DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Tehnika rane selekcije varijabila sastoji se u tome da se pronađe najbolja
jednostavna regresiona jednadžba s jednom nezavisnom varijablom.
Nakon toga, u jednadžbu se istovremeno dodaje samo po jedna varijabla,
dok varijabile koje se nalaze u modelu nisu signifikantne na željenom nivou
signifikatnosti. To znači, da se ovim postupkom pronađe najbolja jednadžba
s određenim brojem varijabila koja zadovoljava. Red umetanja varijabila
određen je veličinom parcijalnog korelacionog koeficijenta kao mjere koja
određuje važnost pojedine nezavisne varijable. U tabeli 4 dani su podaci
za najbolju jednadžbu dobivenu ovom tehnikom u kojoj se nalazi pet nezavisnih
varijabila.


Tabela 4.
R2 — iznos, broj i naziv varijabila u jednadžbi dobiveni ranom selekcijom
varijabila3


Broj varijabila


R.2 — iznosi Naziv varijabila
u jednadžbi


**
5 DBH, NB, DB, LB, CD


0,89322410


a DBH = prsni promjer, NB = broj grana, DB = promjer grane,
LB = dužina grane, CD = promjer u krošnji,
** = Statistički signifikantno na nivou od 1%.


Prema tome »najbolja« jednadžba sa 5 varijabila odabrana ovom tehnikom
je:


Y = 90,1284 + 49,5018 DBH + 0,3276 NB — 38,2115 DB + 0,9764 LB +


+ 8,3325 CD (S. E. = 27,76)
Analiza varijance, regresioni koeficijenti (b) i ostali podaci za gornju
jednadžbu dani su u Tabeli 5. Determinacioni koeficijent je statistički signifikantan
na nivou od 1´%. Iz gornje jednadžbe isključene su dvije karakteristike
i to: kut insercije grana i pravnost stabala, budući da nisu statistički
signifikantne na nivou od 10%.


U Tabeli 1 specificirano je na stroju da najmanji broj varijabila u jednadžbi
treba biti pet (INCLUDE = 5;). Ostalih pet varijabila u modelu nisu
testirane.


Povratna eliminacija varijabila. Ova tehnika počinje s jednadžbom u
kojoj se nalaze sve nezavisne varijabile, reducirajući sukcesivno broj varijabila
u jednadžbi dok se ne odluči koju jednadžbu upotrijebiti. Ta tehnika
znači poboljšanje u odnosu na tehniku »sve postojeće kombinacije«, jer ne
ispituje sve kombinacije, već samo »najbolje« koje se sastoje od određenog
broja nezavisnih varijabila. Na bazi izračunatih parcijalnih F-iznosa isključuje
se ona varijabla koja ima manji F-iznos od prethodno uključene varijable
u model.