DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 107     <-- 107 -->        PDF

ostala je nedovršena, jer je neumitna smrt prekinula nit njegova života.
Ugasila je jednu rijetku svjetlost, koja je izvirala ;sa željom da radnom
čovjeku olakša borbu za ljudskiji život u okviru suvremenih mogućnosti.
Njegovi napori za bolji život čovjeka, uzdizanje i unapređenje šumarstva
i šumarske struke ostavili su svagdje duboke tragove, gdje je god tako
uporno i savjesno radio. Zaista, na radnim mjestima ispoljavao je provjerena
načela marksističke filozofije i ekonomike i to s puno ljudske topline.
Bio je pokretač svih naprednih i stručnih stremljenja kao i društvenih aktivnosti.
Priroda ga je obdarila velikom moći zapažanja i talentom, što se
razvio naročito u godinama poslije oslobodilačkog rata i davao mu podstreke
za nove uspjehe. Takovim radom ostvario je dostignuća vrhunske
vrijednosti stručnjaka. Vrli pokojnik bio je živi posrednik između prošlosti
i budućnosti, između predaka i potomaka, ukratko veza pokoljenja koja
se smjenjuju. Kao suradnik i drug bio je uzor iskrenosti i vjernosti, dok
u privatnom životu istančanih osjećaja ljudskog bića, poput kristala najuzvišenije
ljepote. Mi mu svi stoga odajemo najdublju poštu kao i zahvalnost
za sve njegove uspjehe kako u šumarstvu i struci, tako i kao suradniku
i drugu«.


šumarski stručnjaci i bezbroj prijatelja i znanaca neprežaljenog pokojnika
teška se srca suočavaju s činjenicom da među njima nema više
voljenog i dobrog Fabe. Do nedavna osjećao se još krepak, pun žudnje da
ponovno obiđe svoju užu domaju i da, pješačenjem starim utrtim stazama
prostranih i uređenih šuma Gorskog Kotara, obnovi sjećanje ma prošle
dane svog ustrajnog i nesebičnog stručnog rada. Svojom biti odudarao je
osebujnošću, poput onih javora rebraša ili ikraša, s kojima se nekada susretao
da se otkrivene glave divi njihovoj teksturi. Rastao se nenadano
sa svim čarima svoje toliko voljene šume — složene, ali skladne biocenoze.
Prije loga doživio je dramu u svojoj obitelji gubitkom uzorne supruge i
majke, što je i ubrzalo kraj njegovog života, prepuna sadržaja s različitih
područja.


Djela ing. Fabe Jurkovića odrazit će se svagdje, jer je s mnogo volje
i ljubavi u njih uložio sve svoje umne i tjelesne sposobnosti, a s ciljem
da društvenoj zajednici pruži i svoj zamašan obol. Ona će biti trajan i vidan
spomenik među sadanjim i budućim pokoljenjima.


U burom i jugom uzgibanim krošnjama drveća njegovih goranskih
šuma čut će se vazda jeka njegovog lirskog tenora kao i šapat zahvalnosti
šuma i stručnih drugova, a napose onih s kojima je toliko skladno i požrtvovno
radio i drugovao.


Slava mu i trajan spomen!


Ing. Z. Pere