DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Na izloženi način nastaje opći, »klasični« oblik sušenja hrastika. Sažeto
se može reći da je on karakteriziran obrascem: defolijacija, pcpelnica, sekundarni
štetnici i bolesti. Po tome su obrascu nastala sva ili gotovo sva
katastrofalna sušenja hrastika u Slavoniji. Lokalno su značajnu ulogu odigrali
i drugi čimbenici, prije svega poplave. Tako npr. navedena katastrofalna
sušenja u Žutici nastala su po obrascu: defolijacija, pepelnica, poplava,
sekundarni štetnici i bolesti.


Na ovome mjestu želim nešto više reći o udjelu poplava u procesu sušenja.
Naprijed je navedena postavka da promjena režima površinske i vjerojatno
podzemne vode, koja je nastala izgradnjom mreže kanala i savskog
nasipa, nije mogla ostati bez utjecaja na rast drveća. To je razložna, načelna
pretpostavka, kojoj međutim nedostaju čvrsti, egzaktnim istraživajnima
utvrđeni dokazi. Takva opažanja i istraživanja provedena su u susjednoj
Rumunjskoj. U ovoj zemlji postoji isti problem, o kojemu ovdje raspravljamo.
Slično kao sada u Hrvatskoj i u Rumunjskoj je između 1957—
1961 god. bilo provedena svestrano proučavanje ovog problema, a rezultati
istraživanja objavljeni su (M a r c u, 1966). U pogledu utjecaja poplava na
nastanak sušenja vršena su detaljna terenska opažanja i višegodišnji laboratorijski
eksperimenti na mladim biljkama. Rumunjski istraživači ističu da
sama poplava ili zamočvarenje ne dovode do sušenja. Hrastove sastojine izdržale
su bez ikakve štete poplave u trajanju od 90 dana. Čak ni poplave
u trajanju od 10 mjeseci (od toga 7 mjeseci u periodu vegetacije) nisu prouzrokovale
štete. Tek kad su se jednako duge poplave ponovile na istom
mjestu i slijedeće godine, posušio se veliki broj stabala. Ali ako koincidiraju
defolijacija i poplava, onda se sušenje pojačava
i ubrzava.


Takav se slučaj dogodio u šumi Žutici. Ova se šuma prostire na području,
koje stalno plavi potpuno neregulirana Česma (ne postoje nikakvi
nasipi). Dijelovi Žutice gotovo su redovito svake godine poplavljeni pa su
tako bili i u proljeće 1965. i 1966. god. U listopadu 1964., prosincu 1966. i
svibnju 1971. god. zbog visoke vode Save i zaštite Siska probijen je savski
nasip i voda je ispuštena u Lonjsko polje odnosno Žuticu. U proljeće 1965.
i 1966. god. poplava je koincidirala s jakim brštenjem i to je bilo odlučno
za nastanak spomenutog katastrofalnog sušenja. Identična situacija dogodila
se u Žutici 1923. i 1924. god. kada je poplava koincidirala s brštenjem
Drvna masa hrastovih sušaca samo u 1924. god. iznosila je oko 50.000 m3,
a stanje se slijedeće godine još i pogoršalo (J o š o v e c, 1924, 1926, 1927).


Iz svega izloženog proizlazi — a to tvrde i rumunjski i mnogi naši naprijed
navedeni autori — da je defolijacija inicijalni faktor bez kojega nema
masovnog sušenja.


MIKOLOŠKI KOMPLEKS


Postoji ipak oblik masovnog sušenja hrastova i bez prethodne defolijacije,
ali je on najmanje proučen. Poznajem nekoliko lokaliteta, na kojima
se hrastovi masovno suše, a da prethodno godinama nisu bili niti značajnije
bršteni niti napadnuti od pepelnice niti poplavljeni. To su npr. šume Svenovo
(šumarija Spačva), Brčkovac (Županja), Pilajevo (Repaš), ali i nekoje
druge. Za taj oblik sušenja značajno je da se suše jaka, čak najjača stabla