DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-9/1974 str. 10 <-- 10 --> PDF |
i vrlo jasna fotografija jedne ovakve mrlje. Kasnije je isti autor u posušenim stablima na području Morovića pronašao i jednu novu, nepoznatu bakteriozu hrastova (Đorđević, 1931). Svi ovi radovi P. Đorđevi ć a objavljeni su u posebnim edicijama, šumarima praktičarima bili su malo poznati i uskoro su pali u zaborav. Međutim u Rumunjskoj su najprije Georgesc u (1942), a zatim G e o rgescu, Teodoru i Badea (1945, 1946) u posušenim hrastovima također pronašli i opisali dvije nove Ophiostoma (= Ceratostomella) vrste, koje su nazvali O. valachicum i O. roboris, a isto tako i bakteriozu hrasta, koju uzrokuje Bacterium quercus. Kasnije (1951) su isti autori kao uzročnike bakterioze identificirali bakterije Erwinia quercicola i E. valachica. Već sam spomenuo da je u Rumunjskoj problem sušenja hrastika istraživan timski svestrano, naročito u razdoblju 1957—1961. Tada je iz posušenih hrastova u Rumunjskoj (izgleda prvi puta u Evropi) izolirana i jedna Chalara vrsta (Petrescu , 1966). Podsjećam da je gljivica Chalara quercina Henry u SAD vrlo opasan primarni uzročnik sušenja hrastova (Oak Wilt) i da se ona i kod nas, kao i u drugim evropskim državama, nalazi na listi opasnih vanjskih karantenskih bolesti. Svemu tome treba dodati i ovo: U jesen 1942. god. pok. prof. V. Škorić , fitopatolog, obavio je studijsko putovanje u istočnu Slavoniju radi utvrđivanja zdravstvenog stanja hrasta, brijesta i jasena. U svom izvještaju o nalazu, koji je objavljen u Šumarskom listu, on je napisao i ovo: »Konačno pri zaključku ovog izvještaja pripominjem da je već dosadanjom pretragom bolesnih hrastova uglavljeno u trahejama obilje jedne gljive, koju će biti moguće istom naknadno identificirati, no koliko je njezino značenje u propadanju hrastova odlučit će istom rezultat umjetne zaraze te ću o tom pravovremeno izvijestiti naslov kad bude i taj posao završen.« (Š k o r i ć, 1943). Nažalost prof. Škorić nikada nije završio taj posao. Rat je onemogućio terenska istraživanja, a 1947. god. prof. Škorić je umro. Kako se iz ovoga kratkog pregleda razabire, fitopatološka je komponenta problema sušenja hrastika neobično važna, ali i nedovoljno istražena. Naprijed je navedeno da je prije nekoliko godina Zavod za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta u Zagrebu organizirao i proveo opsežna timska istraživanja problema sušenja hrastika. Prva je etapa tih istraživanja upravo završena. Nažalost fitopatološka su istraživanja izostala. Vratimo se na čas ponovno spomenutome masovnom sušenju hrastova u šumama Svenovo, Brčkovac, Pilajevo i dr. U svim ovim šumama suše se dominantna, gotovo orijaška stabla velikih i jakih krošanja. Gotovo sva ta stabla (također i mnoga za sada još zelena) imaju na kori onakve mrlje, kakve je opisao Đorđević i za koje je tvrdio da su u vezi sa zarazom gljivice Ceratostomella merolinensis. Karakteristično je da se obično nalazi više sušaca u skupini. Pregledao sam ove šume sredinom srpnja 1973. god. Mnoga stabla imala su tada crvene, posušene krošnje. Ona su u proljeće bila izlistala, lišće je bilo normalno razvijeno, ali su se kasnije naglo osušila — znak da sušenje ima i akutni oblik. U Svenovu i Pilajevu nakon doznake i sječe sušaca u srpnju, nepuni mjesec dana kasnije opet se moralo doznačiti brojne nove sušce, kojih u srpnju nije bilo. U Pilajevu se to mo |