DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 82 <-- 82 --> PDF |
podignu nove. Bilo je potrebno stvoriti ne samo tehničke i materijalne uvjete za rad na ozeljenjavanju golog krša, već i ono važnije, mijenjati običaje i navike vlasti, feudalaca i stanovništva u tim krajevima. Svuda se nailazilo na velike teškoće, a samo (najhrabriji su ustrajali. Imali smo sreću, da je jedan od hrabrijih entuzijasta šumara tada došao na Rab i uspio se izboriti za mjesto šumara i za veću ulogu šu´ma na ovom otoku. Otuda potječe i činjenica da Rab ima od Pravdoja do danas, neprekidno školovano šumarsko osoblje i stručno gospodarenje šumama. Zahvaljujući toj činjenici, generacije šumara poslije Belije sačuvale su na Rabu velike površine pod šumom i podigle nove šumske površine koje danas čine preduvijet za razvoj turističke privrede, a time i za materijalni i kulturni procvat ovoga kraja. Općinski šumar Pravdoje Belia, zasadivši rapski park Komorčar i mnoge druge šumice na otoku, začetnik je organiziranog i znanstvenog gospodarenja šumama Raba; time je zadužio sve naredne generacije šumara da nastave njegovo djelo. Stalno se borio protiv starih shvaćanja tadašnje rapske općine i feudalne gospode pa je postao omiljen u narodu Raba. Bio je izvanredan šumarski stručnjak, neumoran kulturni i društveni radnik pa je još uvijek prisutan u razgovorima i prepričavan j ima na otoku. Rabljani se s ponosom sjećaju1 svojih uspjeha i uvijek su zahvalni svojim pionirima i entuzijastima koji su nesebičnim radom pridonijeli i ubrzali razvoj ovoga kraja. Iz svega, iako samo djelimično spomenutog, vidi se da općinskom šumaru Pravdoju Beliji pripada važno i zaslužno mjesto među povijesnim ličnostima Raba i dužno poštovanje djela čovjeka na kojeg su sjećanja još uvijek svježa. loš jednom hvala šumaru Pravdoju Beliji. Prigodna riječ dr ing. Đur e Rauša , docenta Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Cast mi je i ugodna dužnost u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pozdraviti ovaj cijenjeni skup, a naročito sinove i najbližu rodbinu poznatog šumara Pravdoja Belije, čiju smo spomen-bistu, rad riječkog kipara Zvonka Kamenara, upravo otkrili. Znanstveno-nastavno vijeće Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu želi preko svojih predstavnika uveličati Vašu proslavu otkrivanja spomen-biste zaslužnom šumaru Pravdoju Beliji. Smatrajući da su ovim činom Skupština općine Rab, Šumarija Rab, Turistički savez i cjelokupni narod otoka Raba, a preko njih i cijela naša zajednica, trajno ovjekovječili lik pravog narodnog šumara vizionara, koji je već prije 80 godina imao viziju turističkog razvoja Općine Rab. On je na svakom mjestu isticao potrebu ozelen javan ja otoka i stvaranja osnova našeg turizma, govoreći da je more i zelenilo otoka Raba njegova budućnost. Želimo u stručnom pogledu istaknuti tu vizionarsku ulogu šumara Pravdoje Belije. Još kao mladi šumar proputovao je Pravdoje Belia zemlje tadašnje Austro-Ugarske Monarhije, zatim Italiju, Francusku, Njemačku, Poljsku, Grčku, Srbiju, Crnu Goru i Rusiju. Mlad, bistar i ambiciozan čovjek otvorenim je očima i kritičkim duhom promatrao zemlje kroz koje je prošao i u svakoj je ponešto naučio. Putujući kroz naše Primorje uočio je konfiguraciju i prirodne mogućnosti lijepog otoka Raba, te je razmišljao kako bi ga svojim stručnim trudom još više ukrasio. Prilika mu se pružala negdje oko 1885. godine, kada je primljen za općinskog šumara u Rabu. Tadašnjoj općinskoj upravi bilo je stalo da joj novodošli šumar organizira iskorišćivanje šuma na otoku, koje su se dotada sjekle bez ikakva sistema i reda. Međutim, Belia je s velikim oprezom prišao i pitanju pošumljivanja otoka. Podigao je rasadnik u uvali Sv. Margarita na Kalifrontu, daleko od grada, gdje se uglavnom i šuma iskorištavala. On je išao na svakodnevni zadatak organiziranja sječe šuma, gdje je u kratkom vremenu uveo red, a najveći dio svog stručnog radnog vremena provodio je u rasadniku, pripremajući mlade biljke za ozelenjivanje otoka Raba. Tadašnje općinsko vijeće odobrilo je neznatna novčana sredstva za pošumljiva nje, kojima je neumorni šumar Pravdoje Belia negdje oko 1890. godine započeo pošumljivanje Komrčara i drugih područja na otoku Rabu. Otok Rab spada u najzelenije otoke naše jadranske obale, a da je tako, velika je zasluga šumara Pravdoja Belije i njegovih nasljednika, te cjelokupnog stanovnaštva otoka Raba, koje čuva i uzgaja svoje šume i parkove. 554 |