DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Za pošumljavanje golih kamenjara na Rabu i Pagu uzeo je šumar Belia još
prije 80 godina alepski i brucijski bor, a za staništa Lopar i crni bor. U makiji
Kalifront podigao je sastojine primorskog bora sjetvom sjemena u gnijezda, dakle,
izabrao je način, tehniku rada i izbor vrsta koje se u ovom klimaksu i danas
primjenjuju u vrijeme razvijene šumarske znanosti i prakse.


Racionalnom sječom crnike u makijama Kalifronta, Grgura i Luna, osigurao
je tadašnjoj općini siguran i trajan prihod od prodaje ogrijevnog drveta, uglavnom
u Trst i Veneciju.


Upravo potreba općine rapske da od šuma, prodajom i izvozom ogrijevnog
drveta, osigura trajan prihod za pokriće rashoda općinskih službi, bila je presudna
u odluci općine da u gospodarenje šumama uvede školovanog općinskog šumara.


U šumi Fruga -proveo je takav režim uzgoja kojim je nastojao iz makije podići
i uzgojiti visoku crnikovu šumu. To je ostvario ograđivanjem zemljišta visokim
suhozidima i zabranom ispaše, naročito zabranom ispaše koza, ograničavanjem
broja stoke na šumskim pašnjacima, zabranom pustopaše i uvođenjem pregonske
ispaše na kraškim pašnjacima.


Šuma Dundo imala je tada status državne šume i njom je upravljao šumar sa
sjedištem u Zadru (tada inž. Levičnik). Šumska direkcija pokrajine Dalmacije povjerila
je zatim brigu za šumu Dundo šumaru Beliji koji je vodio stručni rad oko
uzgoja i zaštite šume Dundo sve do 1919. godine.


Općinski šumar Pravdoje Belia bio je cijelim svojim bićem obuzet rapskim
šumama, bio je entuzijast u svom pozivu, a uz to nije bio ograničen i povučen
čovjek. Volio je svoj Rab kao da je ovdje rođen, imao je mnogo dara za pjesmu i
glazbu. Belia je jedan od osnivača i prvi predsjednik gradske limene glazbe u
Rabu. Okupljanjem mladih ljudi i omladine tadašnjih rapskih obrtnika i gradske
sirotinje, pokrenut je preko glazbe svestrani kulturni život, njegovana je materinska
hrvatska riječ i pjesma i buđena narodna svijest u tada mračnoj sredini
stranog feudalnog gospodstva. Kolikog je utjecaja imala gradska limena glazba
na buđenje svijesti omladine, vidi se po tome, što je glazba odmah nakon prve
talijanske okupacije zabranjena i glazbala zaplijenjena i što su se nakon toga
organizirale omladinske grupe za nasilno uzimanje glazbala iz ruku talijanskih
okupatora.


Osim šuma, šumar Belia je u svojim vrtovima uzgajao razne sorte voća i povrća.
Mnogi ratari na otoku počeli su tada uzgajati voće i povrće po uzoru i prema
poukama koje im je nesebično davao šumar Belia.


Poseban rad i zanimanje šumara Belije bila je floristika. Naš poznati flortist
iz tog vremena, Dragutin Hire, održavao je s Belijem trajne kontakte upravo zbog
uzajamnog interesa za floru. Profesor Hire je svoje znanstvene radove publicirao
u izdanjima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Postojfi u
akademijinom izdanju i rad pod naslovom: Proljetna flora otoka Raba. Iz teksta je
vidljivo koliko se florist Hire oslanja i na florističko poznavanje šumara Belij:e.


Prema zapisina pronađenim u samostanu Sv. Eufemija u Kamporu prva organizirana
pošumljavanja borovima na Rabu otpočela su 1885. godine^ Sigurno je
da je ta pošumljavanja organizirao tada mladi općinski nadšumar Pravdoje Belia.
U kronici također stoji zapisano ovo:


»Dana 2. studenog 1890. godine, u 4 sata u jutro, sa 25 radnika općinski n^tfr
šumar Pravdoje Belia počeo je pošumljavati goli Komorčar. Radilo se po noći,
jer je postojalo nerazumijevanje općine i gradskih masa za ovaj plemeniti poduhvat.
Rad je bio nekoliko puta uništen i zabranjivan, tako da se je Komorčar uspio
potpuno zašu´miti tek 1905. godine.«


Iako je općinski nadšumar Pravdoje Belia na početku svog poziva uzgajivača
šuma nailazio na velika nerazumijevanja, otpore i zabrane, on je ipak svojim
upornim radom, a još više postignutim rezultatima na pošumljavanju goleti Raba
i Paga, te kao kulturni radnik, uskoro stekao povjerenje i poštovanje svih stanovnika
otoka, podigao ugled šumarstva i zadužio buduće generacije šumara na Rabu
da nastave započeto djelo.


Posljednje desetljeće 19. stoljeća šumarska znanost naglo se razvija. U to se
vrijeme došlo do spoznaje da preostale šume treba sačuvati od uništenja, jer su
neophodne za život i zdravlje ljudi. To je bilo vrijeme kada su generacije mladih
šumara krenule na goleti dalmatinske obale i otoka da sačuvaju postojeće šume i