DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-3/1975 str. 117 <-- 117 --> PDF |
IN MEMORIAM: ING. JOSIP TOMAIC (1914-1974) Dne 30. kolovoza 1974. godine nestao je zauvijek iz redova šumarskih stručnjaka jedan vrli drug, naš dragi kolega dipl. ing. Josip Tomaić, savjetnik ŽTP-a Zagreb. Napustio nas je prerano, nakon duge bolesti, za vrijeme koje je, zahvaljujući svojoj velikoj vitalnosti i energiji, uspijevao povremeno ublažiti njen podmukli napad, ne dopustivši da ga ometa u funkciji njegove djelatnosti. Ipak, sve ima svoje granice pa i njegova borba s bolešću, koja ga je na kraju savladala i trajno odijelila od svih drugova šumara i njegove obitelji, a da nije dočekao plodove svoje aktivnosti — zasluženu mirovinu. Otišao je tamo kud za vazda gre se; preostalo nam je melankolično sjećanje na njegovu ličnost i doprinos kojeg je dao našem socijalisitčkom društvu. Svojim znanjem, iskustvom i odnosom prema suradnicima zadužio nas je na trajno sjećanje. Nezaboravna su sjećanja na ing. Tomaića u prvom poslijeratnom periodu obnove naše zemlje. Došavši u područje slavonskih šuma, sav se predao zadacima obnove, ratom popaljenih, brdskih sela. Na svojoj dužnosti sukobio se s problemom šumara uzgajivača na jednoj strani i kao društveni radnik, da zadovolji potre be naroda na drvenoj građi za izgradnju domova na drugoj strani. Sretali smo se na brojnim konferencijama u Okružnom narodnom odboru u Daruvaru, s osnovnim temama — kako održati šumski fond i naći rješenje za ispunjenje zahtjeva za šumskim proizvodima. U nizu stručnih radnih konferencija, isticao se njegov prodorni glas sa zahtjevom da se mora naći rješenje problema izvora građevnog materijala za izgradnju porušenih kuća, no sve uz uvjet održavanja šumskog fonda, u čemu je imao vidnog uspjeha. Zbog svoje sposobnosti odlazi u više šumarske ustanove u Zagrebu, gdje djeluje kao dispečer, a zatim prima nove funkcije tehničkog direktora šumsko-privrednih organizacija u Karlovcu i Gospiću, da bi već 1954. god. prešao u ŽTP Zagreb, odjel za materijalno- tehničku opskrbu. Tamo nalazi, kao šumar /veliko polje rada oko primjene racionalnog korišćenja drveta u izgradnji i održavanju gornjeg stroja željezničkog tijela. I ovdje je došla do izražaja šumarska struka i ekonomika korišćenja, koja je ranije bila vođena po drugim stručnjacima, a ing. Tomaić je jedan od prvih šumara koji je prokrčio i podigao nivo djelatnosti šumara izvan biološke i tehničke grane. Na tim poslovima prekinuta je nit njegova života. Ing. Josip Tomaić potiče od šumarske obitelji ispod velebitskih stijena — iz Senja, gdje se je rodio 1914. god. Srednju školu završava u Senju, a diplomira na Šumarskom fakultetu u Beogradu 1939. god. Svoju stručnu aktivnost započima 1941. god. u velebitskoj šumariji Krasno, gdje ga zatiče rat. Učesnik je Narodno-oslobodilačkog rata. Po demobilizaciji se vraća struci i biva postavljen za rukovodioca šumarije Novska, odakle dolazi na dužnost u Zagreb, Karlovac, Gospić i na kraju u ŽTP Zagreb. Pokopan je u Osijeku, uz ispraćaj brojnih drugova. Zadnji pozdrav mu je održao, u ime kolektiva ŽTP-a, njegov suradnik ing. E. Abramović, evocirajući zasluge ing. Tomaića u svojoj djelatnosti, spomenuvši spremnost, nesebičnost i humanost našeg dragog pokojnika, čiji će lik ostati svijetla točka u životu nadživjelih, koji su bili njegovi suradnici i suvremenici. Neka mu je slava! M. Strineka |