DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ULOGA OPLEMENJIVANJA BILJAKA
U PREVOĐENJU BIOSFERE U NOOSFERU*


Dr ALEKSANDAR TUCOVIĆ — BEOGRAD


1. Uvod
Reakcije biljaka na uticaje spoljašnje sredine u celini imaju u većoj
ili manjoj meri adaptivan karakter i blagodareći tome one se održavaju u
prirodi pod uslovima koji su stalno promenljivi. Osnovna odlika živog sveta


— prilagođenost na životne uslove, istorijski se razvija kao rezultat uzajamnih
odnosa između živih bića i sredine. Ona se ogleda kako u morfofiziološkim
odlikama vrsta, tako i u njihovom načinu života i rasprostranjenosti.
Ova zavisnost živih bića i sredine, izražena u uzajamnim dejstvima i promenama,
čini da se oni vezuju u nerazrušivo jedinstvo, posredno ili neposrednost,
i sve je istovremeno u pokretu i promeni. Jedinstvo se stvarno
prostire na čitav svet i njime naseljen zemaljski prostor povezani uzajamno
u jedinstven i beskrajno složen dinamički sistem označen kao biosfera i koji
predstavlja lice zemlje kao planete, njen površinski omotač.


Biosfera je rezultat istorijskog razvoja Zemlje i nastala je sa pojavom
života na njoj. Već sam hemijski sastav živih bića pokazuje da ona vode
poreklo od neorganske prirode. Od svog postanka i kroz čitavu svoju evoluciju
ona su ostala vezana za svoju neživu sredinu kroz splet uzajamnih
odnosa koji su postepeno postajali sve složeniji i kroz koje su se uporedo
menjali i živi svet i njegova sredina. Na taj način je biosfera, blagodareći
prisustvo života, postala specifična tvorevina Zemlje.


Sva osnovna zbivanja u biosferi, u kojima živa bića imaju ogromnu
ulogu, povezana su u jedinstven proces od planetarnog značaja. Blagodareći
ogromnim hemijskim mogućnostima kojima život raspolaže, biosfera je
osnovni trasformator energije na zemlji. Ona pretvara kosmičku energiju,
naime zračnu energiju sunca, u slobodnu i aktivnu hemijsku energiju kroz
proces fotosinteze koji se odigrava u atotrofnim biljkama. Biosfera je oblast
stalne akumulacije energije koja je u neprekidnoj aktivnosti. Celokupan slobodni
kiseonik u atmosferi rezultat je delatnosti života; bez te delatnosti,
kiseonik iz atmosfere brzo bi isčezao, vezavši se za neorganske materije i
izgradivši sa njima stabilna jedinjenja. Sve to ilustruje ogromnu biogeohemijsku
energiju života kao sastavnog dela biosfere.


* Predavanje je održano 15. 3. 1973. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu
u okviru međukatedarske saradnje u oblasti šumarske genetike.