DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1974 str. 106 <-- 106 --> PDF |
IN MEMORIAM ING. FABIJAN JURKOVIC Kad čovjeka smrt zateče Ništa sobom ne ponese Već skrštene bijele ruke 1 pravedna djela svoja (Zmaj Jovan Jovanović) U Beogradu je 7. III 1974. umro, a slijedeći dan kromiran, dragi, vrijedni i ponosni sin Gorskog Kotara, dipl. ing. šum. Fabijan Jurković, viši savjetnik u mirovini. Nemili usud oteo nam opet istaknutog šumarskog i lovnog stručnjaka, kao i poznatog društvenog i sportskog radnika. Rođen je 20. I 1894. tu Begovu Razdolju, najvišem naselju u SRH, podno nadvisite Bjelolasice. Osnovnu školu polazio je u svom šumovitom rodnom mjestu, gimnaziju na Sušaku, dok je šumarske nauke završio i diplomirao na Šumarsko-poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu g. 1919. U početku svog stručnog rada upravljao je bivšim državnim šumarijama u Jasenku i Fužinama, tadanje direkcije šuma na Sušaku, kao i šumarijom Đurđevac istoimene imovne općine u Bjelovaru. Kasnije je, kao već iskusan i upućen u sve grane šumarstva, bio nadzorni stručnjak kod bivših direkcija šuma odnosno šumskih gospodarstava na Sušaku, Mostaru i Zagrebu te konačno kod šumskog gospodarstva u Splitu, gdje je umirovljen i zatim se preselio u Beograd. Pred odrom u krematoriju oprostio se od nezaboravnog pokojnika značajnim i dirljivim govorom njegov prisni kolega dipl. ing. šum. Nikola Popović. Bit svoga govora usmjerio je prema uvodnim stihovima neumrlog pjesnika Zmaj Jove Jovanovića i među ostalim istakao slijedeće: »Knjiga o životu pokojnika protkana je velikim patriotskim žarom i ljubavi prema radnom čovjeku, porodici i prijateljima. Ona je puna zapisanih dostignuća na polju naučnog prilaženja rješavanju složenih problema u oblasti šumarstva kao cjeline, a tako i same struke. Na žalost, |