DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— uzgojnim mjerama sc teži ka čistim hrastovim sastojinama, — eksploatacija šuma je sve intenzivnija, — poplavne vode nizinskih rijeka su zagađene industrijskim otpacima. Nužno je, također, napomenuti da prirodna regeneracija tih šuma koja se sprovodi u okviru gospodarskih mjera, postaje sve veći problem budući da je učestalost rodnih godina hrasta lužnjaka sve rijeđa. Zadnja obilna fruktifikacija te vrste drva zbila se 1952. godine, a iza toga imamo svega nekoliko djelomičnih uroda koji niti izdaleka ne zadovoljavaju potrebe regeneracije. 2. ŠUMSKI EKOSISTEMI NIZINSKIH ŠUMA Područje uspijevanja nizinskih šuma obiluje raznolikošću mikroreljefa koji uvjetuje postojanje velikog broja biotopa. Redovite poplave koje se zbivaju u proljeće i jesen poplavljuju veći dio površine mikrodepresija, dok su mikrouzvisine izvan domašaja poplavnih voda. Najveći utjecaj na pridolazak vegetacije vrši podzemna voda koja uvjetuje fiziološku plitkoću tla toga područja. S obzirom na njen utjecaj pojavljuju se u mikrodepresijama više ili manje vlažni biotopi. U mikrouzvisinama imamo terestrična tla (pseudoglej, lesivirano tlo), a u mikrodepresijama močvarna tla različitog stupnja zaglejenosti, što ovisi o stupnju vlaženja. Na temelju utjecaja različitog nivoa podzemne vode razlikujemo u području nizinskih šuma Pokuplja, Posavine i Podravine tri glavne skupine biotopa koji uvjetuju pojavu tri skupine sličnih ekosistema i to: — Šumski ekosistemi u mikrouzvisinama, — šumski ekosistemi u mikrodepresijama i — šumski ekosistemi u mokrim mikrodepresijama. Predstavnik skupine sličnih ekosistema u mikrouzvisinama toga područja je šuma hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli-Quercetum roboris (Anić 1959) emend. Rauš 1969). Ta šumska zajednica predstavlja jedini šumski ekosistem u mikrouzvisinama i ujedno klimaks toga područja, a svi ostali šumski ekosistemi nizinskih šuma se razvijaju kao trajni stadiji uvjetovani stalnim poplavama i visokim nivoom podzemne vode. Navedena asocijacija je razlučena u nekoliko subasocijacija (subass. typicum Rauš 1971, subass. quercetosum cerris Rauš 1969, subass. fagetosum Rauš 1971). Mi je, međutim, smatramo skupinom veoma sličnih šumskih ekosistema s podjednakim prilikama vlage u tlu. Značajka te skupine je relativno nizak srednji nivo podzemne vode koji rijetko ima manje vrijednosti od 2,5 m. Osim hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpinus betulus L.) uspijevaju u biotopima te skupine ekosistema poljski jasen, nizinski brijest, obična bukva (Fagus silvatica L.), klen (Acer campestre L.), malolisna lipa (Tiliacordata Mili.), crna joha (Alnus glutinosa Gört.), divlje voće, a u istočnom dijelu areala pridolaze cer (Quercus cerris L.), srebrolisna lipa (Tilia tomentosa) i crni jasen (Fraxinus ornus L.). Predstavnik druge skupine sličnih šumskih ekosistema koji uspijevaju u mikrodepresijama je poplavna šuma hrasta lužnjaka (Genisto elatae-Quercetum roboris Horv. 1938 subass. caricetosum remotae Horv. 1938). To je tipični šumski ekosistem toga područja koji uspijeva u prostranim površinama poplavnog područja u mineralno-močvarnom tlu. Nivo podzemne vode toga biotopa je viši za cea 1 m od nivoa podzemne vode u prethodnome |