DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Veći dio hrastovih nizinskih šuma izgubio je unatrag 7—8 decenija karakter prirodne mješovite šume. S jedne strane pristupilo se, po lošem stranom uzoru, osnivanju čistih hrastovih sastojina. S druge strane postojeće mješovite sastojine pretvarane su u čiste hrastike. Ovo naročito vrijedi za šume bivših imovnih općina, koje su činile veliki dio svih hrastovih nizinskih šuma, a u kojima je okolno pučanstvo uživalo pravo scrvituta. Za snabdijevanje pučanstva ogrjevom doznačivao se grab, klen, jasen, topola (tzv. bijelo drvo) pa su na taj način dvoetažne mješovite sastojine postupno pretvorene u jednoetažne monokulture lužnjaka. Struktura se tih šuma, prema tome, bitno izmijenila. Njega šuma obavljana je — s rijetkim izuzecima u bivšim državnim šumama — po načelima niske prorede. Stabla su rasla u gustom sklopu i imala su malene krošnje pa su prema tome bila i slabije vitalnosti. Posljednjih pedesetak godina u cilju unapređenja poljoprivrede izvršeni su u ovom području mnogi kulturni radovi (kanalizacija, izgradnja savskog nasipa i dr.), koji su znatno utjecali na hidrološke prilike. Tim radovima bitno je promijenjen režim površinske, a vjerojatno djelomice i podzemne vode, što nije moglo ostati bez utjecaja na rast drveća. Izgradnjom dubokih kanala trajno je snižena razina podzemne vode barem u njihovoj bližoj okolici, a izgradnjom savskog nasipa onemogućeno je brzo vraćanje poplavne vode u korita rijeka pa ona dugo stagnira u šumi. Osim toga zbog prekomjernog ugona stoke u mnogim šumama tlo je postalo zbijeno. Time je smanjena prozračnost i prekinut kapilaritet tla, tj. otežano je normalno funkcioniranje korijenja, a naročito prirodno pomlađivanje tih šuma. Početkom ovog stoljeća nastale su izvjesne klimatske promjene. Klima je postala toplija i suša. To je pogodovalo raznim po šumu štetnim insektima i gljivama. Kalamiteti, uzrokovani gusjenicama, postali su češći i dugotrajniji. Naročito mjesto među tim štetnicima zauzima gubar, koji se ovdje stalno periodički prenamnožava u kratkim razmacima. Zaraza gubara obično zahvati čitavo područje hrastovih šuma, koje tada budu totalno obrštene na prostranim površinama. Osim ostalih za njega povoljnih ekoloških uvjeta sigurno su i umjetno stvorene hrastove monokulture omogućile češću i intenzivniju pojavu gubara posljednjih decenija. Postoje i brojni drugi štetnici hrastovih šuma, koji se također periodički masovno pojavljuju (hr. savijač, hr. četnjak, mrazovci, zlatokraj i dr.). God. 1909. prvi puta se kod nas pojavila pepelnica. Drži se da je ona u Evropu prenesena iz Sjev. Amerike (Neger, 1924). Prema novijim shvaćanjima (K i š p a t i ć, 1974) autohtona je i u Evropi, ali se ranije javljala u slabo virulentnoj formi, no početkom stoljeća mutacijom je nastala patogena rasa. Od tada ona se stalno pojavljuje u hrastovim šumama i uzrokuje bolest hrastovog lišća. Pepelnica ne može znatnije oštetiti staro, ojačalo lišće. Međutim sinhronizirani napadaj gusjenica i pepelnice obično ima katastrofalne posljedice. Prvo lišće obrste gusjenice, a drugo uništi pepelnica tako da stabla u istoj godini dva puta ostanu bez lišća. Ako se to dogodi uzastopno dvije ili više godina, nastaje masovno sušenje stabala. Sušenje potpomažu i ubrzavaju tzv. sekundarni štetnici i bolesti, koji ne mogu napasti zdrava, fiziološki snažna stabla, ali su u stanju da iscrpljenim stablima zadadu konačni udarac. Od sekundarnih je štetnika najpoznatiji krasnik Agrilus biguttatus, a od gljiva mednjača Armillaria mellea. 276 |