DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Od momenta svoje pojave u biosferi do danas, čovek je postao jedan
od najmoćnijih evolucionih i ekoloških faktora koji interveniše u svim osnovnim
zbivanjima što se odigravaju u okviru sfere života. Pečat koji je čovek
utisnuo u savremenu epohu razvitka prirode takav je i toliki, da bi po mišljenju
Vernadsko g (1944, 1945) izraz »biosfera« trebalo danas zameniti
izrazom »noosfera« (od grčkog »noos« — razum)*. Nema sumnje da je čovek
svojom specifično delatnošću, za relativno kratko vreme svog postojanja,
duboko izmenio svoj prostorni okvir, snažnije i trajnije nego ma koja druga
vrsta živih bića; u istih mah u znatnoj meri odredio je dalji pravac razvitka
biosfere.


2. Promene u prirodi pod dejstvom čoveka
Intervencije koje čovek svojom delatnošću neprekidno i svuda vrši u
prirodi, ispoljavaju se pre svega u njenom menjanju. Izazvane promene mnogostruke
su i različitog obima, uz to još povezane među sobom, tako da ih
je teško svrstati u posebne kategorije. Treba međutim istaći osnovnu činjenicu
da je svaka iole krupnija promena koju čovek neposredno izaziva uvek
praćena čitavim nizom posrednih i sukcesivnih promena, svaka od njih se
javlja kao posledica prethodnih. Zadirujući svojim dejstvom u složeni splet
odnosa unutar ekosistema, čovek izaziva u njemu lančane reakcije koje se
odigravaju često van volje čoveka a ne tako retko sa nepredviđenim posledicama.
One se međutim ne ograničavaju samo na pojedinačne ekosisteme;
sa čovekovim dejstvima akumuliranim u toku vekova, one zahvataju čitavu
biosferu.


U obilju promena uslovljenih dejstvom čoveka ovde će biti analiziran
samo ograničen broj njih, dovoljan da ilustruje njihov obim i značaj.


2.1. Krupne su promene koje čovek izaziva u fizičkim uslovima svog
prostornog okvira. Ovde u prvom redu dolaze posledice krčenja i uništavanja
šumskog pokrivača na velikom prostranstvu, stvaranja vodenih akumulacija
tekućih reka i si. (B u n u š e v a c, 1951; Stanković, 1962 i drugi).
Po svojim srazmerama, promene u klimatskim uslovima usled uništavanja
šumskog pokrivača svakako dolaze na prvo mcsto. Primeri su mnogobrojni
u svim delovima sveta, čak i u oblasti doskora neprohodne tropske prašume.
U oblasti Sredozemnog mora, šume su uništene do te mere da su mnogi
krajevi dobili izgled pravih pustinja sa potpuno izmenjenim uslovima za
život. U našoj zemlji klasičan je primer prostrana oblast našeg krša, gde
je šuma, još u doba Rimljana i naročito u srednjem veku, uništena do te
mere da je čitava oblast mestimično pretvorena u kamenitu pustinju. Šumadija
je na primjer sve do početka XIX veka bila ćela pokrivena šumama;
danas je od nekadašnjeg šumskog pokrivača ostalo jedva 22´%.
2.2. Isto su tako značajne promene što ih čovek izaziva u sastavu živog
sveta koji ga opkoljava. On je pre svega aktivno ili neposredno uništio mnoge
* Termin »noosfera« prvi put su upotrebili francuski naučnici početkom 30-tih
godina tj. antropolog P. Tejar de Šarden (C. Cuenot, 1958) i filozof E. Lerua (E.
Le Roy, 1927), a sredinom 30-tih godina prihvatio ga je i razradio Vernadski (1944,
1945 i drugi).