DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 57     <-- 57 -->        PDF

AKTUALNA PROBLEMATIKA


Objavljujemo ovo pismo, u kojem ing. B. Čop iznosi svoje mišljenje
kako bi Savez i društva na terenu trebala djelovati. Smatra da bi se na ovaj
način oživotvorila davna težnja Saveza, da — prilikom rješavanja društvenih
i stručnih pitanja, važnih za šumarstvo i drv. industriju — privuče što
više svojih članova. Napose IT mlađih generacija. Tako bi se neposredno
pomoglo unaprijediti poslovanje i proizvodnju. Savez poziva i potiče i druge,
da, također, iznesu svoja mišljenja i prijedloge za što uspješnije društveno
djelovanje i uređivanje Šumarskog Lista!


SAVEZU INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE
ZAGREB


U želji da u vezi rasprave koja je vođena 17. VI o. ig., na proširenoj
sjednici UO-a Društva, pripomognem UO-u da zauzme što bolje stavove po
pitanju fizionomije šumarskog Lista i po drugim pitanjima društvenog života,
biti ću slobodan da svoju diskusiju jasnije obrazložim, odnosno dopunim.
Tim više kad Ustavom ozakonjena orijentacija na samoupravljanje
otvara šire mogućnosti da i naš Savez iskoristi svoja prava i šansu, da ravnopravno
i u suradnji s drugim privredno-političkim faktorima počne upornije
pokretati i rješavati neka od osnovnih pitanja struke, koja se nameću
pri organiziranju društvenog života i privređivanja. S tog stanovišta, mislim
da bi trebalo detaljnije raspraviti neke stvari od kojih zavisi odvijanje aktivnosti
Saveza.


I


U svom izvještaju drug predsjednik je spomenuo, da se još ne zna kakva
uloga i mjesto će biti dodijeljeni ili priznati šumarstvu prilikom organiziranja
međuopćinskih zajednica. Znači li to da smo mi kao Savez dovedeni
u poziciju da moramo pasivno čekati da nam neko skroji naša prava
i ulogu?


Mislim da ne bi bilo korisno, a ni u duhu prihvaćenog ustavnog kursa,
da se to rješava mimo nas i bez nas. Savez je i ranije, nažalost, najčešće
uzalud, tražio da bude društveno priznat faktor pri rješavanju osnovnih
pitanja struke. Sada, kada ta prava garantira i novi Ustav, biti će ih lakše
ostvariti, ali ne bez uporne borbe. Zato je odgovarajuća aktivnost Saveza
potrebna upravo sada.


Ako ulogu Šumarstva utvrđuje Socijalistički Savez, onda možemo s pravom
reći, da je SIT šumarstva i drv. ind. Hrvatske dio tog Saveza i da je
naše pravo da ravnopravno sudjeluje kad se rješava sudbina naše struke.




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Ako tu ulogu utvrđuje organizacija SK, onda možemo, također, reći
da, kako u Savezu i terenskim društvima, a još više u radnim organizacijama
postoje članovi SK koji s pravom očekuju da se to s njima raspravi
i čija bi se riječ, mišljenja i prijedlozi trebali uvažiti.


II


Da bi se privukli stručni ljudi iz operative da surađuju u šumarskom
Listu i da sudjeluju u ostalim aktivnostima Saveza, bitno je stvoriti demokratsku
atmosferu i demokratsku razmjenu mišljenja između članova Saveza,
odnosno društava. To znači, da se u rasprave pa i u odlučivanje o
bitnim pitanjima gospodarenja i poslovanja, kao i društvenog života uključi
po mogućnosti cjelokupno članstvo Saveza. Tek će tada poskočiti ugled
SIT-a, na tome će onda živnuti i društveni rad.


Usprkos toga što ranije inicijative Saveza nisu bile najbolje prihvaćene,
Savezu ne preostaje drugo — ako želi da uspješno društveno djeluje —
nego da ponovo, samo još upornije, izlazi programski pred članstvo sa pitanjima
važnim za struku i budući život, da organizira slobodne rasprave
i u Zagrebu i na terenu, na kojima će ljudi iznositi svoja mišljenja i prijedloge,
kritikovati što po njihovu mišljenju ne valja i što bi trebalo mijenjati.
Neka se iz mnoštva mišljenja i prijedloga onda ocijeni što ljudi žele
i što bi trebalo uraditi, neka onda skupovi sami izaberu ljude koji će formulirati
zaključke koji su u interesu struke i koje prihvaća članstvo. Neka
se na tome stvara jedinstvo mišljenja i stavova o prioritetu šireg društvenog
interesa, neka na tame onda počivaju akcije i na terenu i u Zagrebu,
koje će postepeno prevladati današnje nejedinstvo i razbijenost struke.


Ima niz pitanja koja interesiraju čitavu struku, koja su od velikog
značaja i za Šumarstvo i za Drvnu industriju i po kojima bi se trebalo izjasniti
naše članstvo. Takvo izjašnjavanje bi omogućilo da se sagleda i produbi
kompleksna problematika određenih pitanja, a onda će se ljudi lakše
snalaziti u praktičnoj sprovedbi detalja i u razrješavanju stotina dilema
i suprotnosti koje se javljaju u svakodnevnom radu na terenu. Usprkos
mnoštva formi i načina rješavanja određenih praktičnih pitanja i neizbježnih
konfrontacija, ipak će sve više prevladati svijest da smo jedinstveni u
bitnim stvarima, u onom što predstavlja naš zajednički interes, što u odlučujućoj
mjeri unapređuje ili obezvređuje struku i granu kao cjelinu, ili
predodređuje -njen pravac budućeg razvoja. Ja ću nabrojiti samo nekoliko
pitanja koja zaslužuju da ih se raspravi:


1. Mjesto i uloga taiksacije nisu dovoljno razrađeni, odnosno taksacija
je podcijenjena kao organ dugoročnog planiranja, stručne i društvene kontrole
gospodarenja sa šumama.
2. Usklađivanje investiranja jeste veoma slaba točka našeg privređivanja.
Samoupravno sporazumjevanje i dogovaranje bi moralo tu naći pravi
izlaz i unijeti više reda.
3. Već godinama praktički nemamo ni JUS niti kvalitetne kriterije za
razvrstavanje šumskih sortimenata, koji bi bili prihvaćeni kao orijentacija
za rad. A zna se da zbog toga trpimo ogromne štete i da bez toga nema i ne
može biti ni dogovaranja ni sporazumjevanja o količinama, cijenama itd.
530




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 59     <-- 59 -->        PDF

4. Otvaranje šuma i brža izgradnja šumskih cesta su pitanja od životnog
značaja i za šumarstvo i za preradu drveta. Zar izrada odgovarajućeg
dugoročnog investicionog programa za čitavu SRH ne bi osvjetlila kakva
je zapravo situacija, što bi morali uraditi, kolika sredstva su za to potrebna,
kako i u kojem roku ih je moguće ostvariti?
5. Još su uvijek nedovoljno raščišćena pitanja o najsvrsishodnijem osnivanju
i organiziranju OOUR-a, o udruživanju unutar šumarstva, o udruživanju
šumarstva i prerade.
Nema sumnje da ova i slična pitanja interesiraju većinu stručnjaka i
kad bi oni zajednički prionuli njihovu razrješavanju, bilo bi i manje lutanja
i manje promašaja. Zar nije Savez najpozvaniji i najpogodniji da pokreće
njihovo rješavanje? U tom cilju bi se mogao osnovati inicijativni odbor
koji bi sastavio popis tema važnih za struku, koje bi onda mogle poslužiti
za konačan izbor tema i njihovo uključivanje u akcioni program.


To bi bila osnova za postepeno i sve šire uključivanje stručnjaka s terena
da o tome pišu, raspravljaju i donose zaključke. Ali pod uvjetom da
ne bude ni tabu tema ni tabu autoriteta; da rasprave ne budu samo formalnost,
puko sredstvo da se dignu ruke za zaključke koji su unapred skrojeni
u nekom uskom krugu i za koje se je nemoguće svijesno opredijeliti
bez prethodne rasprave; da si nitko ne uzima pravo da arbitrira, pomaže
i ocjenjuje druge, a da ta prava ne priznaje i drugima itd. Ukratko, organizirati
po tim pitanjima slobodne rasprave ravnopravnih ljudi, neopterećenih
hijerarhijskim odnosom na radnom mjestu, poštivati svako dobronamjerno
mišljenje i prijedlog, tolerantan stav prema ljudima koji drugačije
misle, bar dok o tome ne bude donesena odluka, to je ono što može
osigurati sve šire učešće stručnih ljudi u društvenom radu, posebno mladih
i još neafirmiranih.


S tim uvezi ja ću iznijeti svoje zamjerke na način kako se tretiralo
pitanje OOUR-a u Šumarstvu. Odmah na početku su iskrsle dileme: da
li je OOUR Šumarija ili Šumsko privredno područje ili Šumsko gospodarstvo,
da li nije bolje rješenje OOUR po područjima djelatnosti: OOUR za
uzgoj i OOUR za eksploataciju šuma u okviru šumskog gospodarstva? Prirodno
bi bilo da se dala prilika da se sa za i protiv javno konfrontiraju pobornici
pojedinih alternativa i da se iz toga izvuku zaključci, koji bi korisno
poslužili u daljem osnivanju i organziranju OOUR-a pa i udruživanju. Mjesto
toga su pobornici osnivanja OOUR-a po šumarijama počeli jednostrano
i bez prethodne rasprave, ali zato veoma glasno i autoritativno, proglašavati
svaku drugu alternativu protuustavnom, protivnu kursu i samoupravljanju.
Time su zakočili nužnu raspravu tog osjetljivog i značajnog pitanja, jer je
ispalo: tko to ne usvaja — taj je protiv ustavnog rješavanja* protiv samoupravljanja,
dakle, unaprijed diskvalificiran i stavljen u neku ruku van zakona.
Posljedica: ljudi su izgubili volju i želju da se o tome izjašnjavaju,
priklonili su se »sili«, uvukli u sebe. Ispalo je suprotno od onog što zastupa
duh Ustava, tj. aktivno okupljanje radi traženja rješenja i građenja slobodne
i ravnopravne zajednice ljudi.


Mislim da je defekt u tome, što se rasprava svela na traženje formi,
a izgubio se iz vida sadržaj. Jedna organizaciona forma može biti manje ili
više efikasna od druge sa stanovišta ostvarivanja samoupravnih prava radnih
ljudi, ali sama po sebi ne može biti protuustavna. Kao što se mijenja


531




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 60     <-- 60 -->        PDF

život, mijenjaju se i usavršavaju i organizacione forme. Proglašavati protuustavnim
sve one organizacione forme koje su ili nam izgledaju manje
savršene, ispalo bi da su u krajnjoj liniji sve protuustavne, a to je besmislica.
Treba reći, a to potvrđuje i iskustvo, da ljudi mogu biti savršeno informirani
i dovedeni da svi jesno odlučuju o svim pitanjima svoga života
i rada, o stvaranju i raspodijeli dohotka kako u velikoj, tako i u maloj organizacionoj
jedinici, jednako u OOUR-šumarije, kao i u OOUR-uzgoja ili
OOUR-eksploatacije šuma. U isto vrijeme mogu biti radni ljudi u takvim
OOUR-ima totalno neinformirani i manipulirani.


Suština, dakle, nije u organizacionoj formi, mada je ona veoma važna,
već u prvom redu u načinu rada, u reguliranju odnosa i suradnje među ljudima
OOUR-a na poslu i u društvenom životu, u načinu rukovođenja, u tome
da li se uzurpiraju prava ljudi, guši sloboda itd. Ustavno je, bar što se tiče
našeg Ustava, ono što unapređuje život i ličnost čovjeka, a protuustavno je
sve ono što ih obezvređuje. Ustav ozakonjuje načela o pravima i dužnostima
čovjeka, a ne ozakonjuje organizacione forme, jer su one same po sebi
prolazne i promjenjive. Znači, manje klanjanja autoritetima i formama, a
više uvažavanja načela, traženja rješenja i borbe za ostvarivanje tih načela
u svakodnevnom životu i radu.


Navodim to zbog toga, što rasprave o OOUR-ima u šumarstvu i u preradi
drva vjerojatno još nisu završene i da će se u način prilaženja i rješavanja
tog kao i drugih pitanja ubuduće unijeti odgovarajuća poboljšanja.
Savez, koji je po svom položaju, društvenoj funkciji i načinu rada u najvećoj
mjeri oslobođen hijerarhijskog odnosa i najmanje podložan da gotove
odluke i recepte prihvaća bez prethodne rasprave, mogao bi sa svoje
strane uspješno uticati na to, da se u našim granama djelatnosti stvori
demokratska atmosfera i raspoloženje ljudi, koje će omogućiti da što širi
krug radnih ljudi iskaže slobodno svoje mišljenje po ovom kao i po drugim
važnim pitanjima struke, odnosno da sam Savez potakne i organizira
u tom duhu takve rasprave u Zagrebu i u društvima na terenu. Nova ustavna
klima pruža nam danas mnogo bolje šanse, nego što je to bio slučaj
ranije, da pokrenemo stručne ljude u aktivniji rad na unapređivanju poslovanja
i društvenog života pa tu priliku ne bi trebalo ispustiti.


Bogomil Čop, dipl. ing.


Errata corrige!
Ispravljamo tehničku grešku nastalu u ŠL br. 10—11/74 na str.
421 u članku: Početna istraživanja dinamike sukcesije
vegetacije na trajnim plohama u gospodarskoj jedinic
i »J. K o z a r a c« (šumarija — Lipovljani) autora: prof. dr. N.
Plavšić-Gojković i prof. dr. V. Gaži-Baskova.
Tekst otisnut na str. 421 (stavke: 2, 3 i 4) dolazi ispod »Poredbene
fitocenološke tabele« na str. 415/416.
Ispričavamo se autorima i čitateljima radi ove greške!


Uredništvo.