DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 80 <-- 80 --> PDF |
JUBILEEN GODIŠEN ZBORNIK Po povod 25-godišninata na zemljodelsko- šumarskiot fakultet na univerzitetot — Skopje, Šumarstvo — Skopje 1973. Jubilarni svezak Zbornika Poljoprivredno- šumarskog fakulteta u Skopju opet dononsi nekrolog jednom od pionira šumarske nastave i nauke u Makedoniji, nekrolog prof, dr Iliji M i h a j 1 o v u (u prethodnom svesku komemoriran je prof, dr Br. Pejoski). Dr. I. Mihajlov, koji je 1930. godine diplomirao šumarstvo na Pol´joprivredno-šumarskom fakultetu u Sofiji, a 1939. godine doktorirao na poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu na osnovu disertacije »Numeričko bonitiranje šumskih stojbina«, bio je profesor dendrometrije i uređivanja šuma te predstojnik katedre za uređivanje šuma od osnivanja skopskog Poljoprivredno- šumarskog fakulteta (1947. sod.) do dana smrti (15. VIII 1973. god.). Tokom četrdesetgodišnje znanstvene djelatnosti objavio je preko 60 znanstvenih i stručnih radova na makedonskom, hrvatskosrpskom, bugarskom i njemačkom jeziku te napisao udžbenike iz dendrometirije i uređivanja šuma ne samo za studente šumarstva nego i za srednju šumarsku školu. Sadržaj ovog jubilarnog sveska Zbornika je slijedeći: 1. Pejosik i B.: Povodom 75-godišnjice opisa šumskog gospodarstva u Makedoniji (str. 5—9)1. Iz ovog prikaza B. Pejoskog saznajemo, da je 1900. god. u Plovdivu (Bugarska) tiskom objavljen »Izvještaj Nj. C. V. Ferdinanda I-om, bugarskom knezu, o jednoj naučnoj ekskurziji u Makedoniji « koji je podnio K. Bajkušev, šumarski inspektor. Ovu naučnu ekskurziju Bajkušev je izvršio 1897. godine zajedno s dvorskim vrtlarom (bugarskog dvora) I. Kelerom. Svrha Bajkušev-Kelerove ekskurzije bila je utvrđivanje stanja šuma na području Makedonije, u ono doba još u sklopu Otomanskog carstva. Izvještaj, između ostalog, sadrži popis šumskih vrsta počam od hrastova (njih 8), ´koji tvore najveći dio makedonskih šuma, do pajasena i eukalipta od listača, te od borova (među kojima i alepskog, primorskog te pinjola) do jele i smreke od četinjača. Posebno je naglašena devastiranost hra 1 Imenovanje autora u ovom referatu odgovara imenovanju u Sadržaju Zbornika. stovih šuma te pomanjkanje građevnog drveta kojeg se manjak nadoknađuje uvozom iz Austrije, Rumunjske i Rusije. Šume po vlasništvu bile su državne, općinske, crkvene i privatne, a šumarska služba bila je organizirana tako da je svaki vilajet (pokrajina) imao jednog šumarskog inspektora, 1—2 pomoćnika inspektora, 7—10 nadzornika i 20—30 čuvara šuma. Ovaj danas najstariji opis makedonskih šuma i šumarstva nalazi se u knjižnici Katedre za dendrologiju na VLTI u Sofiji. 2. Spirovski Jovan ima objavljena dva rada: — Smeđa šumska tla u pojasu bukve na Buševskoj planini (str. 11—24, sažetak na engleskom), i — Tla na planinskim pašnjacima Suve Planine SRM (str. 25—37, sažetak na engleskom). Buševska planina nalazi se u JZ dijelu SR Makedonije južno od Golena (Velika) Reka — gornjeg toka rijeke Treske s najvišom kotom 1791 met. Na toj planini najrasprostranjenija je bukova šuma i to na sjevernim ekspozicijama u obliku sastojina, a na južnim kao grupe stabala svojedobnih sastojina. Pojas bukve počinje na 800 met. nad morem kao nastavak pojasa grabovih šuma i dopire do najvišeg vrha. Cenoze su Fagetum submontanum, Fagetum montanum i Fagetum subalpinum. Kako geološka podloga nije jednaka (različiti silikatni materijal), a kako nisu ni klimatski uvjeti istovjetni to su i tla različita, od nezasićenog do podzolastog smeđeg šumskog tla. Nezasićena tla zauzimaju najveću površinu, a opodzoljena nalaze se u najvišim dijelovima područja. Suva Planina, na koju se odnosi ovaj rad, ogranak je planinskog masiva Jakupica (JZ od Skopja). Na sjevernoj ekspoziciji pašnjaci počinju na cea 1400 met, ali glavnina ih se nalazi na nadmorskoj visini od oko 1750 met. Tla ovog područja su tipa planinsko-livadnih crnica razne reakcije (koja je ovisna o dubini pedološkog sloja). Najplića tla neutralne su reakcije s vegetacijom as. Edraeantheto- Helienthemetum balcaniioi, na srednje dubokim dijelovima reakcija tla je slabo kisela s vegetacijom as. Onobryceto-Festucetum cyllenicae, a tla dubine 50—60 om umjereno su kisela s vegetacijom as. Geranieto-Poetum violaceae i Deltoido Nardetum. Na susjednim pašnjacima, devastiranim od požara i prekomjerne sje |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 81 <-- 81 --> PDF |
če te smolarenja, s asocijacijom Pulsatillo- Pinetum nigrae, tla su humusnokarbonatna ili smeđa. 3. G u desk i A., Popnikola N., St amen kov M., Đorđeva M.: Morfološko- fiziološka ispitivanja polena munike (Pinus heldreicbii — P. leucodermis (Antoin/Margr.) — str. 39—48, sažetak na njemačkom. Predmet ispitivanja bila su polenova zrnca munike iz autohtonih sastojina na Kosovu. Morfološko-fiziološka svojstva ispitivanih zrnaca pokazala su priličnu varijabilnost. 4. E m H.: Širina ekoloških amplituda nekih balkanskih endema i subendema (str. 49—54, sažetak na njemačkom). U ovom radu autor je saopćio podatke o uspijevanju Paneićeve omorike, munike, molike, divljeg kestena i jorgovana izvan njihovog autohtonog areala i staništa. Sve tri nabrojene četinjače imaju vrlo široku ekološku amplitudu: od submediteransko- komtinentalne do subarktičke (u Finskoj na geografskoj širini od 62")ä. Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.), također, dobro uspijeva (ovjeta i rodi sjemenom) u sjevernim područjima Skandinavije i Rusije, ali njegov normalni razvoj ovisi o lokalnim ekološkim uvjetima te, npr., u gradskim nasadima često mu se suši lišće i otpada3. Jorgovan (Syringa vulgaris L.) je vrsta termokserofilnih cenonza, ali se, već od 16. stoljeća, gaji u cijeloj Evropi. 5. Nikolovski Trajko, Matvej e v a Jana, S t e v č e v s k i Jovan: Sindinamski razvoj vegetacije i tla u arealu Ass. carpinetum orientalis typicum na tvrdim vapnencima SR Makedonije (str. 55—61, sažetak ina engleskom). Ovaj rad dio je elaborata »Korelacioni odnosi između tla i različitih tipova degradacija šumsfa>travnih vegetacija na goletima u submediteranskom području SR Makedonije «. Degradacij ske (razvojne) stadije vegetacije i tla rte mikroklimatske odnose za pojedini stadij autori su dali u preglednoj tabeli uz kraći tekstualni prikaz. Iz početnog stadija niske bjelograbove šume s hrastom siadunom (Qu. conferta) nastaju, kao posljedica djelovanja čovjeka, šikare bijelog graba s maklenom (Acer monsspessulanum), a ove prelaze uŠibi jak s različitim vegetacijskim tipovi2 1972. godine posađeno je nekoliko stabala omorike oko spomenika J. Pančiću ispred hotela »Omorika« u Crikvenici. 3 Tako npr. lišće divljeg kestena već početkom kolovoza požuti i osuši se u drvoredu uz more u Poreču. ma (Buxus-tip, Svringa-tip, Jasminum-tip, Paliurus-tip i dr.); zatim slijede dva stadija pašnjaka te tri kamenjara od kojih je posljedni stadij kompaktnih stijena s pukotinama, tipom tla inicijalnih rendzina (A/C) i vegetacijskim tipom Micromeria juliana — Inula Candida. Do stadija kamenjara kompaktnih stijena dolazi redovno na površinama nagiba preko 25° i ekspozicija od istočne do jugozapadne. 6. Džekov Slavčo ima dva rada: — Crataegus orientalis Pali. u SR Makedoniji (str. 63—76, sažetak na njemačkom) i — Novi taksom glog (Crataegus L.) u dendroElori Makedonije {str. 227—251, sažetak ina njemačkom). Iz naslova prvog rada vidi se, da se obrađuje Cr. orientalis Pali., a u drugom radu prikazane su dvije nove svojte iz roda Crataegus koje je autor nazvao Cr. villosa sp. nova te Cr. monogyna Jacq. var. sericea var. nova. Sva tri ova gloga za sada registrirana su, s malim izuzecima, samo u zapadnom dijelu SR Makedonije. Izuzetak je Cr. orientalis koji je konstatiran na 30 nalazišta u zapadnoj Makedoniji, a na 2 u istočnoj (brdski masivi Golak i Vlajna) te Cr. monogyna var. sericea var. nova koji je u zapadnoj Makedoniji konstatiran na 20 nalazišta, a u istočnoj na jednom (u-masivu Plačkovica). Svi se ovi glogovi nalaze na većim nadmorskim visinama (od 580 m na više, ali pretežno iznad 1000 m). Ne ulazeći detaljnije u morfološke opise ovih vrsta, naglašava se samo, da su oba rada s brojnim ilustracijama lista i ploda. Kao posebnu zanimljivost navodimo fotografiju stabla Cr. monogyna var. sericea var. nova na Uinskoj planini (Ohridsko područje) promjera 69 cm na visini 1,30 m. 7. Nikolovski T r. i Mirčevski S.: Biološkojkvalitativne karakteristike nekih razvojnih stadija degradiranih i sačuvanih šuma kitnjaka na Babuni (str. 77—92, sažetak na njemačkom). Rezultat autorovih ispitivanja biološko-kvalitativnih karakteristika razvojnih stadija neke sastojine jest taj, da se postojanje degradacije neke sastojine (šume) može najbolje utvrditi poznavanjem sastojinske strukture po kvalitetnim grupama. 8. Gu´guševski M., Hadži-Georgiev K., Ivanov D. i Ivanovski C.: Proučavanje strukturnih elemenata sastojina molike na Pelisteru i Šar-planini (str. 93—112, sažetak na njemačkom). |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Za molik´U na Pelisteru korišćeni su podaci ranijih istraživanja (Guguševski M.: Strukturni elementi i dirvnoproduktivna sposobnost sastojina molike u ass P.teridio pine tum peucis na Pollster u SR Makedoniji, Zbornik simpozija o molici, 1969.) te istraživanja rnolikinih sastojina na Šar planini izvršenih u svrhe ovog rada. Utvrdili su binomnu strukturu sastojina, osim na jednoj plohi na Šar planini u kojoj je struktura hiperbolična. Nadalje je ustanovljeno da je prirast molike na Šar planini, gdje se nalazi na manjim površinama, veći u odnosu na prirast molikovih sastojina na Pelisteru. 9. G r u j o s k a Milica: Neke važnije gljive na moliki i muniki na Šar planini (str. 113—19, sažetak na engleskom). Autorica je utvrdila u tim borovim sastojinama postojanje 12 vrsta gljiva (Lophodermium pinastri, Stereum sanguiletum, Airmilaria mellea, Ungulina annosa i dr.). Za sada su, naglašava autorica, uglavnom prisutni saprofiiti ili slabi paraziti. Evo i stanovitih zanimljivosti: Lophodermium pinastri (Schraed.) Chev. čest je i masovan na moM´ki, bilo na stojećim stablima bilo na otpalim iglicama, a na muniki je rijetko zabilježen i s malim napadom; Ungulina annosa (Er.) Pat. od svibnja mjeseca do u kasnu jesen na moliki razara srčevinu, a na muniki naprotiv bjeliku, a srčevina ostaje dugo vremena netaknuta. No u oba slučaja U. annosa je izraziti saprofit, tj. nema je na živim stablima. 10. Kuševska Mi lik a: Fakultativna diapauza za Gypsonoma aceriana Dup. u uvjetima konstantne eksperimentalne sredine (str. 121—128, sažetak na engleskom). Ovo saopćenje M. Kuševske sadrži nastavak njezinih istraživanja biologije ovog topolovog savijača iz 1963/65. godine (doktorska disertacija 1965. god.). Istraživanja su izvršena u vremenu od 10. V 1971. do 30. X 1972. god. d pokazala su da ovaj štetnik uz povoljne uvjete bez prekida nastavlja svoje životne cikluse (u prirodi ima dvije generacije: proljetnu i jesensko-proljetnu). Prosjek ciklusa sukcesivnih generacija iznosi 60,3 dana (u granicama od 52,5 do 65,6 dana) što znači da je u označenom vremenu autorica uzgojila 12 generacija. Neprekidnost životnih ciklusa autorica je postigla u laboratorijskim uvjetima uz stalnu temperaturu od 24" C, relativne vlage zraka 71% i uz osiguranje svježeg mladog lišća topole, u ovom slučaju klona I — 45/51, 11. Guguševski M., Ivanov D., Hadži-Georgijev K. i Ivano v- s k i C: Proučavanje oblika bukovih stabala na Plačkovioi (str. 129—142, sažetak na njemačkom). U ovom radu iznijeti su rezultati istraživanja obličnih brojeva i koeficijenata za bukova stabla iz sastojina u gospodarskoj jedinici Plačkovica (šumsko gospodarstvo Kočane). Uz korišćenje 303 modelna stabla u debljinskim razredima od 12,5 do 77,5 om i visina 12— 24 m, autori su utvrdili da je stabalni oblični broj 0,645, a oblični broj debla 0,481. »Općenito uzevši bukva ina Plačkovici je slabija od bukve na Belasioi ali nešto bolja nego bukva po Šurićevim tahlicama « zaključuju autori svoj rad. 12. Hadži-Georgijev K., Guguševski M., Ivanov D. i Ivamovski C: Dinamika rasta i prirasta običnog i srebrnastog čempresa u nasadu u Gevgegeliji (str. 143—152, sažetak na njemačkom). Radi se o komparativnom nasadu običnog (C. sempervirens L.) i arizonskog (C. glabra Gr.) čempresa uzgojenom u rasadniku blizu sela Mnin-Gevgelisko. Na kraju pete godine visina običnog čempresa iznosila je 2,30 m, a arizonskog 2,44 m, s maksimalnim godišnjim prirastom običnog čempresa s 58,1 cm, a arizonskog s 61,3 cm. Navod autora da čempres »insekti slabo napadaju« (str. 143) mora se danas s rezervom uzeti -uzevši u obzir jake napade čempresovog krasnika (Buprestis cupressi) na području Splita4. 13. Hadži-Georgiev K. i Krstevs k.i K.: Komparativna proučavanja rasta i prirasta jele na planinama Kožuf i Bistra (str. 153—173, sažetak na njemačkom). Jela na obje planine nalazi se u istoj asocijaciji — as. Fagetum montanum sub. abietetosum i na istim nadmorskim visinama (između 1200 i 1600 m). Prosjek godišnjih oborina kreće se oko 1.100 mm, time da je na Kožuf Planini (objekt Došnica) nešto veći nego na Bistri (objekt Mavrovo). Međutim, razlike prosječnih godišnjih temperatura su velike, jer se ova u objektu Mavrovo kreće od 7,40° do 5,5" C, a u objektu Došnica između 10,30 do 8,3" C. Razlike su i u tlu: u Mavrovu je smeđe šumsko kiselo (pH 5,5), a u Došnici isto smeđe šumsko ali nerazvijeno. Visinski, debljinski a i prirast mase 4 Marinković B.: Zaraženost borovih stabala na Marjanu s Trametes pini (Broh) Fr, Šumar ski List 1961., str. 471. i Borić J. i Sinovčić I.: Rekultivacija veleparka Marjan, Hortikultura 1973,, br. 4. |
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 83 <-- 83 --> PDF |
je znatno veći u sastojinama na Bistra planini, nego u sastojinama Kožufa, ali bi se »ta razlika mogla znatno smanjiti pomaganjem jeli u sastojinama na Kožuf Planini« zaključuju autori svoj rad. 14. Georgievski Ž.: Tehnološka svojstva trepetljikovine (Populus tremula) (str. 175—196, sažetak ma engleskom). Trepetljika je u SR Makedoniji dosta raširena, a osobito u šumskom pojasu bukve. Stoga se i Šumarski institut u Skopju uključio u rad savezne teme »Istraživanja anatomskih i tehnoloških svojstava bukve i topola u cilju pronalaženja metoda selekcije i tehnike uzgajanja« pa je i ovaj rad sastavni dio te teme. Predmet istraživanja bila je trepeti jikovina iz istočnog dijela SR Makedonije (Berovsko područje) i južnog (Bitoljsko područje). Trepet ijikovina iz oba ova područja pokazala je dobra tehnička svojstva, dobar elasticitet te upotrebljivost i za krovne konstrukcije. Razlike između ovih dviju jiodručja nema. 15. Popovski P.: Utjecaj NPK gnojiva na razvoj sadnica vajmutovca (fiiius strobus) u rasadniku (str. 197—207, sažetak na engleskom). Rako se u radu ne nalaze podaci o svojstvima tla u rasadniku Centra za melioraciju šuma u Kažam, gdje je izvršen pokus gnojenja, to iznijeti podaci imaju samo ilustrativnu vrijednost, jednogodišnji vajmutovac imao je najjači prirast kod upotrebe gnojiva NPK u omjeru 20 + 40 + 20 gr/m2 ili y0 gr/m2 uiree, a dvogodišnji uz upotrebu Nfrv smjese 90 + 60 + 2u gr/m2 i 90 + + 80 + 20 gr/im*. U odnosu na negnojeno tlo visina jednogodišnjih biljaka bila je za cea VOVo´ veća, a dimenzije dvogodišnjih bile su za 23´´/o veće kod visina a 5/,7IJ/i> ipromjera korjonovog vrata. 16. B at´ko vsJsi D.: Biološko-kvalitetna struktura i prirodno pomlađivanje bjeloborovih sastojina na planinskom masivu Nidže (str. 209—217, sažetak na ruskom). Planinski masiv Nidže relativno je bogat sastojinama bijelog bora. Bijeli bor tvori redovno čiste sastojine dok je orni bor primješan na manjoj površini od svega nekoliko ha. Geološka podloga je silikatno istijenje (granit, gnajs, liskun), tlo smeđe šumsko kiselo različitog pH sa znatnim učešćem površinskog stijenja. Tereni su strmi s nagibom redovno većim od 20°. Fitocenološka pripadnost sastojina: makedonska acidot´ilna šuma bijelog i crnog bora (Pinetum silvestris-nigrae macedonicum, Horv. et Em). Uz takve uvjete, u prašumskim sastojinama, na prvu kvalitetnu Masu otpada 739 stabala po ha ili 76,82´V» od ukupnog broja odnosno 796 stabala prve biološke grupe ili 82,75!7» od ukupnog broja stabala po ha. Prirodno pomlađivanje bijelog bora na progalinama (prirodnim otvorima, prirodnim prugama i si.) vrlo je dobro. Naprotiv, u sastojinama u kojima je izvršena podmladna sječa broj bjeloborovog podmlatka znatno je manji uz smanjenu vitalnost. 17. Trpko v B.: Prosječni godišnji prirast poljske jarebice (Perdrix perdrix L.) i odnos težinskih frekvenci podmladnog i matičnog dijela fonda (str. 219—226, sažetak na engleskom). Poljska jarebica u SR Makedoniji živi do 100 iri nad morem ali je najbrojnija do 500 m uz jezerske i irijeöne doline. Ona je značajna lovna divljač za Makedoniju te se od 1969. god. nalazi na prvom mjestu po broju odstrijeljenih primjera u odnosu na drugu divljač, a 1970. god. npr. odstirijeljeno ih je oko 54.000 komada. Autor je utvrdio da godišnji prirast ove divljači iznosi blizu 6S7o te da od ukupnog godišnjeg prirasta 13,6IJ/o otpada na nedovoljno odrasle mlade druge generacije. 18. Kar ama.n Z., H adž i - Ri s t o v a Lj. i Kamilovski M.: Prilog poznavanju entomolaune na munioi (Pinusheldreichi) (str. 255—255, sažetak na njemačkom). Provedenim entomološkim istraživanjima 1971/72. u sastojinama munike na Šar-planini i na Prokietijama utvrđeno je 17 podkornjaka. Od tih su najčešći Ips amitinus i Ips sexdentatus, a dosta je čest i Pissodes pini. Defolijatora i ostalih kukaca (Laohnida, Aphinida i dr.) bilo je vrlo malo. 19. H a d ž i - R i s t o v a L.: Dinamika populacije male topolove sovice (Nycteola asiatica Krul.) u Makedoniji (str. 257— 262, sažetak na engleskom). Monokulture podignute na većim površinama, konstatira autorica, vrlo su pogodna sredina za razvoj brojnih insekata pa tako i male topolove sovice. U Makedoniji ova sovica razvija 4 generacije (u jednoj godini) od kojih je najbrojnija i najvitalnija prva, a najslabija četvrta. 20. Krstevski D.: Proučavanje vremena potrebnog za puno klupiranje na pokusnoj površini u niskoj hrastovoj šumi (str. 263—270, sažetak na engleskom). 447 |