DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 38 <-- 38 --> PDF |
i evropski ariš i nešto zelena duglazija, ali ona još uvijek nedovoljno. Iako su to najinteresantnije vrste, mislimo da se samo s njima ne mogu na zadovoljavajući način riješiti svi problemi na terenu. Zato se moramo svi založiti da se što prije riješe problemi u vezi s običnim borom i američkim borovcem, te intenzivnije pristupi akciji unošenja novih interesantnih visokoproduktivnih alohtonih vrsta. U tome treba ići i korak dalje te tražiti najoptimalnija rješenja za visoku proizvodnju putem izbora provenijencija određenih vrsta. Na tom problemu u zemljama s naprednim šumarstvom radi se već vrlo dugo. Kod nas još uvijek postoji dilema da li su nam takva istraživanja uopće potrebna. Kad se vrši izbor vrsta za određeno šumsko područje, treba računati s velikom stanišnom varijabilnosti. Ona je rezultat varijabilnosti ekološikh faktora — od kojih su ovdje najvažniji: matični supstrat, tlo, ekspozicija, inklinacija, nadmorska visina i dr., Upravo iz tog razloga nije moguće postići najpovoljnije rješenje s jednom ili dvije vrste na širem području (odjel — odsjek). Vjerojatno, uz veliki broj varijabli koje definiraju jedno stanište, na terenu imamo veliku mozaičnost mikrostaništa. Među njima se mogu naći povoljni uvjeti za uspijevanje vrsta s dosta različitim ekološkim zahtjevima. Svaka od njih treba biti locirana na njoj odgovarajuće mjesto. Na najpovoljnija mikrostaništa treba rasporediti tehnički najvrijednije i najproduktivnije vrste. U tom pogledu od velike koristi mogu biti pedološko- uzgojna-biljnohranidbena istraživanja, koja se u nas vrše već nekoliko godina. Često se vode rasprave na temu: Da li prioritet dati čistim ili mješovitim kulturama? Iz ovog pitanja može se steći utisak da postoje zagovornici monokulture. Takav stav bilo bi teško opravdati, jer mješoviti nasadi imaju određenih prednosti već u biološkoj stabilnosti. Zato se treba zalagati za osnivanje mješovitih kultura gdje je to moguće i financijski podnošljivo. Kad je riječ o introdukciji četinjača u šume listača, mješovite sastojine je relativno jednostavno i jeftino podići. Kod obnove regularnih visokih sastojina vrijednih vrsta listača, četinjače dolaze samo kao pomoćna vrsta, dok kod konverzije panjača četinjače treba da u početku preuzmu ulogu glavne vrste, a autohtoni lišćari da imaju ulogu pomoćne vrste. U oba slučaja dolazimo do mješovite sastojine. U prvom slučaju imamo sastojinu listača s primjesom četinjača, a u drugom slučaju sastojinu četinjača s primjesom listača. Ponekad se problem monokulture u nas preuveličava. Mi, zapravo, i nemamo većih kompleksa čistih kultura četinjača, izuzev nekih objekata na području Šumskih gospodarstava Gospić, Ogulin i Karlovac. Radi se pretežno o manjim površinama koje su uprskane u postojeće sastojine listača. U takvim uvjetima je mogućnost jačih zaraza i kalamiteta znatno sužena. To ne znači da o tom problemu ne treba voditi računa. Naprotiv, treba se još više u budućnosti zalagati za osnivanje mješovitih kultura, bilo različitih vrsta četinjača bilo četinjača i listača. Naročito treba izbjegavati osnivanje čistih kultura evropskog i japanskog ariša. O kvaliteti i porijeklu sadnog materijala četinjača u nas se još uvijek vodi premalo računa. U tom pogledu doneseni su i određeni zakonski propisi (JUS i Zakon o prometu sadnim materijalom), ali se oni, za sada, nedovoljno primjenjuju. Ima slučajeva da se ne vodi dovoljno računa o kvaliteti i porijeklu sadnog materijala. Proizvođači sadnog materijala obavezni 216 |