DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Od momenta svoje pojave u biosferi do danas, čovek je postao jedan od najmoćnijih evolucionih i ekoloških faktora koji interveniše u svim osnovnim zbivanjima što se odigravaju u okviru sfere života. Pečat koji je čovek utisnuo u savremenu epohu razvitka prirode takav je i toliki, da bi po mišljenju Vernadsko g (1944, 1945) izraz »biosfera« trebalo danas zameniti izrazom »noosfera« (od grčkog »noos« — razum)*. Nema sumnje da je čovek svojom specifično delatnošću, za relativno kratko vreme svog postojanja, duboko izmenio svoj prostorni okvir, snažnije i trajnije nego ma koja druga vrsta živih bića; u istih mah u znatnoj meri odredio je dalji pravac razvitka biosfere. 2. Promene u prirodi pod dejstvom čoveka Intervencije koje čovek svojom delatnošću neprekidno i svuda vrši u prirodi, ispoljavaju se pre svega u njenom menjanju. Izazvane promene mnogostruke su i različitog obima, uz to još povezane među sobom, tako da ih je teško svrstati u posebne kategorije. Treba međutim istaći osnovnu činjenicu da je svaka iole krupnija promena koju čovek neposredno izaziva uvek praćena čitavim nizom posrednih i sukcesivnih promena, svaka od njih se javlja kao posledica prethodnih. Zadirujući svojim dejstvom u složeni splet odnosa unutar ekosistema, čovek izaziva u njemu lančane reakcije koje se odigravaju često van volje čoveka a ne tako retko sa nepredviđenim posledicama. One se međutim ne ograničavaju samo na pojedinačne ekosisteme; sa čovekovim dejstvima akumuliranim u toku vekova, one zahvataju čitavu biosferu. U obilju promena uslovljenih dejstvom čoveka ovde će biti analiziran samo ograničen broj njih, dovoljan da ilustruje njihov obim i značaj. 2.1. Krupne su promene koje čovek izaziva u fizičkim uslovima svog prostornog okvira. Ovde u prvom redu dolaze posledice krčenja i uništavanja šumskog pokrivača na velikom prostranstvu, stvaranja vodenih akumulacija tekućih reka i si. (B u n u š e v a c, 1951; Stanković, 1962 i drugi). Po svojim srazmerama, promene u klimatskim uslovima usled uništavanja šumskog pokrivača svakako dolaze na prvo mcsto. Primeri su mnogobrojni u svim delovima sveta, čak i u oblasti doskora neprohodne tropske prašume. U oblasti Sredozemnog mora, šume su uništene do te mere da su mnogi krajevi dobili izgled pravih pustinja sa potpuno izmenjenim uslovima za život. U našoj zemlji klasičan je primer prostrana oblast našeg krša, gde je šuma, još u doba Rimljana i naročito u srednjem veku, uništena do te mere da je čitava oblast mestimično pretvorena u kamenitu pustinju. Šumadija je na primjer sve do početka XIX veka bila ćela pokrivena šumama; danas je od nekadašnjeg šumskog pokrivača ostalo jedva 22´%. 2.2. Isto su tako značajne promene što ih čovek izaziva u sastavu živog sveta koji ga opkoljava. On je pre svega aktivno ili neposredno uništio mnoge * Termin »noosfera« prvi put su upotrebili francuski naučnici početkom 30-tih godina tj. antropolog P. Tejar de Šarden (C. Cuenot, 1958) i filozof E. Lerua (E. Le Roy, 1927), a sredinom 30-tih godina prihvatio ga je i razradio Vernadski (1944, 1945 i drugi). |