DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST SAVEZ INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE HRVATSKE GODIŠTE 98 SRPANJ — RUJAN GODINA 1974. O SUŠENJU HRASTIKA Prof. dr IVAN SPAIĆ Šumarski fakultet, Zagreb UVOD U nauci o patologiji šuma poznate su vrlo značajne bolesti, koje mogu rezultirati masovnim sušenjem stabala na velikoj površini, a kojima uzroci za sada nisu dovoljno proučeni niti do kraja jasni. Većinom su te bolesti posljedica lančanog djelovanja više raznih činilaca (Kettenkrankheit), koji su uzročno povezani. Pri tome pojedini činilac, ako djeluje izolirano, ne mora biti od većeg značaja za rast i opstanak šume. Međutim sinhronizirano djelovanje više faktora može imati teške pa čak i katastrofalne posljedice. Od takvih bolesti stradavaju jela, smreka, bor, hrast, bukva i dr. (Schwerdtfeger, 1970). Jedna tipična ovakva bolest hara šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) već duže od 60 godina. Najteže je posljedice prouzrokovala u našim čuvenim lužnjakovim šumama diljem Slavonije pa je problem po tome u struci i poznat još od njegove prve pojave kao »sušenje slavonskih hrastika«. Slavonske šume hrasta lužnjaka poznate su i cijenjene u cijeloj Evropi. Pročule su se prije stotinjak godina kada je nakon izgradnje željeznice na tome području započela eksploatacija starih hrastika na velikim površinama. Ugled im, međutim, nisu donijele samo velike dimenzije stabala u starim hrasticima nego i odlična kvaliteta deblovine, što je vjerojatno rezultanta povoljnih stanišnih prilika, načina uzgoja i genetičkih svojstava. Kako je poznato, u tim vrijednim šumama započeo je 1909. god. proces masovnog sušenja hrastovih stabala. Sušenje je uskoro doseglo razmjere kalamiteta i postalo je glavnim šumsko gospodarskim problemom na području nizinskih šuma. Prema podacima Manojlović a (1926) u prvih 15 godina (1910—1925) u posavskim se šumama posušio veliki broj hrastovih stabala ukupne drvne mase oko 1,731.000 m;). Do danas se ta brojka sigurno utrostručila. Nesreća je u ogromnoj mjeri pojačana kada je dvadesetak godina nakon početka masovnog sušenja hrasta započelo i epidemijsko sušenje brijesta od tzv. »holandske bolesti brijestova«, koju uzrokuje glji |