DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 18 <-- 18 --> PDF |
ULOGA OPLEMENJIVANJA BILJAKA U PREVOĐENJU BIOSFERE U NOOSFERU* Dr ALEKSANDAR TUCOVIĆ — BEOGRAD 1. Uvod Reakcije biljaka na uticaje spoljašnje sredine u celini imaju u većoj ili manjoj meri adaptivan karakter i blagodareći tome one se održavaju u prirodi pod uslovima koji su stalno promenljivi. Osnovna odlika živog sveta — prilagođenost na životne uslove, istorijski se razvija kao rezultat uzajamnih odnosa između živih bića i sredine. Ona se ogleda kako u morfofiziološkim odlikama vrsta, tako i u njihovom načinu života i rasprostranjenosti. Ova zavisnost živih bića i sredine, izražena u uzajamnim dejstvima i promenama, čini da se oni vezuju u nerazrušivo jedinstvo, posredno ili neposrednost, i sve je istovremeno u pokretu i promeni. Jedinstvo se stvarno prostire na čitav svet i njime naseljen zemaljski prostor povezani uzajamno u jedinstven i beskrajno složen dinamički sistem označen kao biosfera i koji predstavlja lice zemlje kao planete, njen površinski omotač. Biosfera je rezultat istorijskog razvoja Zemlje i nastala je sa pojavom života na njoj. Već sam hemijski sastav živih bića pokazuje da ona vode poreklo od neorganske prirode. Od svog postanka i kroz čitavu svoju evoluciju ona su ostala vezana za svoju neživu sredinu kroz splet uzajamnih odnosa koji su postepeno postajali sve složeniji i kroz koje su se uporedo menjali i živi svet i njegova sredina. Na taj način je biosfera, blagodareći prisustvo života, postala specifična tvorevina Zemlje. Sva osnovna zbivanja u biosferi, u kojima živa bića imaju ogromnu ulogu, povezana su u jedinstven proces od planetarnog značaja. Blagodareći ogromnim hemijskim mogućnostima kojima život raspolaže, biosfera je osnovni trasformator energije na zemlji. Ona pretvara kosmičku energiju, naime zračnu energiju sunca, u slobodnu i aktivnu hemijsku energiju kroz proces fotosinteze koji se odigrava u atotrofnim biljkama. Biosfera je oblast stalne akumulacije energije koja je u neprekidnoj aktivnosti. Celokupan slobodni kiseonik u atmosferi rezultat je delatnosti života; bez te delatnosti, kiseonik iz atmosfere brzo bi isčezao, vezavši se za neorganske materije i izgradivši sa njima stabilna jedinjenja. Sve to ilustruje ogromnu biogeohemijsku energiju života kao sastavnog dela biosfere. * Predavanje je održano 15. 3. 1973. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu u okviru međukatedarske saradnje u oblasti šumarske genetike. |