DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 12 <-- 12 --> PDF |
provode vodu uopće samo u krajnjem vanjskom godu i zbog toga moraju svake godine još prije nego što potjeraju lišće izgraditi svoj novi »proljetni krug pora« (sve one imaju prstenasto-porozno drvo). Takav ustroj ima prednost visoke sposobnosti provođenja vode, ali krije u sebi i ogromnu opasnost. To su tako drastično pokazala katastrofalna sušenja brijesta i kestena u Evropi i Sjev. Americi, koja su nastala na taj način što su gljive, koje su prodrle u stablo, zabrtvila usk e zon e provoda vode i time uzrokovale sušenje čitavog stabla (Hub er, 1941). Poznato je da hrast u godinama totalne defolijacije stvara dvostruke (lažne) godove. S obzirom na gore navedenu činjenicu to je sasvim razumljivo. Traheje prvoga (primarnoga) goda zbog gubitka lišća (= transpiracije) prestaju funkcionirati i stablo mora hitno izgraditi nove. Prvi krug pora (traheja) u tome novom (sekundarnom) godu nužno nastaje još prije nego što stablo ponovno izlista. Prema tome kod sušenja po tipu: defolijacija, pepelnica, sekundarni štetnici i bolesti, uvijek dolazi do formiranja dvostrukoga goda. Bez toga stablo ne bi ni moglo drugi puta izlistati. Kada je riječ o sušenju, koje nastaje po tipu, kako je to opisano za C. rnerolinensis, onda — koliko sam do sada mogao utvrditi — nema formiranja dvostrukih godova. Uzrok je tome vjerojatno činjenica da do zabrtvljenja traheja gljivicama dolazi u poodmaklom toku vegetacije kada je stablo po svoj prilici već izgubilo sposobnost formiranja »ranog« drva. Proces se svakako komplicira i time što bi prethodno trebalo stvoriti posebna tkiva za odbacivanje posušenog lišća, što se inače događa u jesen. Činjenica da je opskrbna zona vodom kod hrasta vrlo uska tj. da je ograničena samo na krajnji vanjski god, predstavlja Ahilovu petu ovoga biljnog roda. Dosadašnja masovna sušenja hrasta lužnjaka to potvrđuju. Ako bi u konstelaciji nama za sada nepoznatih, dakle i nepredvidivih okolnosti C. merolinensis i druge gljivice ovoga roda postale još virulentnije (možda mutacijom), hrast bi jednako kao i brijest zbog spomenute njegove odlike mogla zadesiti potpuna katastrofa. U svakom slučaju problem je za nas toliko značajan da mu se mora posvetiti puna pažnja. Pri tome prije svega mislim na istraživanja izložene fitopatološke problematike. LITERATURA Abramovi ć N. (1925): Referat u Zapisniku šumarske ankete o sušenju hrastika. Vinkovci. (Rukopis). Anderk a J. (1925): Referat u Zapisniku šumarske ankete o sušenju hrastika. Vinkovci. (Rukopis). Bali ć I. (1925): Referat u Zapisniku šumarske ankete o sušenju hrastika. Vinkovci. (Rukopis). Cviti ć M. (1973): Ponovno sušenje hrasta u spačvanskom bazenu. Šum. list, str. 467—468. Đorđevi ć P. (1926): Sušenje hrastovih šuma u Slavoniji. Beč. Do rđe vic P. (1926): Armillaria mellea (Vahl) Quel als Verderber der Eichenwälder Slawoniens (Jugoslawien). Biologia generalis II. Wien. Đorđevi ć P. (1927): Ceratostomella quercus n. sp. nov parazit na slavonskom hrastu. Beograd. Đorđevi ć P. (1930): Bolest slavonskih hrastova Ceratostomella merolinensis n. sp. Beograd. 282 |