DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 80     <-- 80 -->        PDF

JUBILEEN GODIŠEN ZBORNIK


Po povod 25-godišninata na zemljodelsko-
šumarskiot fakultet na univerzitetot —
Skopje, Šumarstvo — Skopje 1973.


Jubilarni svezak Zbornika Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Skopju opet dononsi
nekrolog jednom od pionira šumarske
nastave i nauke u Makedoniji,
nekrolog prof, dr Iliji M i h a j 1 o v u
(u prethodnom svesku komemoriran je
prof, dr Br. Pejoski). Dr. I. Mihajlov, koji
je 1930. godine diplomirao šumarstvo na
Pol´joprivredno-šumarskom fakultetu u
Sofiji, a 1939. godine doktorirao na poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu
na osnovu disertacije »Numeričko bonitiranje
šumskih stojbina«, bio je profesor
dendrometrije i uređivanja šuma te
predstojnik katedre za uređivanje šuma
od osnivanja skopskog Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta (1947. sod.) do dana
smrti (15. VIII 1973. god.). Tokom četrdesetgodišnje
znanstvene djelatnosti objavio
je preko 60 znanstvenih i stručnih
radova na makedonskom, hrvatskosrpskom,
bugarskom i njemačkom jeziku te
napisao udžbenike iz dendrometirije i uređivanja
šuma ne samo za studente šumarstva
nego i za srednju šumarsku školu.


Sadržaj ovog jubilarnog sveska Zbornika
je slijedeći:


1. Pejosik i B.: Povodom 75-godišnjice
opisa šumskog gospodarstva u Makedoniji
(str. 5—9)1. Iz ovog prikaza B. Pejoskog
saznajemo, da je 1900. god. u Plovdivu
(Bugarska) tiskom objavljen »Izvještaj
Nj. C. V. Ferdinanda I-om, bugarskom
knezu, o jednoj naučnoj ekskurziji u Makedoniji
« koji je podnio K. Bajkušev, šumarski
inspektor. Ovu naučnu ekskurziju
Bajkušev je izvršio 1897. godine zajedno
s dvorskim vrtlarom (bugarskog dvora)
I. Kelerom.
Svrha Bajkušev-Kelerove ekskurzije bila
je utvrđivanje stanja šuma na području
Makedonije, u ono doba još u sklopu
Otomanskog carstva. Izvještaj, između
ostalog, sadrži popis šumskih vrsta počam
od hrastova (njih 8), ´koji tvore najveći
dio makedonskih šuma, do pajasena
i eukalipta od listača, te od borova
(među kojima i alepskog, primorskog te
pinjola) do jele i smreke od četinjača.
Posebno je naglašena devastiranost hra


1 Imenovanje autora u ovom referatu odgovara
imenovanju u Sadržaju Zbornika.


stovih šuma te pomanjkanje građevnog
drveta kojeg se manjak nadoknađuje uvozom
iz Austrije, Rumunjske i Rusije.
Šume po vlasništvu bile su državne, općinske,
crkvene i privatne, a šumarska
služba bila je organizirana tako da je
svaki vilajet (pokrajina) imao jednog šumarskog
inspektora, 1—2 pomoćnika inspektora,
7—10 nadzornika i 20—30 čuvara
šuma.


Ovaj danas najstariji opis makedonskih
šuma i šumarstva nalazi se u knjižnici
Katedre za dendrologiju na VLTI u Sofiji.


2. Spirovski Jovan ima objavljena
dva rada:
— Smeđa šumska tla u pojasu bukve
na Buševskoj planini (str. 11—24, sažetak
na engleskom), i
— Tla na planinskim pašnjacima Suve
Planine SRM (str. 25—37, sažetak na engleskom).
Buševska planina nalazi se u JZ dijelu
SR Makedonije južno od Golena (Velika)
Reka — gornjeg toka rijeke Treske s najvišom
kotom 1791 met. Na toj planini
najrasprostranjenija je bukova šuma i
to na sjevernim ekspozicijama u obliku
sastojina, a na južnim kao grupe stabala
svojedobnih sastojina. Pojas bukve počinje
na 800 met. nad morem kao nastavak
pojasa grabovih šuma i dopire do najvišeg
vrha. Cenoze su Fagetum submontanum,
Fagetum montanum i Fagetum subalpinum.
Kako geološka podloga nije jednaka
(različiti silikatni materijal), a kako
nisu ni klimatski uvjeti istovjetni to su
i tla različita, od nezasićenog do podzolastog
smeđeg šumskog tla. Nezasićena
tla zauzimaju najveću površinu, a opodzoljena
nalaze se u najvišim dijelovima
područja.


Suva Planina, na koju se odnosi ovaj
rad, ogranak je planinskog masiva Jakupica
(JZ od Skopja). Na sjevernoj ekspoziciji
pašnjaci počinju na cea 1400 met,
ali glavnina ih se nalazi na nadmorskoj
visini od oko 1750 met. Tla ovog područja
su tipa planinsko-livadnih crnica razne
reakcije (koja je ovisna o dubini pedološkog
sloja). Najplića tla neutralne su
reakcije s vegetacijom as. Edraeantheto-
Helienthemetum balcaniioi, na srednje dubokim
dijelovima reakcija tla je slabo
kisela s vegetacijom as. Onobryceto-Festucetum
cyllenicae, a tla dubine 50—60
om umjereno su kisela s vegetacijom as.
Geranieto-Poetum violaceae i Deltoido
Nardetum. Na susjednim pašnjacima, devastiranim
od požara i prekomjerne sje




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 81     <-- 81 -->        PDF

če te smolarenja, s asocijacijom Pulsatillo-
Pinetum nigrae, tla su humusnokarbonatna
ili smeđa.


3. G u desk i A., Popnikola N.,
St amen kov M., Đorđeva M.: Morfološko-
fiziološka ispitivanja polena munike
(Pinus heldreicbii — P. leucodermis
(Antoin/Margr.) — str. 39—48, sažetak na
njemačkom. Predmet ispitivanja bila su
polenova zrnca munike iz autohtonih sastojina
na Kosovu. Morfološko-fiziološka
svojstva ispitivanih zrnaca pokazala su
priličnu varijabilnost.
4. E m H.: Širina ekoloških amplituda
nekih balkanskih endema i subendema
(str. 49—54, sažetak na njemačkom). U
ovom radu autor je saopćio podatke o
uspijevanju Paneićeve omorike, munike,
molike, divljeg kestena i jorgovana izvan
njihovog autohtonog areala i staništa.
Sve tri nabrojene četinjače imaju vrlo
široku ekološku amplitudu: od submediteransko-
komtinentalne do subarktičke (u
Finskoj na geografskoj širini od 62")ä. Divlji
kesten (Aesculus hippocastanum L.),
također, dobro uspijeva (ovjeta i rodi sjemenom)
u sjevernim područjima Skandinavije
i Rusije, ali njegov normalni razvoj
ovisi o lokalnim ekološkim uvjetima
te, npr., u gradskim nasadima često mu
se suši lišće i otpada3. Jorgovan (Syringa
vulgaris L.) je vrsta termokserofilnih cenonza,
ali se, već od 16. stoljeća, gaji u
cijeloj Evropi.
5. Nikolovski Trajko, Matvej
e v a Jana, S t e v č e v s k i Jovan:
Sindinamski razvoj vegetacije i tla u arealu
Ass. carpinetum orientalis typicum
na tvrdim vapnencima SR Makedonije
(str. 55—61, sažetak ina engleskom). Ovaj
rad dio je elaborata »Korelacioni odnosi
između tla i različitih tipova degradacija
šumsfa>travnih vegetacija na goletima
u submediteranskom području SR Makedonije
«. Degradacij ske (razvojne) stadije
vegetacije i tla rte mikroklimatske odnose
za pojedini stadij autori su dali u preglednoj
tabeli uz kraći tekstualni prikaz.
Iz početnog stadija niske bjelograbove
šume s hrastom siadunom (Qu. conferta)
nastaju, kao posljedica djelovanja čovjeka,
šikare bijelog graba s maklenom (Acer
monsspessulanum), a ove prelaze uŠibi jak s različitim vegetacijskim tipovi2
1972. godine posađeno je nekoliko stabala


omorike oko spomenika J. Pančiću ispred hotela
»Omorika« u Crikvenici.


3 Tako npr. lišće divljeg kestena već početkom
kolovoza požuti i osuši se u drvoredu uz


more u Poreču.


ma (Buxus-tip, Svringa-tip, Jasminum-tip,
Paliurus-tip i dr.); zatim slijede dva stadija
pašnjaka te tri kamenjara od kojih
je posljedni stadij kompaktnih stijena s
pukotinama, tipom tla inicijalnih rendzina
(A/C) i vegetacijskim tipom Micromeria
juliana — Inula Candida. Do stadija
kamenjara kompaktnih stijena dolazi redovno
na površinama nagiba preko 25°
i ekspozicija od istočne do jugozapadne.


6. Džekov Slavčo ima dva rada:
— Crataegus orientalis Pali. u SR Makedoniji
(str. 63—76, sažetak na njemačkom)
i
— Novi taksom glog (Crataegus L.) u
dendroElori Makedonije {str. 227—251, sažetak
ina njemačkom).
Iz naslova prvog rada vidi se, da se obrađuje
Cr. orientalis Pali., a u drugom
radu prikazane su dvije nove svojte iz roda
Crataegus koje je autor nazvao Cr.
villosa sp. nova te Cr. monogyna Jacq.
var. sericea var. nova. Sva tri ova gloga
za sada registrirana su, s malim izuzecima,
samo u zapadnom dijelu SR Makedonije.
Izuzetak je Cr. orientalis koji je
konstatiran na 30 nalazišta u zapadnoj
Makedoniji, a na 2 u istočnoj (brdski masivi
Golak i Vlajna) te Cr. monogyna var.
sericea var. nova koji je u zapadnoj Makedoniji
konstatiran na 20 nalazišta, a u
istočnoj na jednom (u-masivu Plačkovica).
Svi se ovi glogovi nalaze na većim nadmorskim
visinama (od 580 m na više, ali
pretežno iznad 1000 m). Ne ulazeći detaljnije
u morfološke opise ovih vrsta,
naglašava se samo, da su oba rada s brojnim
ilustracijama lista i ploda. Kao posebnu
zanimljivost navodimo fotografiju
stabla Cr. monogyna var. sericea var. nova
na Uinskoj planini (Ohridsko područje)
promjera 69 cm na visini 1,30 m.


7. Nikolovski T r. i Mirčevski
S.: Biološkojkvalitativne karakteristike
nekih razvojnih stadija degradiranih i sačuvanih
šuma kitnjaka na Babuni (str.
77—92, sažetak na njemačkom). Rezultat
autorovih ispitivanja biološko-kvalitativnih
karakteristika razvojnih stadija neke
sastojine jest taj, da se postojanje degradacije
neke sastojine (šume) može najbolje
utvrditi poznavanjem sastojinske
strukture po kvalitetnim grupama.
8. Gu´guševski M., Hadži-Georgiev
K., Ivanov D. i Ivanovski
C.: Proučavanje strukturnih elemenata
sastojina molike na Pelisteru i Šar-planini
(str. 93—112, sažetak na njemačkom).


ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Za molik´U na Pelisteru korišćeni su podaci
ranijih istraživanja (Guguševski M.:
Strukturni elementi i dirvnoproduktivna
sposobnost sastojina molike u ass P.teridio
pine tum peucis na Pollster u SR Makedoniji,
Zbornik simpozija o molici,
1969.) te istraživanja rnolikinih sastojina
na Šar planini izvršenih u svrhe ovog rada.
Utvrdili su binomnu strukturu sastojina,
osim na jednoj plohi na Šar planini
u kojoj je struktura hiperbolična. Nadalje
je ustanovljeno da je prirast molike
na Šar planini, gdje se nalazi na manjim
površinama, veći u odnosu na prirast
molikovih sastojina na Pelisteru.


9. G r u j o s k a Milica: Neke važnije
gljive na moliki i muniki na Šar planini
(str. 113—19, sažetak na engleskom).
Autorica je utvrdila u tim borovim sastojinama
postojanje 12 vrsta gljiva (Lophodermium
pinastri, Stereum sanguiletum,
Airmilaria mellea, Ungulina annosa i dr.).
Za sada su, naglašava autorica, uglavnom
prisutni saprofiiti ili slabi paraziti.
Evo i stanovitih zanimljivosti: Lophodermium
pinastri (Schraed.) Chev. čest je
i masovan na moM´ki, bilo na stojećim
stablima bilo na otpalim iglicama, a na
muniki je rijetko zabilježen i s malim
napadom; Ungulina annosa (Er.) Pat. od
svibnja mjeseca do u kasnu jesen na moliki
razara srčevinu, a na muniki naprotiv
bjeliku, a srčevina ostaje dugo vremena
netaknuta. No u oba slučaja U.
annosa je izraziti saprofit, tj. nema je na
živim stablima.


10. Kuševska Mi lik a: Fakultativna
diapauza za Gypsonoma aceriana Dup.
u uvjetima konstantne eksperimentalne
sredine (str. 121—128, sažetak na engleskom).
Ovo saopćenje M. Kuševske sadrži
nastavak njezinih istraživanja biologije
ovog topolovog savijača iz 1963/65. godine
(doktorska disertacija 1965. god.). Istraživanja
su izvršena u vremenu od 10.
V 1971. do 30. X 1972. god. d pokazala su
da ovaj štetnik uz povoljne uvjete bez
prekida nastavlja svoje životne cikluse (u
prirodi ima dvije generacije: proljetnu i
jesensko-proljetnu). Prosjek ciklusa sukcesivnih
generacija iznosi 60,3 dana (u
granicama od 52,5 do 65,6 dana) što znači
da je u označenom vremenu autorica uzgojila
12 generacija. Neprekidnost životnih
ciklusa autorica je postigla u laboratorijskim
uvjetima uz stalnu temperaturu
od 24" C, relativne vlage zraka 71% i
uz osiguranje svježeg mladog lišća topole,
u ovom slučaju klona I — 45/51,
11. Guguševski M., Ivanov D.,
Hadži-Georgijev K. i Ivano v-
s k i C: Proučavanje oblika bukovih stabala
na Plačkovioi (str. 129—142, sažetak
na njemačkom). U ovom radu iznijeti su
rezultati istraživanja obličnih brojeva i
koeficijenata za bukova stabla iz sastojina
u gospodarskoj jedinici Plačkovica
(šumsko gospodarstvo Kočane). Uz korišćenje
303 modelna stabla u debljinskim
razredima od 12,5 do 77,5 om i visina 12—
24 m, autori su utvrdili da je stabalni
oblični broj 0,645, a oblični broj debla
0,481. »Općenito uzevši bukva ina Plačkovici
je slabija od bukve na Belasioi ali
nešto bolja nego bukva po Šurićevim tahlicama
« zaključuju autori svoj rad.
12. Hadži-Georgijev K., Guguševski
M., Ivanov D. i Ivamovski
C: Dinamika rasta i prirasta običnog i
srebrnastog čempresa u nasadu u Gevgegeliji
(str. 143—152, sažetak na njemačkom).
Radi se o komparativnom nasadu
običnog (C. sempervirens L.) i arizonskog
(C. glabra Gr.) čempresa uzgojenom u rasadniku
blizu sela Mnin-Gevgelisko. Na
kraju pete godine visina običnog čempresa
iznosila je 2,30 m, a arizonskog 2,44 m,
s maksimalnim godišnjim prirastom običnog
čempresa s 58,1 cm, a arizonskog s
61,3 cm. Navod autora da čempres »insekti
slabo napadaju« (str. 143) mora se danas
s rezervom uzeti -uzevši u obzir jake
napade čempresovog krasnika (Buprestis
cupressi) na području Splita4.
13. Hadži-Georgiev K. i Krstevs
k.i K.: Komparativna proučavanja rasta
i prirasta jele na planinama Kožuf i Bistra
(str. 153—173, sažetak na njemačkom).
Jela na obje planine nalazi se u istoj
asocijaciji — as. Fagetum montanum
sub. abietetosum i na istim nadmorskim
visinama (između 1200 i 1600 m). Prosjek
godišnjih oborina kreće se oko 1.100 mm,
time da je na Kožuf Planini (objekt Došnica)
nešto veći nego na Bistri (objekt
Mavrovo). Međutim, razlike prosječnih
godišnjih temperatura su velike, jer se
ova u objektu Mavrovo kreće od 7,40° do
5,5" C, a u objektu Došnica između 10,30
do 8,3" C. Razlike su i u tlu: u Mavrovu
je smeđe šumsko kiselo (pH 5,5), a u
Došnici isto smeđe šumsko ali nerazvijeno.
Visinski, debljinski a i prirast mase
4 Marinković B.: Zaraženost borovih stabala


na Marjanu s Trametes pini (Broh) Fr, Šumar


ski List 1961., str. 471. i Borić J. i Sinovčić I.:


Rekultivacija veleparka Marjan, Hortikultura


1973,, br. 4.




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 83     <-- 83 -->        PDF

je znatno veći u sastojinama na Bistra
planini, nego u sastojinama Kožufa, ali
bi se »ta razlika mogla znatno smanjiti
pomaganjem jeli u sastojinama na Kožuf
Planini« zaključuju autori svoj rad.


14. Georgievski Ž.: Tehnološka svojstva
trepetljikovine (Populus tremula)
(str. 175—196, sažetak ma engleskom). Trepetljika
je u SR Makedoniji dosta raširena,
a osobito u šumskom pojasu bukve.
Stoga se i Šumarski institut u Skopju
uključio u rad savezne teme »Istraživanja
anatomskih i tehnoloških svojstava
bukve i topola u cilju pronalaženja metoda
selekcije i tehnike uzgajanja« pa je
i ovaj rad sastavni dio te teme. Predmet
istraživanja bila je trepeti jikovina iz istočnog
dijela SR Makedonije (Berovsko
područje) i južnog (Bitoljsko područje).
Trepet ijikovina iz oba ova područja pokazala
je dobra tehnička svojstva, dobar elasticitet
te upotrebljivost i za krovne
konstrukcije. Razlike između ovih dviju
jiodručja nema.
15. Popovski P.: Utjecaj NPK gnojiva
na razvoj sadnica vajmutovca (fiiius
strobus) u rasadniku (str. 197—207, sažetak
na engleskom). Rako se u radu ne
nalaze podaci o svojstvima tla u rasadniku
Centra za melioraciju šuma u Kažam,
gdje je izvršen pokus gnojenja, to iznijeti
podaci imaju samo ilustrativnu vrijednost,
jednogodišnji vajmutovac imao
je najjači prirast kod upotrebe gnojiva
NPK u omjeru 20 + 40 + 20 gr/m2 ili
y0 gr/m2 uiree, a dvogodišnji uz upotrebu
Nfrv smjese 90 + 60 + 2u gr/m2 i 90 +
+ 80 + 20 gr/im*. U odnosu na negnojeno
tlo visina jednogodišnjih biljaka bila je
za cea VOVo´ veća, a dimenzije dvogodišnjih
bile su za 23´´/o veće kod visina a
5/,7IJ/i> ipromjera korjonovog vrata.
16. B at´ko vsJsi D.: Biološko-kvalitetna
struktura i prirodno pomlađivanje bjeloborovih
sastojina na planinskom masivu
Nidže (str. 209—217, sažetak na ruskom).
Planinski masiv Nidže relativno je
bogat sastojinama bijelog bora. Bijeli bor
tvori redovno čiste sastojine dok je orni
bor primješan na manjoj površini od svega
nekoliko ha. Geološka podloga je silikatno
istijenje (granit, gnajs, liskun), tlo
smeđe šumsko kiselo različitog pH sa
znatnim učešćem površinskog stijenja.
Tereni su strmi s nagibom redovno većim
od 20°. Fitocenološka pripadnost sastojina:
makedonska acidot´ilna šuma bijelog
i crnog bora (Pinetum silvestris-nigrae
macedonicum, Horv. et Em). Uz takve
uvjete, u prašumskim sastojinama,
na prvu kvalitetnu Masu otpada 739 stabala
po ha ili 76,82´V» od ukupnog broja
odnosno 796 stabala prve biološke grupe
ili 82,75!7» od ukupnog broja stabala
po ha. Prirodno pomlađivanje bijelog
bora na progalinama (prirodnim otvorima,
prirodnim prugama i si.) vrlo je dobro.
Naprotiv, u sastojinama u kojima je
izvršena podmladna sječa broj bjeloborovog
podmlatka znatno je manji uz smanjenu
vitalnost.


17. Trpko v B.: Prosječni godišnji
prirast poljske jarebice (Perdrix perdrix
L.) i odnos težinskih frekvenci podmladnog
i matičnog dijela fonda (str. 219—226,
sažetak na engleskom). Poljska jarebica
u SR Makedoniji živi do 100 iri nad morem
ali je najbrojnija do 500 m uz jezerske
i irijeöne doline. Ona je značajna
lovna divljač za Makedoniju te se od 1969.
god. nalazi na prvom mjestu po broju
odstrijeljenih primjera u odnosu na drugu
divljač, a 1970. god. npr. odstirijeljeno
ih je oko 54.000 komada. Autor je utvrdio
da godišnji prirast ove divljači iznosi
blizu 6S7o te da od ukupnog godišnjeg
prirasta 13,6IJ/o otpada na nedovoljno odrasle
mlade druge generacije.
18. Kar ama.n Z., H adž i - Ri s t o v a
Lj. i Kamilovski M.: Prilog poznavanju
entomolaune na munioi (Pinusheldreichi)
(str. 255—255, sažetak na njemačkom).
Provedenim entomološkim istraživanjima
1971/72. u sastojinama munike
na Šar-planini i na Prokietijama utvrđeno
je 17 podkornjaka. Od tih su najčešći
Ips amitinus i Ips sexdentatus, a dosta
je čest i Pissodes pini. Defolijatora i ostalih
kukaca (Laohnida, Aphinida i dr.)
bilo je vrlo malo.
19. H a d ž i - R i s t o v a L.: Dinamika
populacije male topolove sovice (Nycteola
asiatica Krul.) u Makedoniji (str. 257—
262, sažetak na engleskom). Monokulture
podignute na većim površinama, konstatira
autorica, vrlo su pogodna sredina za
razvoj brojnih insekata pa tako i male
topolove sovice. U Makedoniji ova sovica
razvija 4 generacije (u jednoj godini) od
kojih je najbrojnija i najvitalnija prva,
a najslabija četvrta.
20. Krstevski D.: Proučavanje vremena
potrebnog za puno klupiranje na
pokusnoj površini u niskoj hrastovoj šumi
(str. 263—270, sažetak na engleskom).
447