DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 108     <-- 108 -->        PDF

ING. ZVONKO HREN


Nemojte trošiti ruže ubave
Kiteći njima moj vječiti dom
Recite samo: »Dosta je slave -
Vjeran je bio narodu svom«


Đ. Jakšić


Dana 17. rujna 1974. god. umro je u Zagrebu Zvonko Hren, dipl. ing.
šumarstva, viši stručni suradnik Instituta za drvo u Zagrebu i blagajnik
Saveza šumarskih društava SRH. Rodio se 27. travnja 1924. u Zagrebu, gdje
je 1943. god. završio gimnaziju, a 1956. god. Poljoprivredno-šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu. Od 7. II. 1957. god. do 1. IV. 1960. službenik
Šumskog gospodarstva »česma« Bjelovar. Do 1. XI. 1969. u šumskojprivrednom
poduzeću »Mojica Birta« Bjelovar, a iza toga u Institutu za drvo, gdje
je ostao do svoje prerane smrti. Godine 1971. upisao je postdiplomski studij
na Šumarskom fakultetu, Sveučilišta u Zagrebu iz područja »Organizacija
proizvodnje u tvornicama furnira i šperploča«.


Ostavio nas je iznenada, tiho, skromno i nenametljivo. I u tom svom
posljednjem času nije želio biti nikome na teret. Umro je sam, kao što je
sam i živio, uvijek spreman drugome pomoći, ne očekujući nikakav uzvrat.
Nikoga nije bilo uz njegovo uzglavlje, da ga primi za ruku, »da mu u zadnjem
času pomogne preskočiti strah, da ode tamo gdje su otišli oni što
ušli su u mrak«. (J. Sajfert).


Umro je najboljoj muževnoj dobi, a mogao je svojim radom još mnogo
koristiti svome narodu, šumarskoj struci i svojoj obitelji. Do zadnjeg časa
bio je vrijedan, pun ambicija i neumorne volje za svaki rad. Sin radnika


— svoj život je podredio radu. Rad je bio njegova živa potreba i jedina
životna radost. Bio je čovjek rada bez predaha, rada smišljenog i stvaralačkog.
Znao je rad ne samo organizirati već i izvršiti, uvijek točan, uredan
i savjestan. Obdaren izvanrednim svojstvima duha, bio je živi leksikon
mnogih znanja, koja je uz to i kritički studirao. Malo je šumara, koji su
580