DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 86 <-- 86 --> PDF |
ZBORNIK GOZDARSTVA IN LESARSTVA, 1. 11, Ljubljana 1973. Zbornik gozdarstva in lesarstva izdaje Institut za gozdno in lesno gospodarstvo Biotehničke fakultete Univeorze v Ljubljani. Jedanaesto godište Zbornika izašlo je u dva .sveska. Prvi svezak sadrži studije razne tematike, a drugi je tematski sa studijama iz projekta »Bori na Balkanskem poluotoku« kojeg financira fond Borisa Kidriča i šumskogospodarske organizacije Slovenije. 1. svezak 11. godišta sadrži slijedeće studije*: 1.1. Horvat-Marolt Sonja: Pionirska šuma i iva (Salix caprea L.) kao pionirska dendrofloma vrsta, I dio — Pionirska šuma i pionirske dendroflorne vrste (str. 5—35). U ovom, prvom, dijelu studije autorica je prikazala »razvojni put i komponente pionirke sastojine«** te praktična iskustva s dendroflornim vrstama pionirske sastojine« na osnovu dosta brojne literature (navedena su 44 naslova). Vrijedno se upoznati i s ovim općim prikazom bilo za uporedbu s vlastitim opažanjima ili zahvatima na tom području bilo u cilju upoznavanja ove materije. 1.2. Piskernik Milan: Vegetacija mrazišta u smrekovim šumama na području Slovenije (str. 37—47). Studija sadrži prikaz raščlanjivanja prirodnih smrekovih šuma na mrazišraim lokalitetima Slovenije prema kombinaciji biljnih vrsta na veći broj sistematskih kategorija, grupirajući ove prema geološikoj podlozi (ikarbonatna i nekarbonatna kisela tla), vertikalnoj rasčlanjenosti i razvojnom stupnju vegetacije. 1.3. Brinar Miran: Prirasne nenormalnosti potisnute jele u usporedbi s razvojem smreke na zajedničkom staništu (str. 49—76). Poticaj za obradu ove materije dalo je sušenje jele u slovenskim šumama, koje je tamo prvi put uočeno 1956. god. Autor pripisuje sušenje jele promjeni klimatskih činilaca (topline, obarina), a ne jačim sječama u jelovim * Svaka studija ima sinopsis na engleskom jeziku, a sažetak na njemačkom ili engleskom. Sažetak na engleskom posebno je zabilježen (samo za 2 studije), dok na njemačkom nije (sve ostale studije). ** Autorica koristi naziv »šuma«, ali sma tram da u ovom slučaju bolje odgovara po jam »sastojine« pa taj naziv i koristim. sastojinama. Uspoređujući priraste jele i smreke u mješovitim sastojinama ovih dviju vrsta autor je utvrdio nadmoćnost smreke nad jelom. 1.4. Marinčeik Lojze: Razvojni putevi šume bukve i rebraće (Blechno-Fagetum) (str. 77—105). Zaključci istraživanja razvojnih puteva šume bukve i rebrače temelje se na istraživanjima na 60 lokaliteta ove asocijacije na području cijele Slovenije. Autor je utvrdio 12 razvojnih stadija. Jedan put razvojnih stadija teče ou stadija Fagus silvatica — Vacüinium myrtillus u razne stadije s Pinus silvestris, a drugi preko cenoza s hrastom kitnjakom ili pitomog kestena do stadija s Pinus silvestris (i to ili s Vaccinium myrtillus ili s Calluna vulgaris). Ako je provedena čista sječa završni stadij šume bukve i rebraće je stadij asocijacije Calluna vulgaris — Genista pilosa st. 1.5. Titovšek Janez: Prilog poznavanju potkornjaka (Scolytidae) Slovenije (str. 107—118, sažetak na engleskom). Radnja sadrži popis i rasprostranjenje Scolytidae-a koji su utvrđeni u šumama Slovenije od 1964. do 1970. god. U tom razdoblju utvrđena je prisutnost 40 vrsta. Za dvije vrste utvrđeni su i novi domaćini: za Scolytus rugulosus Müll, obična krušvica (kozja jabučica — Amelanchier ovalis Medik.), a za Pityophtorus lichtensteini Ratzb. borovac (Pinus sfrobus L.). 1.6. Božić Janez: Euroameričke topole sekcije Aigeiros i njihovo uspijevanje u Sloveniji (str. 117—139). Predmet istraživanja, na 14 lokaliteta, bilo je slijedećih 10 klonova Populuss x euroamericana: P. x e. cl. marilandica, P. x e. cl. robusta, P. x e. cl. serotina, P. x e. cl. regenorata, P. x e. cl. I — 476, P. x e. cl. I — 455, P. x e. cl. I — 262, P. x e. cl. I — 214, I — 154 i P. x e. dl. P. x e. ol. I — 45/51. Ove pokusne sadnje su pokazale da su devet-godišnje plantaže, s 273 stabla po ha, najveći prirastodnosno drvnu masu imali klonovi I — 476 (260,4 m3/ha), cl. regenerata (248,3 m3) i ol. I — 214 (244,0 m3), a najmanju cl. marilandica 126,2 m3) te cl. I — 154 (132,1 m:l). To su mase 450 |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 87 <-- 87 --> PDF |
plantaže Vrbina kod Brezica. Međutim, ni cl. I — 214 ni cl. I —476 nisu u svim pokusnim plantažama imale toliki prirast pa je masa 9-godišnje plantaže cl. I — 214 na lokalitetu Siga iznosila 178,5 nfVha, na lokalitetu Slovenija Vas 155.6 m", a na lokalitetu Lijak 41,2 m*(!) dok je masa cl. I — 476 u plantaži Podgrad iznosila 199,3 m3. Kako se autor ograničio samo na prikaz nekih rezultata s pokusnih plantaža, to nam podaci služe više kao ilustracija nego dokumentacija, jer nisu poznati stanišn´i i ekološki uvjeti (da je tehnika sadnje i njege na svim plohama bila jednaka to se može pretpostaviti). Uvjeti staništa nalaze se, prema navodu autora, opisani u elaboratu »Pospeševanie topolov v Slovenije«, kojea je izradio Gozdarski institut 1957. god." 2. Drugi svezak ovog godišta Zbornika, kako je već uvodno rečeno, je tematski, po projektu »Borovi na Balkanskom poluotoku «, a isadrži slijedeće studije: M1 i 145—167), Mlinšek Dušan: 0 krhkosti krošnje običnog bora (Pinus silvestris L.), (str. 169—184), R o b i č Dušan: Veza između prirasta u mladosti i oblika odraslog običnog bora (Pinus silvestris), (str. 185—198, sažetak na engleskom) i Ž g a j n a r Al o j z : Širenje crnog bora (Pinus nigra var. austriaca ARNOLD na Krasu (str. 199—233). 2.1. Istraživanja o kvaliteti običnog bora izvršena su u 55 sastojina, kako autohtonih tako i kultura, diljem cijele Slovenije te, kao poredbene, u 3 sastojine u Srbiji (na području šumskogospodarskih organizacija u Kraljevu, Prijepolju i u Uzicama odnosno na području Djode, Zlatar i Zlatibor). Stabla običnog bora u Sloveniji su pravna, punodrvnog debla i tanke kore, ali ´s debelim granama od kojih se stablo slabo čisti (stabla običnoa bora u šumama Srbije obratnih su svojstava, tj. grane su tanke i dobro se prirodno čiste, ali su ostale osobine slabije nego u slovenskog bora). Po svojim mor- l´ološko-obl´ikovanim svojstvima te zbog malog prirasta obični bor, kaže autor, »u našim stanišnim uvjetima nije zanimljiva vrsta za proizvodnju same drvne mase . . . jer se ne isplaćuje. Manji prirast moramo nadoknaditi s višom kvalitetom proizvedenog drveta, a što se može postići s njegom sastojina usmjerenom tome cilju.« Nadalje, autor preporuča da se mjesto dvojbenog običnog bora uzgaja crni »balkanskih proviniencija«, jer u unutrašnjosti Jugoslavije imademo sastojina crnog bora »koje se odlikuju s odlično oblikovanim deblom i znatnim prirastom, a pored toga crni bor zahtijeva manje njege nego obični«. Posebno za to nije mjesto, zaključuje autor studiju, u istočnim područjima Slovenije, gdje se »ne smije dopustiti, da nam na odličnim hrastovim staništima raste manjevrijedno drvo«. 2.2. Snijeg u sastojinama običnog bora u Sloveniji zna počiniti velike štete lomljenjem grana, krošanja pa i debala. Štete su najveće u mladim i srednjedobnim, nedovoljno njegovanim, sastojinama. Stoga je jedna od tema navedenog projekta i utvrđivanje krhkosti (ili čvrstoće) grana i krošanja običnog bora s ciljem pronalaženja eventualnih svojti kojih grane i krošnje imaju veću čvrstoću. Uzorci za ispitivanje uzeti su iz 26 sastojina iz raznih krajeva Slovenije, iz svake sastojine po 10 stabala, a na svakom stablu po 10 grana, dakle svega 2.600 uzoraka. Za uspoređivanje istog svojstva ispitano je iz 6 autohtonih sastojina običnog bora s područja Srbije. Čvrstoća savijanja grana običnog bora iz Slovenije kretala se između 259 i 423 kg/cm2. Unutar tih granica s čvrstoćom do 300 ka/cm2 bilo je samo 9Vo grana, čvrstoće 301—400 fcg/cm2 69V». a preko 401 kg/cm2 22J/o. Čvrstoća savijanja grana iz Srbije kretala se od 287 do 370 ka/ om2 s najvećim udjelom od 290 do 310 kg/cm2. Najviše vrijednosti imaju borovi na Goranjskom, razmjerno visoke na Koruškom, a najniže u Pomurju. Autor zaključuje studiju konstatacijom da »posebnost predstavljaju populacije običnog bora u našim alpskim dolinama, koje se razlikuju od ostalog običnog bora i te bi trebalo još posebno proučiti«. 2.3. Rezultate svojih istraživanja o vezi između prirasta mladog i oblika odraslog stabla običnog bora autor D. Robi č u Sinopsisu sažeo je slijedećim formulacijama: »U mješovitim sastojinama jele, smreke i običnog bora potvrđena je pozitivna korelaoija između usporenog rasta običnog bora u mladosti i lijepo oblikovanog debla odraslog stabla. Stabla koja su u mladosti imala usporen prirast i- mala su približno dvaput (1,8 — nap. ref.) |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 88 <-- 88 --> PDF |
više prvorazredne oblovine u odnosu prema stablima bržeg prirasta. Prebornim gospodarenjem lako i u jelovo-smrekovim sastojinama uzgojimo kvalitetna borova stabla koja predstavljaju dodatni (aditivni) prirast. U mješovitim sastojinama jele i smreke obični bor lako preživi pod zastorom prosječno 37 godina, a da sačuva sposobnost reagiranja na promjene uvjeta sredine«. gi na području k. o. Gabrovica u blizini »istoimenih naselja«, kako navodi autor, ali bez naznake šireg lokaliteta. Prema procjeni Zavoda za pogozdovanje Krasa (u Sežani) 1967. godine crni bor je na Slovenskom Krasu naselio o>ko 1.000 ha novih površina. Za svoja istraživanja Žgajnar je izabrao navedene lokalitete s razloga što se sastojine nalaze na podjednakim stanišnim uvjetima i što su podjed- Objekt ovog istraživanja bila su stabla u šumi Horn, predjela između Savinje i Drete kojom gospodari GLIN Nazarje na staništu asocijacije Bazzanio-Abietetum, Wraber M„ 1958. 2.4. Istraživanja o »zakonitosti imigriranja crnog bora na Jaraške površine bez šume« kao i zakonitosti »razvoja tako nastalih sastojina i praktičnog značaja širenja ornog bora na Krasu« proveo je ing. A. Ž gaj nar na dva objekta. Jedan je na području k. o. Kob ja Glava, a dru- V nake starosti. Nadmorska visina sastojina »Kobja glava« iznosi 350—364 m, a »Gabrovice « 220 m, tla su smeđe renđzine, a starost sastojina (kultura) oko 80 godina. Temeljni zaključak koji proizlazi iz ovog istraživanja autor je ovako formulirao: »Veliki pionirski rad pošumljavanja Slovenskog Krasa završen je. Kulture ornog bora dosegle su stupanj razvoja da smijemo govoriti o njihovom gospodarskom značenju, o njihovoj njezi, pomla |