DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Prema Trendelenburg-u i Mayer-Wegelin-u (1955) pojava srži kod bukve uslovljena je odnosom vode i zraka u deblu. Ako sadržaj vode padne ispod 40% dolazi do procesa osržavanja. H. P. Brown, A. J. Panshin, C. C. Forsaith smatraju da oblik i volumen krošnje utječe na osržavanje. Odnosno da krošnja kontrolira proces osržavanja. H. H. Bosshard (1965) transformaciju bjeli u srž ili proces osržavanja smatra posljedicom ekoloških promjena. Tvrdi, da završetkom procesa rasta stanica počinje proces osržavanja. Smanjuje se protoplast, stanice gube sposobnost diobe i sve više poprimaju mehaničke osebine. W. E. Hillis (1975) navodi da je osržavanje posljedica odumiranja stanica parenhima. Osnovna razlika između bjeli i srži je u tome što srž ne sadrži žive stanice parenhima. Pored toga srž se razlikuje od bjeli što ima: 1. kod parenhima smanjeno jedro, 2. povećan sadržaj ekstrakta i 3. smanjena vlažnost. Prema C. M. Stewart (1965) proces osržavanja uslovljen je utjecajem više faktora: a) metabolizmom stanica dolazi do izlučivanja toksičnih tvari koje uzrokuju smanjenje vitalnosti živih stanica i postepeno umiranje parenhimskih stanica, b) nakon toga dolazi do stvaranja tila, c) smanjuje se sadržaj vlage, pridolazi zrak što pospješuje oksidaoione procese i time stvaranje srži. Zycha (1948) je postavio teoriju da stvaranje crvenog srca nije patološka već fiziološka pojava. Po njemu to je reakcija živog drva na prodor zraka sa normalnim sadržajem kisika. Prije odumiranja parenhimske stanice reagiraju stvaranjem tila. Tile se obrazuju kada sadržaj vode padne ispod 60% i to je tzv. »kritični sadržaj vode«. K. Knowling (1964) ispitivao je razlike između engleske normalno osržene bukve koja nema razlike u boji srži i bijeli i njemačke crveno osržene bukve. Utvrdio je da crvena boja srži kod njemačke bukve nije posljedica napada gljiva, već prisustva tila, (pored tila i nepropusnosti njemačka bukva nije otpornija na prodor gljiva). V. Necesany (1965) proučava proces osržavanja i dolazi do zaključka da je formiranje srži fiziološki proces starenja. Razlika između srži i bijeli uglavnom je slijedeća: u srži dolazi do nekroze stanica parenhima. Nemaju škroba, karakterizira ih prisustvo sržnih tvari i različitih kemijskih spojeva. Traheje srži sadrže tile i polifenole. Te razlike uvjetovane su različitim kemijskim sastavom, te različitim fiziološkim i mehaničkim svojstvima srži i bijeli. Osnovna razlika uvjetovana je prisustvom, odnosno odsustvom živih parenhimskih stanica, a sve ostale razlike uslovljene su ovom osnovom. Odatle zaključak, da je granica između srži i bijeli označava vitalnošću parenhimskih stanica. Umiranje (fiziološko starenje) stanica može biti uslovljeno vanjskim (patološkim) ili unutrašnjim (fiziološkim) faktorima. Tile nastaju iz više razloga: promjena sadržaja vlage, nadražaj uslijed prodora kisika, prisustvo gljiva, razlika u osmotskom pritisku između traheja i stanica parenhima, te ozljedama živih stanica. Stvaranjem sržnih tvari dolazi do diskoloracije (smeđenja) koje je uzrokovano oksidacionim procesima, otud tamnija boja srži. Do fiziološkog |