DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 37 <-- 37 --> PDF |
nas se takav ugojni oblik samo djelomično počeo primjenjivati u početku akcije očetinjavanja, ali bez određenih jačih razloga. Danas je već gotovo napušten iako ga zapravo nismo dovoljno provjerili. Intenzivne kulture predstavljaju najčešći i najprihvatljiviji uzgojni oblik za praksu. Za razliku od plantaža, one ne uključuju poljoprivrednu proizvodnju, ali uključuju djelomično obradu tla, fertilizaciju, intenzivnu njegu i zaštitu. Mogu se osnivati u vrlo širokom spektru stanišnih uvjeta. Međutim, to ne znači da se intenzivne kulture mogu osnivati u nepovoljnim stanišnim uvjetima, jer se u njima, također, očekuje visoki prirast po jedinici površine. U tom pogledu ponekad dolazi do brkanja pojmova pa se intenzivnom kulturom nazivaju svi nasadi. Treba lučiti kulture koje imaju prvenstveno ekonomski karakter; gdje se primjenjuju intenzivne mjere njege i gdje je osnovni cilj proizvodnja drva, od onih koje imaju neku drugu namjenu; proizvodnja novogodišnjih drvaca, zaštitna funkcija, dekorativni nasadi i si. Ako ne lučimo jedan uzgojni oblik od drugoga, onda dolazi do pogrešnih interpretacija i zaključaka. Unošenje četinjača u degradirane sastojine listača za nas je nužan i naročito interesantan uzgojni oblik, jer smo deficitarni na drvu četinjača i jer prirodna obnova i unapređenje proizvodnje prirodnim putem u degradiranim sastojinama većinom nisu mogući. Gledano ekonomski, najinteresantnije je da se rekonstrukcija provede s odgovarajućim visoko produktivnim vrstama četinjača. U tom radu nema šablone i recepta. Izvođač mora imati punu slobodu rada i kreativnosti. Kod ovog uzgojnog oblika postoje svi uvjeti da se podignu mješovite kulture četinjača i listača uz minimalna dodatna ulaganja, što nije slučaj kod drugih uzgojnih oblika. III Druga značajna grupa pitanja je u vezi s tehnologijom osnivanja i tehnikom uzgoja kultura četinjača. Najčešća pitanja iz ove oblasti su: izbor i raspored vrsta na terenu, čiste ili mješovite kulture, kvalitet i razvijenost sadnog materijala, razmaci sadnje, dužina ophodnje i drugo. Problem izbora i rasporeda vrsta na terenu zaslužuje našu najveću pažnju. Ako u tom pogledu učinimo veću pogrešku, svi naši daljnji napori da se ona kompenzira kroz primjenu drugih uzgojnih mjera neće dati značajniji rezultat. Za osnivanje intenzivnijih kultura u nas se do sada koristilo, uglavnom, šest vrsta četinjača. To su od autohtonih vrsta: obična smreka, običan bor i crni bor, te od alohtonih vrsta: američki borovac, zelena duglazija i evropski ariš. Mislimo da je ovaj broj premalen. Treba nastojati da se pokusno unose nove interesantne vrste; od domaćih Pančićeva omorika i obična jela, a od stranih: japanski ariš, golema jela, sitkanska smreka, žuti bor, kontorta golema tu ja, korzički bor, i dr. U nas se momentan o osjeća obratan proces. Zbog određenih neriješenih problema s uzgojem običnog bora i američkog borovca te vrste se nastoje jednostavno izostaviti iz programa. Isto tako se vrlo rijetko koristi i crni bor u nekim regijama, iako kod nas ima dosta staništa gdje je on upravo nezamjenjiva vrsta. Tako dolazimo u situaciju da se favoriziraju samo dvije vrste: obična smreka 215 |