DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 4 <-- 4 --> PDF |
vica Ceratostomella (Ophiostoma, Ceratocystis) ulmi (Buism.) Mor. U kratkom vremenu od svega 2—3 desetljeća brijest je skoro sasvim nestao iz naših šuma. Time su nastale nove ogromne neposredne štete kao i poremetnje u redovnom gospodarenju. Nestankom brijesta iz tih šuma nastao je, ali, i jedan novi problem. Poremećeni su dotadašnji povoljni odnosi triju glavnih vrsta drveća, a time su se pogoršale ekološke prilike tih staništa. U posljednje vrijeme počeo se mjestimice sušiti u masi i jasen. Na taj način ugrožena je ne samo proizvodnja nego i sam opstanak tih čuvenih šuma. Proces masovnog sušenja hrastova traje i dalje. Na području Šumskog gospodarstva »Hrast«, Vinkovci, već duže vremena svake se godine posječe oko 5.000 m:* hrastovih sušaca, a 1972. god. čak preko 15.000 m3. Te godine u šumi Zap. Kusara (šumarija Županja) samo u jednom odjelu (29a) na površini od 58 ha posječena je masa od 4.453 m:i hrastovih sušaca (= 77 m3/ha)*. Slična je situacija i drugdje u Posavini i Podravini. No najveće su štete nastale u šumi Žutici (šumarija Novoselec) u vremenu 1966—1973 god. U tome kratkom razdoblju ovdje se posušio ogroman broj hrastovih stabala ukupne drvne mase oko 180.000 m:i. Najveći se dio ove mase posušio između 1965—1968 god.* Ovako katastrofalno sušenje na relativno maloj površini nikada ranije nije zabilježeno. Upravo je sušenje u žutici bilo povodom da se istraživanja ovog problema nakon dugog vremena ponovno intenziviraju. Na inicijativu iz operative zagrebački je Šumarski fakultet prije nekoliko godina organizirao timska istraživanja uzroka i posljedica sušenja te obnove poharanih hrastika. Prva je etapa tih istraživanja upravo završena. Sušenje hrastika nije naš specifični problem. Ono je također konstatirano u Njemačkoj, Madžarskoj, Rumunjskoj, SSSR i SAD. Međutim s obzirom na kvalitetu naših lužnjakovih šuma i intenzitet sušenja, ovaj problem ima kod nas naročitu težinu. Utoliko je čudnije da se o njemu piše vrlo malo ili nikako. Glavnina radova iz bogate bibliografije o sušenju hrastika (S p a i ć, 1949) nastala je prije nekoliko desetljeća. U ovome članku želim ukazati na nekoje činioce sušenja, koji su najmanje proučeni iako su od velike važnosti. O tome sam djelomice pisao i u svojim radovima iz 1966., 1970. i 1974. godine, iz kojih ovdje mjestimice preuzimam čitave rečenice. UZROCI SUŠENJA Masovno propadanje najljepših šuma od prvih je početaka veoma zabrinulo stručnu šumarsku javnost. U istraživanju uzroka sušenja i zaštitnih mjera angažirali su se znanstveni radnici i najbolji stručnjaci iz operative. Moglo bi se reći da je takva aktivnost bila naročito intenzivna u razdoblju 1924—1930 god. U listopadu 1925. god. održana je u Vinkovcima u organizaciji Brodske Imovne Općine vrlo značajna konferencija o tome problemu, na kojoj je sudjelovalo četrdesetak ponajboljih stručnjaka (zagrebački Šumarski fakultet zastupali su profesori A. Petračić, A. Langhoffe r, V. Skori ć, A. Seiwerth i I. Pevalek, a beogradski A. S t e b u t, N. Koš an in i M. Josifović — otoj konferenciji izvještavam u jed* Za podatke zahvaljujem ing. B. Jureši, Šumsko gospodarstvo »Hrast«, Vinkovci, i ing. D. Kapecu, šumarija Novoselec. 274 |