DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-11/1974 str. 15 <-- 15 --> PDF |
za tu varijablu izračuna suma kvadrata onda se razlikuje od sekvencijalne sume kvadrata radi toga, što se promatra kad su sve druge varijabile u modelu. Drugim riječima rečeno, ta se suma kvadrata izračuna i promatra kao da je posljednja uključena u model (Draper, N. R. i Smith, H. 1966), naziva se parcijalna (djelomična) suma kvadrata, a test parcijalni F-test. Npr. za nezavisnu varijablu dužina grane (LB) u jednadžbi sa 5 nezavisnih varijabila (Tabela 5) sekvencijalna suma kvadrata iznosi 63808,3912, a parcijalna 58125, 8274. Vidljivo je da su one različite, zato što nisu istim redom uključene u model. Parcijalna suma kvadrata izračunata je tako kao da su ostale 4 varijabile već u modelu, a dužina grane je uključena posljednja u model. Parcijalne sume kvadrata su važne i radi toga jer se pomoću njih i odgovarajućih elemenata iz recipročnog metriksa (X´X)-1 izračunaju regresioni koeficijenti za svaku varijabilu. Parcijalnim F-testom se testira važnost pojedine nezavisne varijabile, tj. na osnovu toga se može isključiti ili uključiti pojedina varijabila iz modela, Svaki parcijalni F-iznos važan je i za testiranje regresionih koeficijenata pomoću t-testa, odnosno apsolutni iznos t-testa je drugi korijen iz pripadajućeg parcijalnog F-iznosa (t = yF; F = fä). ZAKLJUČAK Tijekom 1970. godine obavljena su mjerenja nekih karakteristika u testu potomstva evropskog ariša na pokusnom polju »Goić« kraj Jastrebarskog. Podaci izmjera poslužili su kao materijal za izračunavanje i pronalaženje što povoljnije višestruke linearne jednadžbe koristeći različite tehnike rada kod metode višestruke postupne regresije. Kao zavisna varijabla (y) upotrebljena je visina stabla, a kao nezavisne varijabile (x) upotrebljene su slijedeće karakteristike: prsni promjer, broj grana na 1 m dužine, promjer najdeblje grane, promjer u sredini krošnje, kut insercija grana i pravnost stabala. Svi obračuni izvedeni su na IBM-računaru Instituta za statistiku, Sveučilišta Sjeverne Karoline u Raleigh-u, SAD, tijekom 1971. godine. Kod pronalaženja najpovoljnije linearne jednadžbe metodom višestruke postupne regresije upotrebljene su ove tehnike rada: rana (prethodna) selekcija varijabila, povratna eliminacija varijabila, grupna eliminacija varijabila, poboljšnje pomoću maksimalnog determinacionog koeficijenta (R-) i poboljšanje pomoću minimalnog determinacionog koeficijenta (R-). Metoda višestruke postupne regresije dala je vrlo dobar uvid u međusobni odnos kako zavisne i nezavisnih varijabila tako i unutar nezavisnih varijabila (koeficijenti korelacije). Iako, ova metoda postaje komplicirana kad je u model uključen velik broj nezavisnih varijabila, izračunavanja su mnogo lakša nego kad se koristi metoda svih mogućih regresionih jednadžbi. Broj kombinacija kod ove metode iznosi 2n. Koju tehniku rada upotrijebiti kod primjene metode višestruke postupne regresije, najbolje je prepustiti korisniku, budući da sve one imaju svojih prednosti i nedostataka. Međutim, treba reći, da se kod primjene poboljšanja pomoću maksimalnog i minimalnog determinacionog koeficijenta (R2) odabere gotovo uvijek istu jednadžbu. |