DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 25     <-- 25 -->        PDF

doznanstvenog objekta. Zbog toga će ova istraživanja, prva takove vrste na
tome području, u znatnoj mjeri pridonijeti poznavaju ovog osebujnog ekosistema
i zaštiti mnogobrojnih drenažnih potoka.


Opće prirodoznanstvene karakteristike
Petrove gore


Područje Petrove Gore može se podijeliti u širi i uži pojas. Šire područje
omeđeno je sa sjevera rijekom Kupom, s istoka i juga dolinom Gline,
a na zapadu, po mišljenju Kelera Z. (1972), kao granicu treba uzeti dolinu
Budačke rijeke, do njezinog ušća u Radonju, a na sjever rub Tušilovačkog
polja u pravcu sve do Kupe.


Kao uži pojas smatra se viši središnji šumom obrašteni dio sa vrhovima
pretežno palcozojske starosti. Površina tog užeg područja iznosi oko
144 km2 (1. a), a omeđena je dolinom Vojišnice, zatim obrcžjem iznad doline
rijeke Gline i dolinom Krstinskog potoka, a prema izvorištu Miholjskog
potoka. Ovo područje jedva prelazi visinu od 500 m nad morem. Najviši
su vrhovi Veliki Petrovac 507 m, i Mali Petrovac 502 m. Ostali dio je zapravo
nisko gorje, koje se uzdiglo 100—300 m iznad mora.


Uže područje Petrove Gore obiluje mrežom voda tekućica drenažnog
karaktera, koje erozijom produbljuju i proširuju doline. Ima mnogo izvora
iznad 250—300 m, a tek po koji iznad 400 m. Za ove izvore je značajno da
su po kapacitetu vrlo maleni i vezani su za sezonske oscilacije oborinskog
režima. Stoga oni izvori koji se nalaze najviše često ljeti prosuše, a ostali
daju stalno vodu. Sva drenažna voda na tome području napokon se slijeva
u mnogobrojne potoke i rijeke.


Sveukupno uzevši ovo je područje bogato drenažnim vodama što je povezano
sa gustim šumama i oborinama. Doduše, količina oborina u godišnjem
prosjeku nije tako visoka, 1200—1400 mm godišnje (Vodne snage Jugoslavije
1956), ali pogodna konfiguracija tla s dobro razvijenom šumskom vegetacijom
pogoduje zadržavaju vode, koja se postepeno procjeđuje u mnogobrojne
drenažne potočiće. Glavni vodotok na tom području, koji prima
drenažne vode, je rijeka Radonja. Izvire u središnjem masivu Petrove Gore
i nastaje iz Velike i Male Radonje koje se sastaju u Muljavi. Tekući prema
zapadu prima mnoge drenažne pritoke, kao Dugački potok, koji skuplja vodu
iz Pišin Gaja (Centralne partizanske bolnice), te Crni Kal sa Lisičnjakorn
i Kal. Razina voda u ovome području znatno varira, tako da je za sušnog
perioda neznatna, a za dugotrajnih kiša nabuja. Kod Vojnića Radonja prima
oko 7 km dugu Vojišnicu. Veća količina drenažnih potoka Petrove Gore
ulijeva se i u rijeku Glinu. Na mjestima se stvara i močvarno cretovno tlo,
kao u području potoka Blatuše. Ono je naročito zanimljivo s botaničkog
stanovišta, na što je još ranije ukazao poznati hrvatski algolog I. Pevalek
(1916). Sama rijeka Glina teče južnom i istočnom stranom oko Petrove Gore.


Što se tiče geološke podloge ovoga područja, postoji geološka karta koju
su izradili Nedela-Devide D., Sokač i N i k 1 e r L. (1960), a objavio
ju je M a r i ć L. s dodatkom rudišta 1972. godine. Najveći dio ovoga područja
je palcozojske starosti (pješčenjaci i škriljevci perma, glineni škriljevci,
pješčenjaci, konglomerati i breče permo-karbonske starosti). Ova paleozojska
jezgra je prekrivena slojevima donjeg, srednjeg i Gornjeg trijasa