DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 11 <-- 11 --> PDF |
ralo učiniti čak i po treći puta u rujnu. Iskusni dugogodišnji šumski poslovođe rekli su mi da se stabla s takvim mrljama obično posuše u 1—2 godine. Stabla ovakvih dimenzija nisu se ranije nikada sušila, a pogotovo ne u tolikom broju. Tamne mrlje po svome izgledu na kori i po načinu širenja u bijeli potpuno odgovaraju Đorđevićevom opisu i ja za sada držim da je ova sušenja uzrokovala Ceratostomella merolinensis. Mogu ovdje izjaviti da je u Zavodu za fitopatologiju (prof, dr J. K i šp a t i ć, prof, dr I. Milatović, asist. ing. M. Glavaš) iz posušenih stabala u Pilajevu izolirana jedna Ceratostomella vrsta, koju se za sada još nije moglo sigurno odrediti. Daljnja će proučavanja pokazati da li se radi o vrsti koju je opisao Đ o r đ e v i ć ili možda rumunjski fitopatolozi. U svakom slučaju već je time verificirano postojanje jedne Ceratostomella vrste u našim hrastovima, što nakon Đorđević a nitko nije dokazao. Ulogu i značaj te gljive u procesu masovnog sušenja hrastova tek treba rasvijetliti daljnjim istraživanjima. Ovdje sada nije moguće detaljnije raspravljati o ovoj pojavi i njenim uzrocima. Ukazujem, međutim, na problem koji je od velike važnosti. Ako su, naime, gljivice roda Ceratostomella (= Ophiostoma) zaista uzročnici sušenja, onda bi možda u budućnosti u nama za sada nepoznatim, a za gljivice povoljnim okolnostima hrast mogao doživjeti sudbinu brijesta. To bi bila prava katastrofa i teško je na to i pomisliti, no treba biti oprezan. Sjetimo se da je jedna Ceratostomella iskorijenila brijest iz naših šuma u svega 2—3 desetljeća. ANATOMSKO-FIZIOLOŠKI KOMPLEKS Na kraju ukazao bih na jednu vrlo značajnu stvar u vezi sa sušenjem hrasta. U uvodnom dijelu članka navedeni su svi glavni faktori, koji utječu na nastajanje sušenja. Zanimljivo je da nitko nije skrenuo pažnju na jednu važnu činjenicu iz anatomije i fiziologije hrasta, koja sigurno ima veliku ulogu u nastajanju masovnog sušenja. Jedino njemački fiziolog Huber , koga malo dalje citiram, upozorava na tu činjenicu. No prije toga želim samo u najkraćim crtama podsjetiti na način transporta vode u drveću jer upravo se o tome radi. Dugo vremena nije bilo jasno, koje snage uzrokuju dizanje vode u nekoliko desetaka metara visokim stablima šumskog drveća. Elementi ovog mehanizma bili su, doduše, odavno poznati (tlak korjena, osmotski ustroj, transpiracija), ali sve to nije bilo dovoljno da se objasni ovaj proces. Tek je koheziona teorija dvadesetih godina ovog stoljeća definitivno riješila zagonetku. Kao što je poznato, u toj je teoriji osnovno da snaga kohezije čestica vode u provodnim cjevčicama dostiže vrijednosti od 300—350 atm, što je dovoljno da se voda podigne u krošnje i najviših stabala tj. do visine iznad 100 m. Ipak se dešava da se visoki vodeni stup u provodnim cjevčicama prekine, u cjevčice uđe zrak i one su tada izgubljene za transport vode pa ih stablo mora nadomjestiti izgradnjom novih. Ovakva zračna blokada transporta vode nastupa lakše i brže u širokim nego u uskim trahejama. Naše listače s najširim porama (hrast, jasen, brijest, kesten, bagrem) |