DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Postignuti rezultati ne smiju nas zadovoljiti. Potreba da se radi na proširenju areala četinjača u nas cnije sada manja. Ona je još veća. Spomenuti ćemo da se prema podacima Prostornog plana razvoja SR Hrvatske do 2.000 godine predviđa napuštanje nerentabilnih poljoprivrednih površina od 400.000 ha i njihovo prevođenje u šumske površine. Privođenje ovih površina šumskoj proizvodnji moguće je najjednostavnije i najbrže osnivanjem kultura četinjača i listača. Nadalje, sve veća uloga šume ogleda se i u zaštiti čovjekove okoline, u zaštiti zemljišta, voda i vodotoka, naselja, razvoju turizma, rekreaciji i odmoru radnih ljudi. I pored toga što je rad s četinjačama u osnovi danas poznat, neke osnovne principe iz područja tehnologije rada i tehnike uzgoja dobro je ponovno razmotriti. Neki od njih bit će ponovljeni, a neki prikazani u novom svijetlu, s ciljem da damo mali prilog njihovom razjašnjavanju. II U svakodnevnoj šumarskoj praksi najčešće se može čuti pitanje: Na kojim površinama, u kojim sastojinama, i s kojim intenzitetom se može raditi s četinjačama. Univerzalan odgovor na ovo pitanje nije moguće dati. Jer rad na proširenju areala četinjača ne smije biti shvaćen kao da je on sam sebi svrha, niti treba da se provodi u vidu nekog nasilja nad određenim prirodnim sastojinama listača ili stanišnih prilika. On treba da bude rezultat naših potreba i mogućnosti da se šumska proizvodnja unaprijedi i proširi na onim površinama gdje to nije sada slučaj, a zato postoje svi drugi uvjeti. Iz ovog osnovnog principa može se doći do određenog odgovora za svaki konkretni slučaj na terenu. Spomenuti ćemo dva najkarakterističnija primjera: Pogrešno je npr. osnivati kulture četinjača na tipičnim staništima hrasta lužnjaka ili čak johe, i to uz relativno dobre sastojinske uvjete. Isto tako nema pravog razloga da se u vrlo povoljnim stanišnim uvjetima za intenzivan uzgoj brzorastućih četinjača podržavaju malo vrijedne, gospodarski neinteresantne, sastojine listača, ako postoji financijska mogućnost realizacije zahvata. Iznijeli smo ova dva primjera jer smo se sreli s njima u nekoliko slučajeva na terenu. Ovo nam govori da u stavovima moramo biti što realniji, da nastojimo da se što bolje iskoriste postojeći stanišni potencijali, a da u tom radu ne zastranjujemo ni u jednom pravcu. Još uvijek ima dosta nejasnoća u vezi pitanja: Koji od uzgojnih oblika kultura četinjača je najprihvatljiviji za praksu: plantaže, intenzivne kulture, klasične kulture ili introdukcija četinjača u šume listača? Naglašavamo, da svaki od navedenih oblika ima i prednosti i nedostataka u određenim uvjetima tla, klime i reljefa ili konkretnog stanja postojeće sastojine. U principu, plantažna proizvodnja drva četinjača je nov način industrijske proizvodnje drva. Ona predstavlja viši oblik intenzivnog šumskog uzgoja, uz korištenje selektiranih visokoproduktivnih sorti određenih vrsta, i uz vrlo intenzivnu primjenu agrotehnike i fertilizacije, gdje se biljci stvaraju »optimalni« uvjeti za visoku proizvodnju. To znači da je takav uzgojni oblik moguće primijeniti samo u posebno povoljnim klimatskim i edafskim uvjetima. Šumarstvo takvih površina ima relativno malo na raspolaganju. Kod 214 |