rezultate u tom slučaju
može poslužiti kao reprodukcioni materijal za daljne pokuse.


Kod postavljanja pokusnog objekta rukovodili smo se, da se on osnuje
po našoj ocjeni, na najlošijem terenu u nizu.


Sadnja je vršena u jame promjera 60 cm, dubine 60—70 cm, koje su
kopane traktorskom bušilicom. Na tlu nisu vršene nikakove pripreme —
oranje, površinska odvodnja ili slično, a kod sadnje nije dodavano startno
gnojivo. Na sadnicama prije sadnje porezani su svi postrani izbojci kod čega
se je vodilo računa da vršni izbojak bude sačuvan. Korjenov sistem je toliko
prikraćen, kako bi sadnicu mogli nesmetano staviti na dno rupe. Okolo
pokusa, na istom razmaku, posađen je jedan red kao zaštitni.


Jedanput godišnje, tijekom prve dvije godine i to početkom lipnja, obrezivani
su izdanci (živici) iz donjeg dijela sadnica na svim uzgojenim klonovima,
do maksimalno 1/3 visine stabalca.


Također je vršena i zaštita pokusnog objekta kemijskim preparatom
»Arbin«.
Praćenje rezultata uspijevanja klonova u pokusu vršeno je ikroz razdoblje
od 6 godina, i rezultati su obrađeni.


Za 7 klonova, ikoji su postavljeni kao blok sistem sa slučajnim rasporedom
tretiranja u 3 repeticije, izvršena je analiza varijanci s obzirom na postignute
drvne zalihe (po 1 ha kod starosti od 5 godina iz razloga, jer je najproduktivniji
klon u ipofkusu BR-1B (S. alba L.) na početku 6 vegetacije stradao
od vjetroizvala u sve tri repeticije (od 90 zasađenih sadnica preostalo je
10 kom ili 11%).


Nakon završene sadnje, sadnice smo prstenovali crvenom uljanom bojom
1,3 m iznad tla, kako bi promjer mogli mjeriti uvijek na istom mjestu.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Grcđ (20—36 cm) — tamnoplava teška glina, ikrupno grudastih agregata s tanjim
i užim isprekidanim vertikalnim pukotinama.


G0 re,i (36—50 om) — mramorirana plastična teška glina prošarana žućkastim
i plavičastim mrljama i masotinama. U ovom podhorizontu prestaju vertikalne
pukotine.


Gmi (50—70 cm) — teška plavičasta plastična glina, vlažnija od prethodnih
podhorizonata. Rjeđe se pojavljuju žućkaste mrlje.


G„ red (70—100 cm) — mramorirana, plavičasto-žuckasta teška glina, tvrda,
zbijena. Suhljd od prethodnog podhorizonta. Strukturni agregati grudičasti.


G0 red (100—140 cm) — praškasta ilovača s po kojom žućkastom mrljom.
Suhlji i zbijeniji od prethodnog podhorizonta. Strukturni agregati grudasti,
teško se lome. Glavno korjenje dopire do dubine od 50 om. Rjetko
korjenje tanjih dimenzija dopire do dubine od 120 cm.


Sonda : 300 cm — žućkasta .praškasta ilovača, vlažna, karbonatna koja
svjetluca od tinjčastih minerala.
350 cm — žućkasto-plavičasta boja ilovače slična prethodnom izvatku
sonde.


Profil 3 — Glejno tlo


Sličan je po redosljedu horizonta Profilu 2. Međutim, na ovom profilu
za razliku od Profila 1 i 2, zastupljeno je 6—7 pukotina, ikoje se vertikalno
pružaju sve do dna profila (140 cm). Korjenje također dopire do dna profila,
a glavnina korjenja na oko 55—60 cm.


AG (0—20 cm) — teška zbijena prosuha glina s mnoštvom rđastih mrlja što
daje podhorizontu smeđi ton. Gornjih 5 cm proraslo gusto sitnim korjenjem
travme vegetacije. Agregati grudasti, teško se lome.


Gređ (20—35 cm) — pretežno tamne boje s plavkastom nijansom, teška plastična
glina. Agregati su slabo formirani.


Gređ (35—55 cm) — rđasto plavičasta, prosuha laika glina. Strukturni agregati
grudasti. Tvrd je i zbijen. Teško se kopa ikao i prethodni podhorizonti.


Gred (55—72 cm) — plavičasta laka glina koja se lakše kopa od prethodnih
podhorizonata, jer je nešto vlažnija. Žućkaste mrlje rijetke i pojedinačne.
Strukturni agregati slabo formirani nešto grudasti.


G0 ređ (72—102 cm) — sličan prethodnom samo s više žućkasto rđastih mrlja
i mazotina, teška glina.


Gređ (102—145 cm) — tamnoplava s po kojom žućkastom mrljom praškasta
ilovača slabo formirana. Vlažnija od prethodnih podzorizonata.


Sonda : 180 cm — sitno pjeskovita ilovača, besikarbonatna, žućkaste boje
s plavičastim mrljama.
360 cm — ilovača žućkaste boje sa svjetlucavim tinjčastim mineralima.
Fizikalne i kemijske osobine profila prikazane su u Tab. 1—5.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 37     <-- 37 -->        PDF

S fiziološkog gledišta interesantne su ;pH vrijednosti određene u n-KCl-u.
Ove vrijednosti kod sva tri profila su podjednake i pH do dubine cea 50 cm
iznosi 5,0—5,8, što će reći da su ovo kisela do slabo kisela tla.


Cjelokupni kapacitet adsorpcije (T) je prilično visok, a ističe se po većem
stupnju zasićenosti bazama (V%), što se s dubinom još više povećava.
U pogledu sadržaja humusa, u sva tri profila do dubine od cea 40 cm
ovo tlo je dosta humozno, a isto tako bogato do vrlo bogato dušikom.
Odnos C : N za površinske horizonte manje više je povoljan.


Fiziološki aktivnim fosforom ovo tlo je slabo do srednje opskrbljeno
(8,2—11,0), a znatno bolje je opskrbljeno fiziološki aktivnim kalijem (19,5—
21,8).


OPIS PROFILA


Morfološki opis prikazuje slijedeću građu profila:


Profil 1 — Glejno tlo


AG (0—20 cm) — prvih 5 cm horizonta gusto proraslo ikorjenjem trava —
tvrdo zbijena plava glina s dosta rđastih mrlja, vertikalno ispucala u
prizme u horizontalnim razmacima oko dvadesetak cm. Struktura krupno-
grudasta. Grudasti agregati teško se lome. Ovaj horizont je suhi j i od
ostalih nižih horizonata.


Gr (20—40 om) — .tamnoplava teška glina s mnogo manje rđastih mrlja od
prethodnog AG horizonta. Vertikalne pukotine su uže, izraženije u ovom
horizontu, koji je mjestimično vlažniji od prethodnog. Krupno grudasti
agregati teško se lome.


G0 ro,i (40—57 cm) — podhorizonta tako da na presjeku daje utisak kao da je manje zaglejan,
ali na lominim plohama krupno grudastih agregata ipak prevladavaju redukcijske
mrlje. U ovom podhorizontu mjestimično se pojavljuju kao
gnijezda vlažnije i rahlije partije.


Grcđ (57—80 cm) — plastična plava teška glina u kojoj još dolaze uske i
rjeđe pukotine. Za razliku od prethodnog podhorizonta ovdje se pri kopanju
lome krupno grudasti agregati. Korjenje koje dopire u ovaj podhorizont
tanje je i rjeđe, a glavnina korjenja dopire do 40 cm. Korjenje
se javlja i preko ove granice, ali je vrlo tanko i rijetko se pojavljuje.


Gre(i (80—140 cm) — jednolično plastična plava teška glina, kod koje su na
zaglađenoj površini izražene žućkaste mrlje.


Sond a : Na dubini od 300 om pojavila se voda čiji nivo se za 30 minuta
povisio na 240 cm.


Profil 2 — Glejno tlo


AG (0—20 cm) — tvrda, zbijena, teška iglina s dosta rđastih mrlja zbog čega
prevladava smeđa boja padhorizonta. Prosuh je i s vertikalnim pukotinama
slično AG podhorizontu Profila 1. Strukturni agregati krupno grudasti
i teško se lome.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 36     <-- 36 -->        PDF

34




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 35     <-- 35 -->        PDF

33




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 34     <-- 34 -->        PDF

32




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 33     <-- 33 -->        PDF

31




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 32     <-- 32 -->        PDF

TABELA 1


Mehanički sastav tla


Oznaka Dubina Vo sadržaj čestica (u vodi) Teksti irna oznaka
profila u cm 2—0,2 0,2—0,02 0,02—0,002 /0,002
1 2 3 4 5 6 7
0—20 0,7 16,7 35,0 47,6 teška glina
20-40 0,1 15,1 26,0 58,8 teška glina
Vrbine 40—57 0,1 15,1 33,2 51,6 teška glina
Profil 1 57—80 0,1 15,1 36,6 48,2 teška glina
100—120 0,4 27,4 23,2 49,0 teška glina
0—20 0,9 16,1 36,6 46,4 teška glina
20—36 0,2 19,0 25,4 55,4 teška glina
36—50 0,3 22,5 28,6 48,6 teška glina
Vrbine 50—70 0,6 19,2 34,0 46,2 teška glina
Profil 2 80—95 0,6 23,8 30,0 45,6 teška glina
110—130 0,2 49,4 46,4 4,0 praškasta ilovača
—300— 0,3 49,9 48,2 1,6 praškasta ilovača
>350 0,4 59,4 39,4 0,8 ilovača
5—15 0,2 16,6 38,0 45,2 teška glina
20—30 0,1 20,1 27,2 52,6 teška glina
40—50 0,4 19,8 35,4 44,4 laka glina
Vrbine 60—70 0,2 14,8 40,8 44,2 laka glina
Profil 3 80—90 0,2 24,2 27,6 48,0 teška glina
120—130 0,3 38,3 56,4 5,0 praškasta ilovača
—180— 0,2 81,0 17,4 1,4 sitno pjeskovita
ilovača
>360 1,0 57,8 40,0 1,2 ilovača




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 31     <-- 31 -->        PDF

nim manjim razlikama u sva tri profila čestice gline i praha čine 80—90%
čvrste faze tla. Nadalje je vidljivo (Tab. br. 2) da su mikroagregati nestabilni,
odnosno vrlo malo stabilni.


Analizirajući podatke iz Tab. br. 3 vidljivo je da su svi ispitivani uzorci
porozni (52,6—59,4% pora), da je kapacitet za vodu velik (54,3—59,1%), a da
je kapacitet za zrak ispod minimuma, š k o r i ć A. (1960) navodi pretpostavku
Kopeokog »da su tla s apsolutnim kapacitetom za zrak manjim od
10% nepodesno stanište za većinu kulturnog bilja, pa treba ovo svojstvo u
tom slučaju meliorirati. Kad kapacitet za zrak padne ispod 6% tla su nepovoljna
i za livade i za pašnjake«. U našem slučaju kapacitet za zrak iznosi
od 0—3,3%, ali na dubini profila od cea 120 cm.


1967god


´968 ccd. 969 goz


Podaci u Tab. br. 4 nam govore da je ovo tlo vrlo male propusnosti za
vodu, ili bolje rečeno nepropusno. Nešto povoljnija situacija je kod profila
br. 2 gdje je u prvih 15´ na dubini profila 5—45 cm propusnost brza, ali s
povećanjem vremena ona postaje umjereno mala do mala. I kod ovoga profila
nešto dublji horizonti praktično su nepropusni.


Općenito se može reći da ovo tlo ima vrlo nepovoljna fizička svojstva.


Podaci iz Tabele br. 5 karakteriziraju kemijska svojstva ovog tla. Ovo
tlo je nekarbonatno. Prisustvo CaCOs utvrđeno je na 300, odnosno 360 cm
dubine.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 30     <-- 30 -->        PDF

đene, pa tako unutar vegetacijskog perioda imamo dva perioda suše, i to
nešto duži odmah na početku vegetacije u IV mjesecu, i nešto kraći u VII
mjesecu.


Meteorološka stanica od koje su dobiveni podaci ne raspolaže s instrumentarijem
za mjerenje relativne vlage zraka, ali prema podacima susjedne
meteorološke stanice (Lipovljani), srednja godišnja relativna vlaga zraka
iznosi 75%, a za vrijeme vegetacijskog perioda 71%. (D e k a n i ć, 1962).


Ostale podatke o klimi vidi u priloženim klimatogramima (K o v a č i ć,
1973).


KLIMATOCRAMI PO H. WALTERU
za god 1966-1969


I ~ 33.C" 100 50


m— 26.t´ 80 40


Ji— ??,»´ 50 30


: --S,8´ 40 20


e~-tt.s´ 20 10


1966god.


a METEOROLOŠKA STANICA
b -NADMORSKA VISINA
: -BRCJ GODIM OPAŽANJA
d -PROSJEK GODIŠNJIH TEMPERATURA
e -UKUPNA KOLIČINA GODIŠNJIH OBORINA


I -PROSJECI MJESEČNIH TEMPERATURA ZRAKA
g-HUMIDNI PERIOD
h -RAZDOBLJE UMJERENO SUHOG VREMENA I SUŠE


< -KOLIČINA OBORINA PO MJESECIMA
I -MJESECI SA SREDNJIM MINIMUMOM TEMPERATURE ISPOD 0´ C
K -MJESECI SA APSOLUTNIM MINIMUMOM TEMPERATURE ISPOD 0´C
I -APSOLU´Nl MAKSIMUM TEMPERATURE
m-SREDNJI MAKSIMUM TEMPERATURE NAJTOPLIJEG MJESECA
n -SREDNJE KOLEBANJE TEMPERATURE
0 -SREDNJI MINIMUM TEMPERATURE NAJHLADNIJEG MJESECA
P-APSOLUTNI MINIMUM TEMPERATURE
r -PROSJEK TEMPERATURE VEGETACIJSKOG PERIODA


2.1.3. Tlo pokusne plohe
Na pokusnoj plohi iskopana su tri pedološka profila radi uzimanja
uzoraka za pedološke analize koje su rađene u Zavodu za pedologiju Poljoprivrednog
i šumarsikog fakulteta u Zagrebu. (Vidi prilog 1).


Iz terenskih istraživanja i analitičkih podataka zaključujemo da tlo pokusne
plohe pripada tipu — mineralno močvarno vlažno glej tlo.


Mehanički sastav tla, određivan u vodi i pirofosfatu pokazuje da su
uzorci teška glina do cea 100 cm dubine profila (Tabela br. 1 i 2). Ova tla
imaju vrlo nepovoljnu teksturu. Iz Tabele br. 1 i 2 vidljivo je da s eventual


28




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 29     <-- 29 -->        PDF

SI. 1. Iz pridanka prelomljenih sadnica tjera po više izdanaka, kod hibridne vrbe


(S. x viridis Fr.)
2.1. Ekološke prilike
2.1.1. Geomo r f olo šike karakteristike
Prema Dekanic u (1962) mikroreljef ovih površina okarakteriziran je
rrrikrouzvisinama (grede) te mikrodepresijama (niže, bare).


Grede su blago uzdignuta mjesta koja su redovito izvan utjecaja poplavnih
voda. Jedino za ekstremno visokog vodostaja mogu biti djelomično i to
kroz vrlo kratko vrijeme poplavljene.


Mikrodepresije čine bare, gdje duže vrijeme stagnira poplavna ili oborinska
voda, i niže na kojima se kraće vrijeme zadržava oborinska, a rjeđe
poplavna voda. Te niže su većinom ocjedite.


Površina na kojoj se nalazi pokusna ploha je ravna niza s vrlo blagim
padom prema južnoj i jugoistočnoj strani, što se na terenu jedva primjećuje.


2.1.2. Klima
Ovo područje ima umjereno kontinentalnu klimu. Meteorološki podaci
dobiveni su na najbližoj meteorološkoj stanici III reda u Kutini (49°29´ sjeverna
širina, 16´°47´ istočna dužina od Greenwicha, nadmorska visina 120 m).


Osnovni klimatski podaci prikazani su klimatogramima za period 1966—
1969. god. Više od polovice godišnjih oborina padne u vrijeme vegetacijskog
perioda. Unatoč toga u pojedinim godinama oborine u vegetacijskom periodu
nisu ravnomjerno raspoređene, pa se pojavljuju kraći ili duži periodi,
ne samo umjerenog suhog vremena nego i izrazite suše. Ovo potvrđuje klimatogram
za 1967. god. gdje vidimo takav period suše u VIII mjesecu. Slijedeće
1968. god. (vidi klimatogram), oborine su još napovoljnije raspore




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 28     <-- 28 -->        PDF

SITUACIJA DIO KUTINSKIH


NIZINSKIH ŠUMA
MJERILO I 50000


ODJEL 13 POKUSNA PLOHA


2. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA
Pokusna ploha nalazi se u gospodarskoj jedinici Rutinske lonjske šume
odjel 13 d, cea 7 km južno od mjesta Kutine.


To je manja šumska čistina obrasla travnom vegetacijom, a u neku
ruku je nastava/k prostrane šumske čistine, koja se nalazi nešto sjevernije,
s obe strane potoka Kutinice, koja zapadno od pokusne plohe utječe u Trebež.
Nešto sjevernije od pokusne plohe je manja kultura vrbe i topole, a s
istočne, južne i zapadne strane okružuje je šuma poljskog jasena s hrastom
lužnjakom mokrog tipa (Vidi — Situaciju).


Podignuta kultura euroameričke topole klona 1-214, nije dala očekivane
rezultate, a kultura stablastih vrba podignuta jednogodišnjim sadnicama hibrida
S. x viridis Fr., pretrpila je velika oštećenja od visoke poplavne vode,
odnosno leda.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Okučani Međustrugovi 112,04
Nova Gradiška Ključevi 169,43
Nova Kapela Radinje 232,23
Ukupno : 4.162,52


Samo ove površine od preko 4.000 ha nameću se same od sebe da ih se
privede šumskoj proizvodnji, jer u cjelini uzevši predstavljaju jednu veću
gospodarsku jedinicu. Ako ovim površinama, koje su već u posjedu šumarstva,
pridodamo nove čistine, koje će nam tokom regulacije, arondacijoni
površina, a i nakon njenog završetka vjerojatno biti dane na korištenje, onda
možemo konstatirati da istraživanja što povoljnije tehnologije za pošumljavanje
ovih čistina nisu preuranjena. Ovo tim više što za ovakove teške terene,
u nama dostupnoj literaturi, nismo pronašli provjerena rješenja.


Prema Dekanic u (1969) za privođenje takovih površina intenzivnim
šumskim kulturama najpovoljnije su listače kojima ekološki uvjeti Posavine
najbolje odgovaraju. To su u prvome redu vrbe i topole. Pošto se gornja
Posavina, kako navodi isti autor, smatra manje povoljna za uzgajanje euroameričkih
topola od Podravine i Podunavlja, to i taj navod potvrđuje ispravnost
orijentacije na vrbu. Nadalje opće je poznato, da vrba kao pionirska
vrsta na terenima uz naše veće rijeke dolazi primješano ili tvori manje ili
veće čiste sastojine.


Površine za pošumljavanje o kojima je ovdje riječ, nalaze se u ravnici.
Međutim iako su te površine manje više blago valovite, ili gotovo ravne,
često puta s vrlo malim razlikama u nadmorskim visinama, ekološke i druge
prilike su od slučaja do slučaja vrlo različite. Pretpostavlja se da su tla Posavine
vrlo heterogena, jer su se kroz milenije razvijala na različitim reliktnim
nanosima donijetih vodom u nizinu s Moslavačkih i Bosanskih planina,
kao i nanosa koje je taložila rijeka Sava. Prema Dekanic u (1962) boniteti
tala su u vrlo uskoj vezi s konfiguracijom terena, podzemnom vodom,
učestalosti, zadržavanju i dubini poplavnih i oborinskih voda.


Imajući na umu naprijed spomenuto, teško je pretpostaviti da postoji
takav jedan univerzalan klon vrbe, koji bi davao dobre rezultate i opravdao
ulaganja na tako velikom prostranstvu. Svakako je više vjerojatno da će za
odgovarajuće lokalitete (manje ili veće) budućim istraživanjima biti potrebno
pronaći, ili proizvesti nove odgovarajuće klonove vrba. Ako ovome dodamo,
da nemamo provjerenih podataka kakav će sadni materijal — s obzirom
na starost i dimenzije sadnica — dati najbolje rezultate, koji razmak
i dubina sadnje, da li čiste kulture, ili u konsocijaciji s drugim listačama
(poljski jasen, crna joha i druge), do koje mjere će se isplatiti eventualni
agrotehnički zahvati — oranje, fertilizacija i dr., onda vidimo da je problematika
vrlo kompleksna. Poznato je da šume Posavine pripadaju među najvrednije
šume u našoj Republici, te da predstavljaju ogromnu sirovinsku
bazu. Privođenjem ovakovih čistina šumskoj proizvodnji u mogućnosti smo
tu sirovinsku bazu znatno povećati.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Površine tih čistina, koje do danas nisu privredene određenoj kulturi
nisu male, ima ih na desetke tisuća hektara. Takve površine nalazimo u Posavini
na čitavom području idući od zapada prema istoku, a jedno od takvih
najtipičnijih područja svakako je Lonjsko polje.


Pod Lonjskim poljem u širem smislu podrazumijeva se područje između
rijeke Save i autoputa Zagreb—Beograd, te Zagreba i ceste Okučani—
Stara Gradiška. Zapravo to su dva polja: Lonjsko — od Zagreba do Jasenovca,
a dalje prema istoku se nastavlja Mokro polje. Navedena polja zauzimaju
lijevo zaobalje Save.


Na desnom zaobalju Save također se prostiru dva polja: Odransko —
od Zagreba do Siska i Ribarsko polje — od Siska do Jasenovca.


Lijevo i desno zaobalje Save, s navedena četiri polja, čini gornje Posavlje
s ukupnom površinom cea 257.000 ha. Na ovom području često dolazi do
poplava. Prosječno svake pete godine pod vodom se nalazi oko 70.000 ha, a
kada su vrlo visoki vodostaji Save i njenih pritoka, moguće su i poplave
katastrofalnih razmjera. Tako se spominje 1925. god., kada se pod vodom nalazilo
oko 200.000 ha površine Krče k (1967).


Danas se u Lonjskom polju provode opsežni radovi, izrađuju nasipi, kopaju
odušni kanali, koji odvajaju retencije za velike poplavne vode, od branjenih
površina predviđenih za poljoprivrednu i drugu proizvodnju.


Sa sigurnošću se može tvrditi da će i nakon provedene regulacije u
gornjem Posavlju, ostati veći dio površina, koje će biti naj svrsishodni je privesti
šumskoj proizvodnji.


Unutar areala posavskih nizinskih šuma na potezu Ivanić Grad—Nova
Kapela ima dosta neposumljenih čistina. Prema podacima iz gospodarskih
osnova, po šumarijama to iznosi:


Šumarija Gospodarska jedinica Čistine u ha
Novoselec Žutica 673,89
Popovača Popovačke nizinske šume 547,47
Kutina Kutinsko lonjske šume 438,33
Lip ovijani Josip Kozarac 236,59
Novska Grede Kamare,
Trstika
394,34
100,95
Jasenovac Grede Kamare,
žabarski bok.
Prašnik,
Ljeskovača
652,43
79,33
248,16
277,33




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 25     <-- 25 -->        PDF

USPIJEVANJE NEKIH KLONOVA STABLASTIH VRBA
NA ČISTINAMA LONJSKOG POLJA*


Mr Đ. KOVACIĆ, dipl. inž. šumarstva** i
Mr A. KRSTINIĆ, dipl. inž. šumarstva***


UVOD


U toku podizanja kultura topola i vrba na dijelu šumskih čistina u kutinskim
lanjskim šumama osnovan je u sklopu tih kultura pokus s različitim
klonovima stablastih vrba. Realizacija ove ideje bila je moguća, jer je
u rasadniku Šumarije Kutina postojala bogata zbirka od 120 autohtonih i
alohtonih klonova, koje su Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog
fakulteta u Zagrebu te Institut za tapolarstvo u Novom Sadu, otstupili
šumariji Kutina. Osnivanje klonskog testa stablastih vrba imalo je
za cilj, da se pronađu klonovi koji bi u nepovoljnim uvjetima Lonjskog polja
dali povoljnije rezultate od iklona P. euramericana 1-214 u smislu adaptibilnosti
i produkcije drvne mase. Osim toga smatrali smo, da bi pronalaženjem
pogodnih klonova stablastih vrba, te njihovim uzgojem na čistinama
Lonjskog polja, stvorili uvjete za pridolazak gospodarski važnijih vrsta listaća,
kod čega u prvom redu mislimo na poljski jasen i hrast lužnjak.


Pokus je osnovan sredstvima iz amortizacije za regeneraciju šuma biv.
šumskog gospodarstva »Garjevica« iz Kutine. Tijekom 1969. i 1970. god. sredstva
za praćenje pokusa osigurala je šumarija u Kutini, a 1971. god. zajednički
fond Šumskog gospodarstva »Josip Kozarac« Nova Gradiška, predviđen
za naučnu suradnju i istraživanja.


U ovom radu obrađeni su šestogodišnji rezultati pokusa.


1. PROBLEMATIKA
Posavina je područje na kojem od davnine prevladavaju površine pod
šumom i prostrane čistine (pašnjaci-livade), većinom neikultivirane.


Zahvaljujemo se Prof, dr M. Vidakoviću i Prof, dr I. Dekanicu na izvršenoj
recenziji i korisnim sugestijama.


* Istraživanja su financirana od strane Republičkog fonda za naučni rad SR
Hrvatske i Poslovnog udruženja šumsko privrednih organizacija, Zagreb (za 1972
i 1973 god.).
** Poslovno udruženje šumsko privrednih organizacija, Zagreb.
*** Katedra za šumarsku genetiku i dendrologiju, Šumarski fakultet, Zagreb.


23




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Uspijevanje 7 klonova stablastih vrba, koji su postigli najbolje rezultate
u prvih šest godina rasta vidimo iz navedenih rezultata istraživanja u kompacariji
s klonom koji je dao najslabije rezultate (Tab. 10).


Komparirati ćemo rezultate istraživanja što su postigli navedenih 8 klonova
nakon 6 godina rasta na pokusnom objektu u Lonjskom polju kod Kutine
(Tabela 10) s rezultatima iz Tablica prinosa i prirasta za bijelu vrbu,
koje je izradio Ž u f a (1963.) na temelju izmjera u prirodnim sastojinama
bijele vrbe u Donjoj Podravini i Podunavlju. (Tabela 11).


TABELA 11


to rt :-L * 6 « -Š I


a
fflo
C/DM C/5&U CO > PQto^ H E Qfi


I 6 11,3 13,0 1466 17,3 107
II 6 10,5 10,9 1672 15,4 84
III 6 9,3 8,8 1930 12,8 58


Komparacijom podataka proizlazi, da najbolji klonovi u klonskom testu
u uvjetima Lonjskog polja daju rezultate koji su jednaki onima koje bijela
vrba postiže na I bonitetu prirodnih sastojina Podravine i Podunavlja.
S druge pak strane, pojedini klonovi u istom klonskom testu postigli
su rezultat u pogledu bujnosti rasta koji su slabiji nego što ih postiže bijela
vrba na najlošijim bonitetima Podravine i Podunavlja. Sve ovo upućuje na
vrlo izraženu genotipsku varijabilnost stablastih vrba što daje vrlo optimističke
izglede i na genetsku dobit koju je moguće polučiti radeći na selekciji
i oplemenjivanju istih.


SI. 2. Klonski test stablastih vrba u Lonjskom polju starosti 5 godina,
u neposrednoj je blizini kulture na si. 1.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Za spomenute sastojine bijele vrbe isti autor navodi: »Usprkos ekstenzivnom
načinu uzgoja u sastojinama bijele vrbe postižu se veoma veliki prinosi
— prosječni prirast u doba sječe 10—15 m3/ha, tekući godišnji prirast
u doba kulminacije od 40—50 m3/iha. Prosječna tehnička vrijednost drvne
mase po odbitku otpada: trupaca 15%, celuloznog drveta 75%, a ogrjevnog
drveta 10%.«


5. ZAKLJUČCI
1.
Postoje značajne genotipske razlike među uzgojenim klonovima s obzirom
na bujnost rasta i sposobnost preživljavanja u uvjetima Lonjskog
polja, kod starosti od 6 godina. Najbolje rezultate su postigli klonovi
koji su po sistematskoj pripadnosti najbliži bijeloj vrbi (Salix alba L.).
2.
Visoka specijaliziranost stablastih vrba u smislu adaptibilnosti na pojedine
stanišne prilike, te vrlo izražene genotipske razlike među uzgojenim
klonovima s obzirom na debljinski, visinski, odnosno volurrmi prirast,
upućuju na važnost i potrebu novih istraživanja. Nastavak istraživanja će
omogućiti izbor većeg broja klonova visoke produktivnosti i dobre adaptibilne
sposobnosti za staništa gdje od pridode dolazi bijela vrba ili pak
na onim staništima gdje ekstremno nepovoljne edafske, hidrološke i klimatske
prilike na području naših nizinskih šuma, onemogućuju uspjevanje
ostalih vrsta listača.
3.
Rezultati ovog klonskog testa ukazuju na činjenicu, da su stablaste vrbe
pogodne za pošumljavanje čistina u šumama Posavine u cilju proizvodnje
drvne mase, te stvaranju povoljnijih uvjeta za pridolazak gospodarski
važnijih vrsta listača.
4.
Pojedini klonovi »Podravske provenijencije«, koji su pokazali slabu adaptacionu
sposobnost u uvjetima Lonjskog polja, ali visoku produktivnost
i u ovakvim nepovoljnim uvjetima, biti će reproducirani te uneseni u
klonske testove na manje vlažne terene, posebice na području Podravine.
5.
Iskustvo s klonom Br. 1-B, koji je nakon pete vegetacijske periode pokazao
najveću produktivnost, da bi na početku šeste vegetacije 90% stabala
ovog klona stradalo od vjetroizvala, upućuje nas na opreznost u smislu
konačnog suda o podobnosti nekog klona za uzgoj na određenom staništu.
LITERATURA


1.
Anić, M. (1959): Dva stoljeća stara akcija na uzgoju vrba i drugih vrsta
drveća brzog rasta u našim krajevima. Šum. list, str. 229.
2.
Dekanić , I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridodlazak i uspjevanje
šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana. Glasnik za šum. pokuse
15, str. 5—118.
3.
Dekanić , I. (1967): Utjecaj podzemne vode na uspjevanje Populus euramericana
f. serotina pri plantažnom uzgoju na spačvanskom području. Topola
61/64, str. 65—94.
4.
Dekanić , I. (1969): Dubina podzemne vode i tlo kao važni edafski činioci
uspjevanja nekih eurameričkih topola na aluviju Save i Kupe kod Siska. Šum.
list 11/12, str. 363/386.
5.
Dekanić , I. (1971): Uspijevanje nekih vrsta šumskog drveća u prirodnim
sastojinama i kulturama Posavlja u ovisnosti o režimu poplavnih i podzemnih
voda. Savjetovanje o Posavini, str. 275—282.


ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 54     <-- 54 -->        PDF

6.
Her p ka, I. (1963): Postanak i razvoj prirodnih vrba u Podunavlju i donjoj
Podravini. Topola 36 37, str. 18—27.
7.
Herpka , I. (1963): Kulture vrbe. Topola 36/37, str. 33—34.
8.
Kovače vic, P. (1967): Mineralno močvarno glej tlo, profil 10 Gračenica-
Repušnica. III. Kongres IDPZ Zadar (Vodič ekskurzije, str. 96—97).
9.
Kovačić , Đ. (1973): Utjecaj različitih promjera sadnica topola Populus
euramericana cl. 1-214 i obrade tla na startno uspijevanje u plantažnom uzgoju.
Magistarska radnja.
10.
Krček , A. (1967): Lonjsko polje. III Kongres IDPZ, Zadar (Vodič ekskurzije,
str. 93).
11.
K r s t i ni ć, A., V i d a k o vi ć, M. (1964): Prilog rješavanju uzgoja bijele vrbe.
Topola 44, str. 11—16.
12.
Krstinić , A. (1966): Međuvrsni hibridi između bijele vrbe (Salix alba L.) i
krhke vrbe (Salix fragilis L.). Šumarski list 1/2, str. 133—136.
13.
Krstinić , A. (1967): Procjena stupnja nasljednosti visina i promjera za bijelu
vrbu (Salix alba L.). Šumarski list 1/2, str. 48—53.
14.
Krstinić , A. (1967): Varijabilnonst i nasljednost boje izbojaka kod bijele
vrbe (Salix alba L.) populacije Bakovci i Lipovljani, Šumarski list 5/6, str.
205—223.
15.
Krstinić, A., Vidaković, M. (1971): Utjecaj guste sadnje na uspjevanje
bijele vrbe (Salix alba L.). Topola 83/85, str. 37-40.
16.
Komlenović, N., Krstinić, A. (1969): Visinski rast i sadržaj mineralnih
hranjiva u lišću unutarvrsnih i međuvrsnih hibrida bijele i krhke vrbe. Šumarski
list 7/8, str. 229—241.
17.
Matić , S. (1971): Prirodno pomlađivanje poljskog jasena (Fraxinus augustifolia
Vahl.) u Posavini. Savjetovanje o Posavini, str. 343—346.
18.
Pavlić , I. (1965): Matematička statistika. Zagreb, 285 str.
19.
Prpić , B. (1971): Zakorjenjivanje hrasta lužnjaka, poljskog jasena i crne johe
u Posavini. Dizertaciona radnja, Zagreb.
20.
Rauš , Đ. (1971): Crna joha (Alnus glutinosa Gortn.) u šumama Posavine. Savjetovanje
o Posavini, str. 353—362.
21.
Škorić , A. (1960): Pedologija, fiziografija i geneza tala. Zagreb, 213 str.
22.
Ubenda Molina J. (1966): Results from a plantation of Salix babylonica
var. sacramenta in the Parana Delta. Rev. for. argent. 10(3) pp. 93—95.
23.
Žufa, L. (1958): Tablice drvnih masa vrbe (Salix alba L.). Šumarsko društvo
APV, Novi Sad, 29 str.
24.
Žufa, L. (1963): Proizvodnja sadnica vrba stab lasica. Topola 36/37, str. 28-32.
25.
Žufa, L. (1963): Oplemenjivanje i selekcija vrba. Topola 36´37, str. 35—46.
26.
Žufa, L. (1963): Drvna masa i prirast bele vrbe u prirodnim formacijama
Sjevernog Podunavlja i Donje Podravine. Topola 36/37, str. 63—69.
Summary


THRIVING OF CERTAIN CLONES OF ARBORESCENT WILLOWS
IN THE OPEN AREAS OF THE LONJSKO POLJE


The establishement of a clonal test of the arborescent Willows in the region
of the Lonjsko Polje (large open areas along the Sava River on gleyed soils being
flooded each year from the month of November to March) aimed at finding out
the clones, which under the unfavourable conditions of the Lonjsko Polje, would
yield satisfactory results in the sense of adaptability and wood volume production.


Characteristics of the soil — on which the clonal test was established — are
represented by the results obtained through the soil analyses. For the wider area
also climatic data are presented.




ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 55     <-- 55 -->        PDF

On the experimental plot a total of 34 clones were raised, of which 7 clones
were laid out in a block system with random distribution and 3 replications. The
remaining 27 clones were planted on the experimental plot without replication
and with an uneven number of ramets per clone.


The age of transplants at planting was 2/2. The planting was done into pits
60 cm in diameter, while the planting depth amounted to 60—70 cm. The spacing
of plants was 3 X 3 m. No working of the soil on the experimental plot was performed.
From the genetical aspect the clones belonged for the most part to White
Willow (Salix alba L.), and to hybrids of White Willow and Crack Willow (Salix
fragilis L.).


Observations and measurements in the clonal test were done during a 6-year
period, while the statistical processing of data — with respect to the volume
produced — was performed at the end of the 5th growing period, and that for
7 clones.


Maximum diameter and volmue increments were achieved in the 5th year of
the plantation age.


In two clones the height increment culminated in the 5th year, while in the
remaining ones in the 4th year.


The F-test — with respect to the achieved volume at the end of the 5th year


— gave highly signinficant differences. The best results were achieved by the clones,
which, according to their taxonomic relationship, were closest to White
Willow (Salix alba L.). The absolutely best results — in the sense of production
— were achieved by the White Willow clone MB25, totalling a growing-stock volume
of 106.65 m3/ha at the end of the 6th year, and a maximum annual increment
of 59.75 m´Vha. The poorest results were yielded by clone 110 (S. fragilis X
S. alba) with a total volume of 40.91 m3/ha, and a maximum annual increment of
15.26 m3/ha.
Considering that in this clonal test were represented clones belonging to 3
(Sava, Drava and Danube) provenances it ought to be stressed that the optimal
production was exhibited by the Drava provenance. On the other hand, they also
displayed the poorest adaptation faculties in the sense of survival. Local clone
V-40 (Salix alba L.) achieved an optimum balance between the survival and volume
production.


The facts presented are indicative of a high specialization and genotypic variability
of arborescent Willows.