DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 25 <-- 25 --> PDF |
doznanstvenog objekta. Zbog toga će ova istraživanja, prva takove vrste na tome području, u znatnoj mjeri pridonijeti poznavaju ovog osebujnog ekosistema i zaštiti mnogobrojnih drenažnih potoka. Opće prirodoznanstvene karakteristike Petrove gore Područje Petrove Gore može se podijeliti u širi i uži pojas. Šire područje omeđeno je sa sjevera rijekom Kupom, s istoka i juga dolinom Gline, a na zapadu, po mišljenju Kelera Z. (1972), kao granicu treba uzeti dolinu Budačke rijeke, do njezinog ušća u Radonju, a na sjever rub Tušilovačkog polja u pravcu sve do Kupe. Kao uži pojas smatra se viši središnji šumom obrašteni dio sa vrhovima pretežno palcozojske starosti. Površina tog užeg područja iznosi oko 144 km2 (1. a), a omeđena je dolinom Vojišnice, zatim obrcžjem iznad doline rijeke Gline i dolinom Krstinskog potoka, a prema izvorištu Miholjskog potoka. Ovo područje jedva prelazi visinu od 500 m nad morem. Najviši su vrhovi Veliki Petrovac 507 m, i Mali Petrovac 502 m. Ostali dio je zapravo nisko gorje, koje se uzdiglo 100—300 m iznad mora. Uže područje Petrove Gore obiluje mrežom voda tekućica drenažnog karaktera, koje erozijom produbljuju i proširuju doline. Ima mnogo izvora iznad 250—300 m, a tek po koji iznad 400 m. Za ove izvore je značajno da su po kapacitetu vrlo maleni i vezani su za sezonske oscilacije oborinskog režima. Stoga oni izvori koji se nalaze najviše često ljeti prosuše, a ostali daju stalno vodu. Sva drenažna voda na tome području napokon se slijeva u mnogobrojne potoke i rijeke. Sveukupno uzevši ovo je područje bogato drenažnim vodama što je povezano sa gustim šumama i oborinama. Doduše, količina oborina u godišnjem prosjeku nije tako visoka, 1200—1400 mm godišnje (Vodne snage Jugoslavije 1956), ali pogodna konfiguracija tla s dobro razvijenom šumskom vegetacijom pogoduje zadržavaju vode, koja se postepeno procjeđuje u mnogobrojne drenažne potočiće. Glavni vodotok na tom području, koji prima drenažne vode, je rijeka Radonja. Izvire u središnjem masivu Petrove Gore i nastaje iz Velike i Male Radonje koje se sastaju u Muljavi. Tekući prema zapadu prima mnoge drenažne pritoke, kao Dugački potok, koji skuplja vodu iz Pišin Gaja (Centralne partizanske bolnice), te Crni Kal sa Lisičnjakorn i Kal. Razina voda u ovome području znatno varira, tako da je za sušnog perioda neznatna, a za dugotrajnih kiša nabuja. Kod Vojnića Radonja prima oko 7 km dugu Vojišnicu. Veća količina drenažnih potoka Petrove Gore ulijeva se i u rijeku Glinu. Na mjestima se stvara i močvarno cretovno tlo, kao u području potoka Blatuše. Ono je naročito zanimljivo s botaničkog stanovišta, na što je još ranije ukazao poznati hrvatski algolog I. Pevalek (1916). Sama rijeka Glina teče južnom i istočnom stranom oko Petrove Gore. Što se tiče geološke podloge ovoga područja, postoji geološka karta koju su izradili Nedela-Devide D., Sokač i N i k 1 e r L. (1960), a objavio ju je M a r i ć L. s dodatkom rudišta 1972. godine. Najveći dio ovoga područja je palcozojske starosti (pješčenjaci i škriljevci perma, glineni škriljevci, pješčenjaci, konglomerati i breče permo-karbonske starosti). Ova paleozojska jezgra je prekrivena slojevima donjeg, srednjeg i Gornjeg trijasa |