DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 38     <-- 38 -->        PDF

i evropski ariš i nešto zelena duglazija, ali ona još uvijek nedovoljno. Iako
su to najinteresantnije vrste, mislimo da se samo s njima ne mogu na zadovoljavajući
način riješiti svi problemi na terenu. Zato se moramo svi
založiti da se što prije riješe problemi u vezi s običnim borom i američkim
borovcem, te intenzivnije pristupi akciji unošenja novih interesantnih visokoproduktivnih
alohtonih vrsta. U tome treba ići i korak dalje te tražiti
najoptimalnija rješenja za visoku proizvodnju putem izbora provenijencija
određenih vrsta. Na tom problemu u zemljama s naprednim šumarstvom
radi se već vrlo dugo. Kod nas još uvijek postoji dilema da li su nam takva
istraživanja uopće potrebna.


Kad se vrši izbor vrsta za određeno šumsko područje, treba računati
s velikom stanišnom varijabilnosti. Ona je rezultat varijabilnosti ekološikh
faktora — od kojih su ovdje najvažniji: matični supstrat, tlo, ekspozicija,
inklinacija, nadmorska visina i dr., Upravo iz tog razloga nije moguće postići
najpovoljnije rješenje s jednom ili dvije vrste na širem području (odjel
— odsjek). Vjerojatno, uz veliki broj varijabli koje definiraju jedno stanište,
na terenu imamo veliku mozaičnost mikrostaništa. Među njima se
mogu naći povoljni uvjeti za uspijevanje vrsta s dosta različitim ekološkim
zahtjevima. Svaka od njih treba biti locirana na njoj odgovarajuće mjesto.
Na najpovoljnija mikrostaništa treba rasporediti tehnički najvrijednije i
najproduktivnije vrste. U tom pogledu od velike koristi mogu biti pedološko-
uzgojna-biljnohranidbena istraživanja, koja se u nas vrše već nekoliko
godina.


Često se vode rasprave na temu: Da li prioritet dati čistim ili mješovitim
kulturama? Iz ovog pitanja može se steći utisak da postoje zagovornici
monokulture. Takav stav bilo bi teško opravdati, jer mješoviti nasadi
imaju određenih prednosti već u biološkoj stabilnosti. Zato se treba zalagati
za osnivanje mješovitih kultura gdje je to moguće i financijski podnošljivo.
Kad je riječ o introdukciji četinjača u šume listača, mješovite sastojine
je relativno jednostavno i jeftino podići. Kod obnove regularnih
visokih sastojina vrijednih vrsta listača, četinjače dolaze samo kao pomoćna
vrsta, dok kod konverzije panjača četinjače treba da u početku preuzmu
ulogu glavne vrste, a autohtoni lišćari da imaju ulogu pomoćne vrste. U
oba slučaja dolazimo do mješovite sastojine. U prvom slučaju imamo sastojinu
listača s primjesom četinjača, a u drugom slučaju sastojinu četinjača
s primjesom listača. Ponekad se problem monokulture u nas preuveličava.
Mi, zapravo, i nemamo većih kompleksa čistih kultura četinjača,
izuzev nekih objekata na području Šumskih gospodarstava Gospić, Ogulin
i Karlovac. Radi se pretežno o manjim površinama koje su uprskane u postojeće
sastojine listača. U takvim uvjetima je mogućnost jačih zaraza i
kalamiteta znatno sužena. To ne znači da o tom problemu ne treba voditi
računa. Naprotiv, treba se još više u budućnosti zalagati za osnivanje mješovitih
kultura, bilo različitih vrsta četinjača bilo četinjača i listača. Naročito
treba izbjegavati osnivanje čistih kultura evropskog i japanskog ariša.


O kvaliteti i porijeklu sadnog materijala četinjača u nas se još uvijek
vodi premalo računa. U tom pogledu doneseni su i određeni zakonski propisi
(JUS i Zakon o prometu sadnim materijalom), ali se oni, za sada, nedovoljno
primjenjuju. Ima slučajeva da se ne vodi dovoljno računa o kvaliteti
i porijeklu sadnog materijala. Proizvođači sadnog materijala obavezni


216