DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Veći dio hrastovih nizinskih šuma izgubio je unatrag 7—8 decenija karakter
prirodne mješovite šume. S jedne strane pristupilo se, po lošem
stranom uzoru, osnivanju čistih hrastovih sastojina. S druge strane postojeće
mješovite sastojine pretvarane su u čiste hrastike. Ovo naročito vrijedi
za šume bivših imovnih općina, koje su činile veliki dio svih hrastovih nizinskih
šuma, a u kojima je okolno pučanstvo uživalo pravo scrvituta. Za
snabdijevanje pučanstva ogrjevom doznačivao se grab, klen, jasen, topola
(tzv. bijelo drvo) pa su na taj način dvoetažne mješovite sastojine postupno
pretvorene u jednoetažne monokulture lužnjaka. Struktura se tih šuma,
prema tome, bitno izmijenila. Njega šuma obavljana je — s rijetkim izuzecima
u bivšim državnim šumama — po načelima niske prorede. Stabla
su rasla u gustom sklopu i imala su malene krošnje pa su prema tome bila
i slabije vitalnosti.


Posljednjih pedesetak godina u cilju unapređenja poljoprivrede izvršeni
su u ovom području mnogi kulturni radovi (kanalizacija, izgradnja savskog
nasipa i dr.), koji su znatno utjecali na hidrološke prilike. Tim radovima
bitno je promijenjen režim površinske, a vjerojatno djelomice i podzemne
vode, što nije moglo ostati bez utjecaja na rast drveća. Izgradnjom dubokih
kanala trajno je snižena razina podzemne vode barem u njihovoj bližoj
okolici, a izgradnjom savskog nasipa onemogućeno je brzo vraćanje poplavne
vode u korita rijeka pa ona dugo stagnira u šumi. Osim toga zbog
prekomjernog ugona stoke u mnogim šumama tlo je postalo zbijeno. Time
je smanjena prozračnost i prekinut kapilaritet tla, tj. otežano je normalno
funkcioniranje korijenja, a naročito prirodno pomlađivanje tih šuma.


Početkom ovog stoljeća nastale su izvjesne klimatske promjene. Klima
je postala toplija i suša. To je pogodovalo raznim po šumu štetnim insektima
i gljivama. Kalamiteti, uzrokovani gusjenicama, postali su češći i dugotrajniji.
Naročito mjesto među tim štetnicima zauzima gubar, koji se
ovdje stalno periodički prenamnožava u kratkim razmacima. Zaraza gubara
obično zahvati čitavo područje hrastovih šuma, koje tada budu totalno obrštene
na prostranim površinama. Osim ostalih za njega povoljnih ekoloških
uvjeta sigurno su i umjetno stvorene hrastove monokulture omogućile češću
i intenzivniju pojavu gubara posljednjih decenija. Postoje i brojni drugi
štetnici hrastovih šuma, koji se također periodički masovno pojavljuju (hr.
savijač, hr. četnjak, mrazovci, zlatokraj i dr.). God. 1909. prvi puta se kod
nas pojavila pepelnica. Drži se da je ona u Evropu prenesena iz Sjev. Amerike
(Neger, 1924). Prema novijim shvaćanjima (K i š p a t i ć, 1974) autohtona
je i u Evropi, ali se ranije javljala u slabo virulentnoj formi, no početkom
stoljeća mutacijom je nastala patogena rasa. Od tada ona se stalno
pojavljuje u hrastovim šumama i uzrokuje bolest hrastovog lišća. Pepelnica
ne može znatnije oštetiti staro, ojačalo lišće. Međutim sinhronizirani napadaj
gusjenica i pepelnice obično ima katastrofalne posljedice. Prvo lišće
obrste gusjenice, a drugo uništi pepelnica tako da stabla u istoj godini dva
puta ostanu bez lišća. Ako se to dogodi uzastopno dvije ili više godina, nastaje
masovno sušenje stabala. Sušenje potpomažu i ubrzavaju tzv. sekundarni
štetnici i bolesti, koji ne mogu napasti zdrava, fiziološki snažna stabla,
ali su u stanju da iscrpljenim stablima zadadu konačni udarac. Od sekundarnih
je štetnika najpoznatiji krasnik Agrilus biguttatus, a od gljiva mednjača
Armillaria mellea.


276