DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Za pošumljavanje golih kamenjara na Rabu i Pagu uzeo je šumar Belia još prije 80 godina alepski i brucijski bor, a za staništa Lopar i crni bor. U makiji Kalifront podigao je sastojine primorskog bora sjetvom sjemena u gnijezda, dakle, izabrao je način, tehniku rada i izbor vrsta koje se u ovom klimaksu i danas primjenjuju u vrijeme razvijene šumarske znanosti i prakse. Racionalnom sječom crnike u makijama Kalifronta, Grgura i Luna, osigurao je tadašnjoj općini siguran i trajan prihod od prodaje ogrijevnog drveta, uglavnom u Trst i Veneciju. Upravo potreba općine rapske da od šuma, prodajom i izvozom ogrijevnog drveta, osigura trajan prihod za pokriće rashoda općinskih službi, bila je presudna u odluci općine da u gospodarenje šumama uvede školovanog općinskog šumara. U šumi Fruga -proveo je takav režim uzgoja kojim je nastojao iz makije podići i uzgojiti visoku crnikovu šumu. To je ostvario ograđivanjem zemljišta visokim suhozidima i zabranom ispaše, naročito zabranom ispaše koza, ograničavanjem broja stoke na šumskim pašnjacima, zabranom pustopaše i uvođenjem pregonske ispaše na kraškim pašnjacima. Šuma Dundo imala je tada status državne šume i njom je upravljao šumar sa sjedištem u Zadru (tada inž. Levičnik). Šumska direkcija pokrajine Dalmacije povjerila je zatim brigu za šumu Dundo šumaru Beliji koji je vodio stručni rad oko uzgoja i zaštite šume Dundo sve do 1919. godine. Općinski šumar Pravdoje Belia bio je cijelim svojim bićem obuzet rapskim šumama, bio je entuzijast u svom pozivu, a uz to nije bio ograničen i povučen čovjek. Volio je svoj Rab kao da je ovdje rođen, imao je mnogo dara za pjesmu i glazbu. Belia je jedan od osnivača i prvi predsjednik gradske limene glazbe u Rabu. Okupljanjem mladih ljudi i omladine tadašnjih rapskih obrtnika i gradske sirotinje, pokrenut je preko glazbe svestrani kulturni život, njegovana je materinska hrvatska riječ i pjesma i buđena narodna svijest u tada mračnoj sredini stranog feudalnog gospodstva. Kolikog je utjecaja imala gradska limena glazba na buđenje svijesti omladine, vidi se po tome, što je glazba odmah nakon prve talijanske okupacije zabranjena i glazbala zaplijenjena i što su se nakon toga organizirale omladinske grupe za nasilno uzimanje glazbala iz ruku talijanskih okupatora. Osim šuma, šumar Belia je u svojim vrtovima uzgajao razne sorte voća i povrća. Mnogi ratari na otoku počeli su tada uzgajati voće i povrće po uzoru i prema poukama koje im je nesebično davao šumar Belia. Poseban rad i zanimanje šumara Belije bila je floristika. Naš poznati flortist iz tog vremena, Dragutin Hire, održavao je s Belijem trajne kontakte upravo zbog uzajamnog interesa za floru. Profesor Hire je svoje znanstvene radove publicirao u izdanjima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Postojfi u akademijinom izdanju i rad pod naslovom: Proljetna flora otoka Raba. Iz teksta je vidljivo koliko se florist Hire oslanja i na florističko poznavanje šumara Belij:e. Prema zapisina pronađenim u samostanu Sv. Eufemija u Kamporu prva organizirana pošumljavanja borovima na Rabu otpočela su 1885. godine^ Sigurno je da je ta pošumljavanja organizirao tada mladi općinski nadšumar Pravdoje Belia. U kronici također stoji zapisano ovo: »Dana 2. studenog 1890. godine, u 4 sata u jutro, sa 25 radnika općinski n^tfr šumar Pravdoje Belia počeo je pošumljavati goli Komorčar. Radilo se po noći, jer je postojalo nerazumijevanje općine i gradskih masa za ovaj plemeniti poduhvat. Rad je bio nekoliko puta uništen i zabranjivan, tako da se je Komorčar uspio potpuno zašu´miti tek 1905. godine.« Iako je općinski nadšumar Pravdoje Belia na početku svog poziva uzgajivača šuma nailazio na velika nerazumijevanja, otpore i zabrane, on je ipak svojim upornim radom, a još više postignutim rezultatima na pošumljavanju goleti Raba i Paga, te kao kulturni radnik, uskoro stekao povjerenje i poštovanje svih stanovnika otoka, podigao ugled šumarstva i zadužio buduće generacije šumara na Rabu da nastave započeto djelo. Posljednje desetljeće 19. stoljeća šumarska znanost naglo se razvija. U to se vrijeme došlo do spoznaje da preostale šume treba sačuvati od uništenja, jer su neophodne za život i zdravlje ljudi. To je bilo vrijeme kada su generacije mladih šumara krenule na goleti dalmatinske obale i otoka da sačuvaju postojeće šume i |