DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 24     <-- 24 -->        PDF

nih u više ili manje kulturnne populacije mogućno je znatno ubrzati i ostvariti
usmerenu mikroevoluciji prirodnih populacija. Usled toga već danas nastupa
etapa razumne i planske kontrole genetskog kvaliteta veštačkih i prirodnih
populacija. Brzina promena u prirodi pod dejstvom čoveka raste sve
više sa porastom naučnih saznanja. Ona je postala naročito velika za poslednjih
100 godina što ukazuje na grandiozan preobražaj prirode, a koji bi se
mogao figurativno usporediti sa intenzivnošću eksplozije u dimenzijama geološkog
vremena.


Tablica 1
Dejstvo selekcije na tok prestrojavanja populacije u zavisnosti od koncentracije
dominantnog gena (A) u populaciji kada je s = 0.001


Br°J


Koncentracija homo- i heterozigota generacija pri dominantnom,
a u zgradi pri recesivnom nasle°
đ na đivanju mutacije


jedna mutanta na 2 mutante na 11739


milion individua mili on individua (321444)


O.OOP/o 1 »/ 6 920


1 ">/« 50 «/„ 4 919


50 «Vo 95 / 11664


95 »/o 99,9»/o 309 790


99,9 "Vo 100 Vo praktično nije moguće


1 mutanta na


milion individua 99.9Vo 364 832


Razvitak novih grana savremene genetike, odnosno populacione i evolucione
genetike, omogućio je da se oplemenjivači biljaka aktivno umešaju u
stvaralački mikroevolucioni proces prirode, jer je taj proces u svetlosti naših
današnjih potreba i preterano spor i nedovoljno efikasan, te nam ne daje
uyek željene rezultate.


Šira primena principa oplemenjivanja biljaka u rasadničkoj proizvodnji
(Stilinović, 1972 i drugi) uzgoju (V i d a k o v i ć, 1971; Jovančević,
1972) i uređivanje šuma obezbeđuje povoljnije uslove za intenzivnije osnivanje
kulturnih biocenoza u šumarstvu i hortikulturi. Proces usmerenog
prevođenja prirodnih populacija u više ili manje kulturne populacije kroz
uzgoj i uređivanje šuma sve više zahteva multiđisciplinirani prilaz pri organizovanju
biljne proizvodnje u šumarstvu i hortikulturi, odnosno zahteva
sve intenzivniju saradnju rasadničara, uzgajivača, ekologa, fiziologa, entomologa,
fitopatologa i uređivača naših šuma.


C. Efikasna zaštita primarnog genetičkog bogatstva
u najšire m smislu . Moderni sistem iskorišćavanja prirode kroz kulturne
biocenoze zahteva stalnu kontrolu čoveka. Ovde u prvom redu dolazi
kontrola koja se proširuje na budućnost odnosno na ceo niz posledica današnje
delatnošti čovekove koji će se u bližoj ili daljoj budućnsti javiti. Smanjivanje
prostora pod šumama u svetu nije samo rezultat nerazumnog gazdovanja
i nehatnog uništavanja paljenjem i sečom u toku vekova radi dobi