DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 17 <-- 17 --> PDF |
biotopu. U proljeće i u kasnu jesen stagnira voda iznad površine tla. Profil tla je vlažan veći dio godine, a tijekom ljeta je suh i raspucan u površinskim horizontima. Osim poplavne šume hrasta lužnjaka pripadaju u tu skupinu sličnih šumskih ekosistema još tri subassocijacije (subass. caricelosum brizoides Horv. 1938, subass. acerelosum tatarici Rauš 1971, subass. carpinetosum betuli Glav. 1961). Uz hrast lužnjak uspijevaju u toj skupini poljski jasen, crna joha, divlja kruška, klen te nizinski brijest koji zbog epidemijskog ugibanja od holandske bolesti brijesta (Ceratocystis ulmi) nestaje iz tih šuma. Treća skupina sličnih šumskih ekosistema se razvija u mokrim mikrodepresijama u mineralno-organogenom močvarnom tlu. Veći dio godine stagnira tu voda na površini tla, nivo podzemne vode je visok, a poplavna voda dosiže visinu i preko 2 m. Predstavnik te skupine šumskih ekosistema je šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem. (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959 subass. typicum Glav. 1959). Osim navedene šumske zajednice uvrštene su u tu skupinu i dvije šumske zajednice s crnom johom. U toj skupini ekosistema nema uvjeta za uspijevanje hrasta lužnjaka s obzirom na nedostatak kisika u rizosferi za vrijeme vegetacijskog razdoblja. U nekim lokalitetima tih biotopa pronašli smo ipak dobro uzrasla stabla hrasta lužnjaka koja su manifestirala vitalnost te smatramo da se tu radi o njegovoj posebnoj fiziološkoj rasi. Osim poljskog jasena uspijevaju u toj skupini ekosistema, crna joha, bijela vrba (Salix alba L.) i vez (Ulmus laevis Pali.). 3. NEKE PROMJENE STANIŠTA U PODRUČJU PRIRODNOG PRIDOLASKA HRASTA LUŽNJAKA Ekološka konstitucija hrasta lužnjaka koja predstavlja produkt uzajamnog prožimanja morfološke i fiziološke konstitucije, stanišnih prilika te konkurencije ostalih vrsta drveća i živih bića životne zajednice, bila je, u nizinskim šumama Hrvatske prije početka sušenja te vrste dobro izbalansirana. U prvoj deceniji ovoga stoljeća došlo je, međutim, do nekih promjena makroklime. Povećala se temperatura zraka, a uslijedile su i alternacije nizova sušnih i mokrih godina. Poslije toga su slijedile već spomenute promjene: — masovna pojava štetne šumske entomofaune koja napada hrast lužnjak, — pojava hrastove pepelnice (Microspaera alphitoides), — hidromelioracijski zahvati u području nizinskih šuma Hrvatske, — epidemijsko ugibanje nizinskog brijesta te njegovo postepeno nestajanje iz nizinskih šuma, — intenzivne sječe. |