DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 39 <-- 39 --> PDF |
su da izdaju Deklaracije o njegovom porijeklu. Šumarije moraju evidentirati na kojim površinama je taj sadni materijal zasađen. U protivnom izdavanje Deklaracije o porijeklu nema nikakve svrhe. Treba još više voditi računa o škartiranju i sortiranju sadnog materijala. Onda se neće dogoditi da se na teren iznosi nekvalitetan, preslab ili prezrio sadni materijal. Kulture koje su osnovane s preslabim ili prezrelim sadnim materijalom iziskuju znatne dodatne troškove i gubitci su vrlo veliki. U pogledu razmaka sadnje u kulturama još uvijek ima kolebanja. Međutim, sada je već potpuno jasno da razmaci sadnje ne mogu biti isti za sve vrste, za sva staništa i sve uzgojne oblike. U intenzivnim kulturama oni se kreću od 1,5X1,5 m do 3,0X3,0 m. Mislimo da su takvi razmaci prihvatljivi za naše današnje prilike. Gušća sadnja ne bi imala ekonomskog opravdanja s obzirom na vrlo visoke cijene sadnog materijala i radne snage. Gdje se radi o kulturama s posebnom namjenom razmaci sadnje mogu biti i veći i manji. Kod introdukcije četinjača u šume listača problem razmaka nema tako veliko značenje. U takvim slučajevima razmaci mogu biti i veći, ali intenzivnom njegom moramo osigurati nesmetan rast zasađenih biljaka, a u međuprostoru podržavati izbojke autohtonih listača. Pitanje dužine ophodnje u kulturama četinjača na području kontinentalne Hrvatske javlja se u vezi s već postojećim starijim nasadima. Jedan dio tih kultura star je 50 i više godina. Njihovo zdravstveno stanje i vitalnost su sve slabiji (to se odnosi prvenstveno na običnu smreku). Opravdano se postavlja pitanje: Šta da se radi s njima? Mislimo da je glavni razlog slabe vitalnosti i zdravstvenog stanja u tim kulturama što se one nalaze daleko van prirodnog areala tih vrsta četinjača. Zato nije realno očekivati da se u toj regiji računa s dugom ophodnjom za četinjače. Starost od 50 do maksimalno 70 godina, ovisno o vrsti, predstavlja gornju granicu. U takvoj ophodnji proizvest će se celulozno drvo (čišćenja i prorede) i pilanska oblovina, a to je u većini slučajeva cilj kod osnivanja kultura četinjača. IV U posljednje vrijeme u SR Hrvatskoj rad s četinjačama po opsegu je nešto manji. U nekim sredinama to se tumači tako da je očetinjavanje dovedeno u pitanje i da, zapravo, nema nikakve perspektive. Mislimo da se uopće ne radi o tome da li je rad s četinjačama svrsishodan ili ne. Radi se o tome da ono ulazi u novu kvalitetno višu fazu razvoja u kojoj će se sve više voditi računa o pitanjima i dilemama o kojima smo naprijed govorili. Programi se svode u sve realnije okvire. Radi se onoliko koliko ima sredstava na raspolaganju, koliko se može fizički svladati i tamo gdje je to opravdano. Sve manje je stihije u rasadničkoj proizvodnji. Ona se usaglašava s operativnim planovima. Na terenu se sve više osjeća potreba za izvedbenim elaboratima. Iz tih elaborata treba da se vidi s kojim vrstama, kojim mjerama i pod kojim uvjetima se mogu postići najveći efekti, u određenoj sredini. U tom pravcu treba ići i brže i dalje, jer je to jedino pravilan put. Određeni problemi, koji se javljaju u postojećim kulturama, ne treba da nas obeshrabre. Njih treba izučavati i riješavati, jer bi bilo ne |