DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 24     <-- 24 -->        PDF

KARAKTERISTIKE EKOSISTEMA DRENAŽNIH PROTOČNIH VODA
U MEMORIJALNOM PARKU PETROVA GORA
I NJIHOVA BIOLOGIJSKA VALORIZACIJA


Prof. dr. Zlatko Pavletić, prof. dr. Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, mr. biol,
Zivanka Maloseja, mr. biol., Radovan Erben ing. biol.
i Zeljko Lukas, ing. biol.


UVOD


Petrova Gora je objekt vrlo različitih istraživanja. Zbog svog povijesnog
značenja naročito su bila intenzivna historiografska i druga slična istraživanja.
U tom pogledu su od posebnog značenja dogođaji vezani za minulu
Narodnooslobodilačku borbu, jer je Petrova Gora za vrijeme gotovo čitavog
svjetskog rata bila područje koje je odigralo vrlo značajnu ulogu. Ovdje su
se nalazila ne samo najviša tijela NOP-a u Hrvatskoj (ZAVNOH) i zadrvale
se vojne snage, nego je Petrova Gora, sa svojim neprohodnim šumama
i brojnim izvorima zdrave pitke vode, odlično poslužila za rad tajnih bolnica,
u kojima su se liječili mnogobrojni ranjeni i bolesni partizani.


To je bio i razlog, da se je u povodu 25. godišnjice 3. /zasjedanja
ZAVNOH-a 1969, održao Simpozij o Petrovoj Gori u Topuskom, pod pokroviteljstvom
JAZU. Na tom Simpoziju sudjelovali su brojni znanstveni i politički
radnici, koji su dali svoje priloge za bolje poznavanje prošlosti Petrove
Gore. Pored historijskih radova, koji se odnose uglavnom na nedavnu prošlost,
neki prilozi su tretirali poznavanje geografskih, geološko-mineraloških
i florističkih prilika u toj gori. Svi spomenuti prilozi objavljeni su u posebnom
zborniku JAZU, pod redakcijom akademija D. Čalić a 1972. godine.


Inače detaljnih prirodoznanstvenih istraživanja na tom području nije
bilo, ako izuzmemo neke sporadične mineraloške, geološke, hidrografske
i florističke radove. (Š e n o a M. 1895, Pevalek I. 1916, Poljak J. manuskript,
Vragović M. 1957, Jurković I. 1958, Peršin V. 1969, i dr.).
Naročito su manjkava biologijska istraživanja u kopnenim vodama i vodenim
ekosistemima ovoga područja. U tom pogledu od posebnog je značenja
ekosistem drenažnih protočnih voda koje su karakteristične za to područje
i mogu poslužiti kao poseban model vodenog ekosistema, koji je i općenito
nedovoljno obrađen.


Stoga smo se rado prihvatili naučne obrade biologije drenažnih voda
u sklopu Memorijalnog parka Petrova Gora. To je tim potrebnije, što se
u dogledno vrijeme namjerava ovome području dati status zaštićenog priro




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 25     <-- 25 -->        PDF

doznanstvenog objekta. Zbog toga će ova istraživanja, prva takove vrste na
tome području, u znatnoj mjeri pridonijeti poznavaju ovog osebujnog ekosistema
i zaštiti mnogobrojnih drenažnih potoka.


Opće prirodoznanstvene karakteristike
Petrove gore


Područje Petrove Gore može se podijeliti u širi i uži pojas. Šire područje
omeđeno je sa sjevera rijekom Kupom, s istoka i juga dolinom Gline,
a na zapadu, po mišljenju Kelera Z. (1972), kao granicu treba uzeti dolinu
Budačke rijeke, do njezinog ušća u Radonju, a na sjever rub Tušilovačkog
polja u pravcu sve do Kupe.


Kao uži pojas smatra se viši središnji šumom obrašteni dio sa vrhovima
pretežno palcozojske starosti. Površina tog užeg područja iznosi oko
144 km2 (1. a), a omeđena je dolinom Vojišnice, zatim obrcžjem iznad doline
rijeke Gline i dolinom Krstinskog potoka, a prema izvorištu Miholjskog
potoka. Ovo područje jedva prelazi visinu od 500 m nad morem. Najviši
su vrhovi Veliki Petrovac 507 m, i Mali Petrovac 502 m. Ostali dio je zapravo
nisko gorje, koje se uzdiglo 100—300 m iznad mora.


Uže područje Petrove Gore obiluje mrežom voda tekućica drenažnog
karaktera, koje erozijom produbljuju i proširuju doline. Ima mnogo izvora
iznad 250—300 m, a tek po koji iznad 400 m. Za ove izvore je značajno da
su po kapacitetu vrlo maleni i vezani su za sezonske oscilacije oborinskog
režima. Stoga oni izvori koji se nalaze najviše često ljeti prosuše, a ostali
daju stalno vodu. Sva drenažna voda na tome području napokon se slijeva
u mnogobrojne potoke i rijeke.


Sveukupno uzevši ovo je područje bogato drenažnim vodama što je povezano
sa gustim šumama i oborinama. Doduše, količina oborina u godišnjem
prosjeku nije tako visoka, 1200—1400 mm godišnje (Vodne snage Jugoslavije
1956), ali pogodna konfiguracija tla s dobro razvijenom šumskom vegetacijom
pogoduje zadržavaju vode, koja se postepeno procjeđuje u mnogobrojne
drenažne potočiće. Glavni vodotok na tom području, koji prima
drenažne vode, je rijeka Radonja. Izvire u središnjem masivu Petrove Gore
i nastaje iz Velike i Male Radonje koje se sastaju u Muljavi. Tekući prema
zapadu prima mnoge drenažne pritoke, kao Dugački potok, koji skuplja vodu
iz Pišin Gaja (Centralne partizanske bolnice), te Crni Kal sa Lisičnjakorn
i Kal. Razina voda u ovome području znatno varira, tako da je za sušnog
perioda neznatna, a za dugotrajnih kiša nabuja. Kod Vojnića Radonja prima
oko 7 km dugu Vojišnicu. Veća količina drenažnih potoka Petrove Gore
ulijeva se i u rijeku Glinu. Na mjestima se stvara i močvarno cretovno tlo,
kao u području potoka Blatuše. Ono je naročito zanimljivo s botaničkog
stanovišta, na što je još ranije ukazao poznati hrvatski algolog I. Pevalek
(1916). Sama rijeka Glina teče južnom i istočnom stranom oko Petrove Gore.


Što se tiče geološke podloge ovoga područja, postoji geološka karta koju
su izradili Nedela-Devide D., Sokač i N i k 1 e r L. (1960), a objavio
ju je M a r i ć L. s dodatkom rudišta 1972. godine. Najveći dio ovoga područja
je palcozojske starosti (pješčenjaci i škriljevci perma, glineni škriljevci,
pješčenjaci, konglomerati i breče permo-karbonske starosti). Ova paleozojska
jezgra je prekrivena slojevima donjeg, srednjeg i Gornjeg trijasa




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 26     <-- 26 -->        PDF

(pješčenjaci, lapori, vapnenci i dolomiti), na kojima je jako raširen tercijar
sa pliocenskim pijescima, šljuncima i mjestimično glinom. Od kvartarnih
slojeva mjestimično su razvijeni diluvijalni pijesak, valutice i ilovača. Uz
veće tekućice su holocenski potočni nanosi. Mjestimično se javljaju i eruptivne
stijene.


Na karti su označena i rudišta od kojih možemo spomenuti ležišta
željeznih rudača, hematita i limonita, manganskih ruda i ležišta bijele gline.
Prisutnost ležišta željezne rudače u tome području potvrđuju i brojni nalazi
željeznih bakterija, na koje smo naišli u drenažnim vodama za vrijeme naših
istraživanja.


Relativno nisko gorje sa flišnom podlogom glinenih naslaga pogodovalo
je bujnom razvoju šumske vegetacije, koja je postigla svoj klimazonalni
optimum. Stoga ovdje i susrećemo najčešće klimatozonalnu zajednicu Querco-
carpinetum croaticum (mješana šuma hrasta kitnjaka i običnog graba).
Osim toga, na terenima ovoga područja može se naići na zajednicu hrvatske
šume kitnjaka i pitomog kestena (Querco-castanetum croaticum), što indicira
na djelomično isprano tlo. Ovakova isprana tla, bez glavnih hranjivih soli,
naročito dolaze do izražaja nakon krčenja spomenutih šuma posredstvom
čovjeka, kada nastaju neplodne vrištine ili bujadare, koje su toliko značajne
za čitavo područje Korduna. To su neplodna tla pretežno prekrivena sa vrijesom
i bujadi, a samo mjestimično javljaju se sastojine breze sa borovicom
{Betula verrucosa i Juniperus communis). Od drugih tipova šuma naročito
je razvijena zajednica bukovih šuma (Fagetum croaticum), koje pokrivaju
najviše dijelove Petrove Gore.


Spomenuto je, da su se na tome području formirale močvare na kojima
se razvija zajednica crne johe (Alnus glutinosa-Carex brizoides). Zanimljiva
je cretovna vegetacija koja ovdje predstavlja strani elemenat, jer su
to formacije koje se više razvijaju u hladnim regijama. Stoga se smatra,
da su ovdašnji cretovi nastali u vrijeme glacijalnog i postglacijalnog doba.
Prema I. Pevalek u (1916), cretovi u području Blatuše pripadaju tipu
prelaznih cretova, kao i svi ostali cretovi u našoj zemlji. Po navodima


V. Peršin a (1969), ovdašnji se cretovi razlikuju od ostalih u našoj zemlji
po nekim rijetkim biljkama, naročito po paprati bujaniku (Osmunda regalisL.), koja je atlanski endem. Ove su cretove ispitivali i drugi botaničari od
kojih spominjemo I. Horvat a (1931) i A. Pichler a (1932). Florisički
sastav vegetacije cretova vrlo je raznolik i zanimljiv, zbog čega je flora ovoga
kraja od posebnog značenja.
Ova bujno razvijena šumska vegetacija pogoduje razvoju nižega bilja,
među kojima se ističu gljive iz skupine Basidiomycetes. Tako smo za vrijeme
naših istraživanja naišli na čitav niz lignikolnih i drugih vrsta Holobasidiomyceta,
kao što su Hypholoma fasciculare, Clitocybe tabescens, Armillaria
melea, Lepiota procera, Paxilus giganteus, vrste roda Inocybe, Scleroderma
vulgaris i dr.


Područje istraživanja i metodika rada


Za početna istraživanja ekosistema dre:«ažnih tekućih voda Petrove Gore
izabrali smo prvenstveno područje voda koje se procjeđuju u sliv gornjeg
toka rijeke Radonje. Radi utvrđivanja osnovnih karakteristika drenažnih




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 27     <-- 27 -->        PDF

voda koje ulaze u sliv rijeke Gline, locirali smo na tom području samo dvije
postaje; jednu na istočnom području masiva, a drugu na njegovom južnom
dijelu. Postaje su izabrane na osnovu njihovog najpovoljnijeg smještaja za
razvoj biocenoza, posebno uzevši u obzir količinu vode i trajnost protoka.
(Slika 1.).


.SL I SMJEŠTAJ ISPITANIH POSTAJA U DRENAZNIM POTOCIMA PETROVE GORE


Na osnovu toga odredili smo slijedeće postaje s odgovarajućom numeracijom:


1.
Mala Radonja, kod lovačke kuće Muljava, ispod antierozione brane,
2.
Velika Radonja, iznad kaptaže kod lovačkog doma Muljava,
3.
Dugački potok, nakon spajanja izvorišnih krakova drenažne vode uz
cestu,
4.
Radonja, iznad gornjeg Vojnića prije odvojka za Partizansku bolnicu,
5.
Radonja, ispod mosta u Vojniću, prije efluentnog odvoda tvornice
Jugokeramika,
6.
Radonja, ispod efluentnog odvoda uz odvojak od glavne ceste,
7.
Potok Perna na Petrovoj Gori ispod Velebita kod drvenog mosta,
8. Brusovača kraj Kostinja.
Na svim postajama mjereni su najprije osnovni parametri, koji ukazuju
na ekološke prilike u ispitivanom ekosistemu. S time u vezi mjerila se
temperatura i brzina vode, a od hidrokemijskih faktora otopljeni kisik, slobodni
CO-2, alkalinitet, količina organske tvari kao potrošnja KMnOnitrati, nitriti, amonijak, BPK2 i eventualno anionaktivni deterdženti. Hidrokemijski
faktori mjereni su uobičajenim standardnim metodama, koje se
upotrebljavaju u suvremenonj limnologiji.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Pored toga, Surberovom mrežom se skupljao biljni i životinjski materijal
za kvantitativnu i kvalitativnu analizu biocenoza. Na osnovu skupljenog
materijala, koji je bio obrađen u laboratorijima Odjela za ekologiju
Instituta za biologiju Sveučilišta, statističkim je metodama izvršena biološka
valorizacija voda na pojedinim postajama uz primjenu suvremenih ekoloških
metoda.


Na istim postajama uzimale su se probe za bakteriološku analizu vode.
Probe su uzimane za određivanje ukupnog broja heterotrofnih i najvjerojatnijeg
broja koliformnih bakterija (NBK). Pri tome su, također, primjenjene
standardne metode za bakteriološku analizu voda.


Uzimane su, također, probe za hidrokemijsku analizu trajnijih polutanata
u površinskim vodama, kao što su mineralna ulja i fenoli. U tu svrhu
za fiksaciju spomenutih tvari probama je dodavana modra galica, za laboratorijsku
obradu u Zagrebu.


Ekološko-biocenološke značajke ispitivanih drenažnih
voda


Na svim postajama ispitivali su se ekološki faktori, koji indiciraju na
stupanj onečišćenja ispitanih voda. Zbog toga su mjereni oni ekološki faktori
koji s jedne strane ukazuju na opće životne uvjete u ovim vodama, a
s druge oni faktori, koji su u vezi s procesima samoočišćenja (Tabela 1).
Od osnovnih ekoloških faktora mjereni su temperatura vode, otopljeni
kisik i s time u vezi deficit kisika, biološka potreba kisika i eventualni suficit
kisika, te slobodni CO> i alkalinitet.


Tabela 1. Fizičko-kemijski faktori u nekim potocima drenažnih voda
memorijalnog parka Petrove gore


1. 2. 3.
Pos t
4.
aj e
5. 6. 7. 8.
Temperatura zraka C°
Temperatura vode C°
Otopljeni 0? mg/l
Deficit O2 u mg/l
Deficit Oz u %
6,2
5.8
11,7
0,85
6,77
6,0
6,2
5,6
6,82
54,9
7,0
6,7
10,5
1,77
14,42
7,1
6,1
10,6
1,85
14,85
5,2
6,8
12,1
0,14
1,14
5,2
6,9
12,3


6,2
6,0
10,8
1,68
13,46
4,25
5,6
11,0
1,61
12,76
BPK2 mg/l
BKP2 u »/o
Suficit O2 u mg´l
Suficit O2 u °/o
Slobodni C02 mg´l
Alkalinitet mval/1
Kloridi mg/l
KMnÜ4 — potrošak
2,0
16.6


4,4
0,8
12,0
10,7
2,3
19,0


2,0
0,9
10,5
6,6
1,2
10,17


2,2
1,0
13,0
6,9
2,8
21,37


2,2
0,9
10,0
15,5
2,5
20,83


8,8
2,3
10,5
11,1
2,8
21,87
0,09
0,137
6,6
2,2
15,5
9,48
2,6
20,6


2,2
1,0
12,0
14,85
2,3
19,32


2,2
1,9
12,0
7,9
Amonijak mh N/l 0,01—
—0,05
0,01—
—0,05
- 0,05 0 0,01—
0,05
- 0,01 —
—0,05
0,01—
0,05
-0
Nitriti mgNO/1 0,015 0 0,025 0,015 0,02 0,025 0,02 0,02
Nitrati mg NOs/1
Anionaktivni tensidi
0,11
0
0,05
0
0,75
0
0,125
0
0,25
0,02
0,175
0
0,75
0
0,06
0




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Temperatura je u ovim drenažnim vodama relativno niska i gotovo na
svim ispitanim postajama jednolika. Ona se kretala od 5,6 do 6,9° C, što
znači da su oscilacije bile samo oko 1° C. To je i razumljivo, ako se uzme u
obzir da su ovo izvorišne vode koje imaju relativno niske temperature sa
sezonskim oscilacijama.


Količina otopljenog kisika pokazuje na gotovo svim postajama relativno
visoke vrijednosti, koje su se kretale od 5,6 do 12,3 mg/l, ili 3,9 do 8,57
ccm/1, što znači da su sve ove vode polioksitipskog karaktera, odnosno da
su bogate kisikom. Ovo naročito dolazi do izražaja ako se izuzme postaja 2
gdje je izmjerena najniža količina kisika. Na svim ostalim postajama izmjerena
količina kisika bila je iznad 10 mg/l, ili 7 ccm/1. Zbog toga je i deficit
kisika relativno nizak. On se na svim postajama kretao od 1 do 15%, dok
je jedino na postaji 2 iznosio nešto preko 50´%. Isto tako i biološka potreba
kisika je relativno niska te iznosi najviše 20%. Suficit kisika se mogao utvrditi
samo na postaji 6 (rijeka Radonja) i to najvjerovatnije zbog bujnog
razvoja algološke vegetacije na toj postaji.


Količina slobodnog CO2 nije na svim postajama jednaka i postoje znatne
oscilacije u tom pogledu (2 do 8,8 mg/l). Male količine slobodnog CO» ukazuju
i na nizak alkalinitet ovih voda, koji se na pojedinim postajama kretao
od 0,8 do 2,3 mval. Ovaj niski alkalinitet je karakterističan za drenažne
vode, koje se procjenjuju samo kroz rahle površinske slojeve tla i ne dolaze
u izravni kontakt sa stjenovitom podlogom koju bi vode otapale u bikarbonatne
otopine.


Od faktora koji su u vezi sa organskim onečišćenjem voda i procesima
mineralizacije mjereni su kloridi, potrošak KMn04, te količina dušičnih
anorganskih spojeva, kao što su amonijak, nitriti i nitrati. Isto tako mjerili
smo i eventualnu prisutnost deterdženata, određivanjem anionaktivnih tensida.


Količina izmjerenih klorida na svim je postajama uglavnom jednolika
i kreće se od 10 do 15,5 mg/l. Najviše klorida izmjereno je na postaji 6,
koja se nalazi ispod efluentnog odvoda u rijeku Radonju tvornice »Jugokeramika
« u Vojniću. Slično je i sa potrošnjom KMn04 koji pokazuje različite
vrijednosti potroška, od 6,6 do 15,5 mg/l. Zanimljivo je, da su najveće
vrijednosti utvrđene na onim mjestima gdje u vodu zalazi veliko količina
biljnih ostataka, kao što su lišće, granje i si. Na taj način, čini se, da se
povećava količina otopljenih organskih tvari u vodama.


Dušični anorganski spojevi u ovim vodama nisu zastupljeni u većim količinama.
Tako se količina otopljenog amonijaka kretala od 0,0 do 0,05
mgN/1, a nitrita od 0,0 do 0,025 mgN02,/l, i nitrata od 0,05 do 0,75 mgN03/l.
To ukazuje na slabe procese mineralizacije u doba kada su ova mjerenja
vršena. Treba imati na umu, da je to bio jesenji aspekt, kada se organska
tvar od prirodnog otpada (lišće, granje i si.) tek počinje nakupljati i mineralizirati.


Analiza deterdženata pokazuje da u ovim vodama gotovo i nema oviti
otpadnih tvari. Jedino na postaji 5, koja je locirana ispod naselja aglomeracije
Vojnića utvrđeni su anionaktivni tensidi u količini od 0,02 mg TBS/1.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Tabela 2. Struktura blocenoza po skupinama, na ispitanim postajama
drenainih voda Memorijalnog parka Petrove gore


Skupine P OS T A J E Ukupno vrsta
1 2 3 4 5 6 7 8
Cijanophyta 2 2 3 2 1 1 2 1 10
Chrysophyta 9 9 11 17 21 19 9 15 45
Chlorophyta 1 3 5 2 1 6
Rhodophyta 1 1 1 1 2
Biljke 12 13 14 23 32 22 11 17 73
Nematoda 1 2 3
Gastropoda 1 1 1 2 2
Annelida 2 1 2 1 1 2 2 8
Hydracarina 1 1 1 1
Cladocera 1 1
Ostracoda 1 1
Amphipoda 1 1 1
Ephemerida 2 5 2 2 2 3 1 8
Plecoptera 2 2 1 2 2 1 7
Trichoptera 2 2 1 1 2 3 6
Diptera 3 4 2 4 4 1 5 2 13
Coleoptera
Životinje 14
1
16
2
8
3
18
2
12
1
3
1
17
4
15
5
56
Biljke i životinje 26 29 22 41 44 25 28 32 129


Struktura biocenoza na istraživanim točkama u drenažnim vodama
Petrove Gore prikazana je po skupinama na Tabeli 2. Ukupno je utvrđeno
129 vrsta vodenih organizama, od kojih biljkama pripadaju 73 vrste, a životinjama
56 vrsta. Od nađenih biljnih vrsta preko polovina pripada hrizofitima
i to gotovo sasvim algama kremenjašicama ili dijatomejama. Nešto
manje su zastupljene modrozelene alge, a najmanje višestanične zelene i
crvene alge. Sve su ove alge bentoski organizmi, što je i razumljivo ako se
uzme u obzir da su ispitivane vode plitke i tekuće. Ovakav sastav biocenoza
ukazuje, također, da te vode nisu sasvim čiste, o čemu naročito svjedoči
veliki broj dijatomeja.


Što se tiče životinja, zastupljen je veliki broj različitih skupina. Ipak
se može uočiti, da su najbolje zastupane vrste kukaca kojih ličinke žive u
vodi. Među njima su najbrojniji dvokrilci (Diptera). Općenito se može reći,
da broj vrsta kukaca u znatnoj mjeri premašuje vrste koje su pripadnici
drugih skupina vodenih organizama. Od ostalih skupina jedino su oblici,
puževi i kolutićavci nešto brojnije zastupljeni.


Slično je i sa kvantitativnom analizom životinjskih populacija ovih
voda (Tabela 3). Daleko su najbrojnije ponovno ličinke dvokrilaca, u znatnim
količinama su zastupljeni i predstavnici ostalih skupina vodenih kukaca.
Isto su tako dobro količinski zastupljeni oblici, puževi i kolutićavci, ali
pored njih dobru kvantitativnu zastupljenost pokazuju račići rakušci (Amphipoda).
Sve ostale skupine i u kvantitativnom pogledu ne pokazuju veću učestalost.


208




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Mnoge od vrsta, koje sačinjavaju biocenoze u ispitanim drenažnim vodama,
mogu se upotrijebiti kao biološki indikatori, na osnovu kojih se može
direktnim statističko-ekološkim metodama odrediti stupanje njihovog one-


Tabela 3. Kvantitativna analiza životinjskih populacija u drenažnim vodama
Memorijalnog parka Petrove gore


Skupine
1 2
P
3
0 S
4
TA J
5
E
6 7 8
Ukupno vrsta
Nematoda 3 7 10
Gastropoda 2 1 1 3 35
Annelida 1! 3 3 1 2 14 5 39
Hydracarina 1 3 1 5
Cladocera 1 1
Ostracoda l 1
Amphipoda 2 14 16
Ephemerida 21 21 2 3 3 25 ft 81
Plecoptera 8 19 13 11 51 2 104
Trichoptera 2 8 1 3 13 34 61
Diptera 34 25 9 404 394 349 55 445 1.366


čišćenja. Ovakovu saprobiološku analizu izvršili smo primjenom metode po


M. Zelink i i P. Marvan u (1961, 1963), i određivanjem saprobiloških
indeksa po J. Rothschein u (1959, 1962) na svim ispitivanim postajama
(Tabela 4). Na osnovu metode po Zelinki i Marvanu mogu se izračunati
saprobne vrijednosti za svaki stupanj onečišćenja, gdje X označuje čiste
vode, O oligosaprobne ili 1. stupanj onečišćenja, b beta mesosaprobne ili
drugi stupanj onečišćenja, a alfa mesosaprobne ili 3. stupanj onečišćenja,
i p polisaprobne ili 4. stupanj onečišćenja. Saprobiološki indeks po Rothscheinu
daje vrijednosti koje od 90 do 80 pokazuju stupanj čistih voda,
80 do 60 stupanj oligosaprobnih voda, 60 do 40 beta mesosaprobni stupanj,
40 do 20 alfa mesosaprobni stupanj, 20 do 10 polisaprobni stupanj.
Tabela 4. Pregled soprobnosti po Zelinki i Marvanu i saprobioloških indeksa
po Rothscheinu na pojedinim postajama drenažnih voda u Memorijalnom
parku Petrova Gora


Postaje
X
Stu p
o
n j e v i
b
onečišćenj a
a P SR
1 1,65 2,08 3,28 3,0 — 47,8
2 1,0 3,56 3,47 2,0 — 63,8
3 0,58 2,28 3,82 2,86 0,53 48,7
4 0,54 1,35 3,53 4,1 0,47 37,54
5 0,15 1,31 5,2 3,23 0,09 46,06
ft 0,48 1,99 4,1 3,28 0,09 47,2
7 0,65 2,27 5,32 1,76 — 51,09
8 0,55 1,32 5,74 2,27 0,12 47,96




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Usporedimo li dobivene podatke, tada se može vidjeti da najveće saprobne
vrijednosti po Zelinki i Marvanu pokazuje beta mesosaprobni ili
drugi stupanj onečišćenja. To se može utvrditi na svim postajama osim na
postaji 2, gdje su saprobne vrijednosti podjednake za oligo i betamesosaprobni
stupanj (1. i 2. stupanj onečišćenja). Isto tako, na nekim postajama
(4 i 6) saprobne vrijednosti su približno jednake za beta i alfa mesosaprobni
stupanj (2. i 3. stupanj onečišćenja). Stoga se na osnovu ovih podataka može
zaključiti da su ove vode pretežno betamesosaprobnog ili 2. stupnja onečišćenja,
s time da se nekada, i to rjeđe, približavaju oligosaprobnom ili 1.
stupnju onečišećnja, a nešto češće alfa mesosaprobnom ili 3. stupnju onečišćenja.
Polisaprobni indikatori (4. stupanj onečišćenja) nađeni su samo u
iznimnim slučajevima. Ovu tendenciju prema višem stupnju onečišćenja
treba se tumačiti prirodnom razgradnjom organskih tvari kojih na tom području
ima u velikim količinama. Jedino na postajama koje se nalaze u naseljenim
mjestima (postaja 5 i 6) vode se onečišćuju alogenim materijalom
iz efluenata kanalizacijskih i industrijskih otpadnih voda.


Slični odnosi dobiju se ako se usporede vrijednosti saprobioloških indeksa
po Rothscheinu. Na svim postajama se kreću između 60 i 40, što znači
uvijek unutar beta mesosaprobne zone ili 2. stupnja onečišćenja, jedino na
postaji 2 vrijednonsti su nešto iznad 60, što znači da zalaze i u olgosaprobnu
zonu (1. stupanj onečišćenja).


O kvaliteti ovdašnjih voda govori i izvršena bakteriološka analiza. Na
svim postajama određivan je broj heterotrofnih bakterija kod 37° C, i coli-
indeks u litri vode (Tabela 5).


Tabela 5. Bakteriološka analiza drenainih voda na području Memorijalnog
parka Petrove Gore


Broj heterotrofnih bakterija kod 37" i coli-index u vodi potoka na području


Petrove Gore
Nalazište Broj heterotrofa u 1 ml kod 37™ C Coli-index/l
180 520
210 0
350 3.100
60 0
920 460.000
1.450 720.000
45 0
680 22.300


Broj heterotrofnih bakterija se na većini postaja kretao ispod 1 tisuće
na ml, što je znak da su to nešto slabije onečišćene vode. Jedino na postaji
6, ispod prijema otpadnih voda tvornice »Jugokeramika« u Vojniću, broj
ovih bakterija prelazi tisuću na 1 ml. I u predhodnoj postaji, ispod naselja
Vojnić, broj ovih bakterija je tek neznatno ispod tisuću na 1 ml. To se
uglavnom poklapa s ekološkom procjenom kvalitete ovih voda, jer je utvrđeni
broj heterotrofnih bakterija karakterističan za vode beta mesosaprobnog
ili 2. stupnja onečišćenja.




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Slično možemo utvrditi i na osnovu nalaza Coli-ineksa. Čak na tri postaje
nisu se mogle utvrditi kolibakterije. Njihov najveći broj bio je na postajama
ispod aglomeracije naselja Vojnić, gdje su koliformne bakterije
utvrđene u dosta velikom broju. Nešto veći Coli-indeks bio je na postaji S,
gdje su vode, također, pod utjecajem naseljenog mjesta Brusovača. Velika
razlika između nenaseljenih i naseljenih mjesta u pogledu coli-indeksa pokazuje
da su te vode pod znatnim utjecajem antropogenih faktora kada prolaze
kroz naseljena mjesta.


ZAKLJUČAK


Na osnovu izvršenih analiza drenažnih voda Memorijalnog parka Petrova
Gora možemo zaključiti slijedeće:


Osnovna ekološka karakteristika drenažnih voda je relativno niska i
ujednačena temperatura, velika količina otopljenog kisika i niski alkalinitet.
Osim toga to su vodotoci s malom količinom vode i vrlo sporim proticanjem
u kojima se zadržava znatna količina prirodnih otpadnih tvari od biljaka
i životinja iz ovog šumskog područja. Isto tako, uz naselja se povećava
i količina otpadnih tvari antropogenog porijekla.


Za ovdašnje biocenoze je značajno da prevladavaju mikrofitske alge, a
naročito dijatomeje, što ukazuje na nešto slabije onečišćenje organskim
tvarima. Od životinja najbolje su zastupljene ličinke vodenih kukaca, a
među njima naročito dvokrilci (Diptera). Mjestimično se razvijaju u većim
veličinama i željezne bakterije.


Na osnovu analize bioloških indikatora može se utvrditi da su to vode
beta-oligo (2. i 1. stupanj) i beta-alfa (2. i 3. stupanj) mesosaprobne vode.
Ovakovo stanje u vodama je uzrokovano prirodnim onečišćenjem voda organskim
otpadom iz šumskih zajednica. U naseljenim mjestima do jačeg izražaja
dolazi antropogeni utjecaj.


Bakteriološka analiza potvrđuje nalaze ekološke analize, s time što se znatno
povećava broj indikatora potencijalnih uzročnika crijevnih zaraza (coli-indeks)
u području gdje vode protiču kroz naseljena mjesta.


LITERATURA


1.
Horva t I. (1931): Građa za biogeografiju Hrvatske. Acta botanica Zagrebensis
7, str. 23-128.
2.
Kele r Z. (1972): Geografske značajke Petrove gore. Simpozij o Petrovoj gori
JAZU, str. 139-157.
3.
Jurkovi ć I. (1958): Metalogenija Petrove gore u jugozapadnoj Hrvatskoj.
Geološki glasnik 11, 1957.
4.
IVI a r i ć L. (1972): Geološka istraživanja i rudne pojave u Petrovoj gori i široj
regiji. Simpozij o Petrovoj gori JAZU, str. 103—113.
5.
Nedela-Devide D, Sokač B. i Nikle r L. (1960): Geološka karta okoline
Vojnića.
211




ŠUMARSKI LIST 5-6/1974 str. 34     <-- 34 -->        PDF

6.
Perši n V. (1969): Šumska vegetacija okolice Karlovca i Korduna. Citirano:
Peršin V.: Prilog flori Korduna i Petrove gore. Simpozij o Petrovoj gori JAZU,
str. 413—415.
7.
Pevale k I. (1916): Geotaksička i algološka istraživanja cretova u Hrvatskoj
i Sloveniji. Rad JAZU 230, str. 29—117.
8.
Pihle r A. (1932): Mahovi tresetari Hrvatske i Slovenije. Acta botanica Zagrebensis
3, str. 4—20.
9.
Polja k J. Geomorfološke karakteristike sliva rijeke Kupe (rukopis).
10.
Rothschei n J. (1959): Biologicke hodnotenie cistoty tokov a jeho grafichke
znäzornenie. Biologia 14, str. 833—842.
11.
Rothschei n J. (1962): Grafičke znäzornenie vysledkov biologiokeho hodnotenia
cistoty vod. Veda a vyskum praxi, VUV, Bratislava, Č. 9, str. 1—64.
12.
Simpozij o Petrovoj gori u povodu 25. god. zasjedanja ZAVNOH-a, Topusko
10—13. Studenog 1969. JAZU, Zagreb.
13.
Šeno a M. (1895): Rijeka Kupa i njeno područje. Zagreb.
Vodne snage Jugoslavije II, str. 287. Beograd.
14.
Vragovi ć M. (1957): Natrijski trahit iz okoline Vojnića. Geološki vjesnik,
10, 1956.
15.
Z e 1 i n k a M. i M a r v a n P. (1961): Zur Prezisierung der biologischen Klasifikation.
Der Reinheit fliessender Gewässer. Arch. Hydrobiol. 57, 389—407.
16.
Zelink a M. i MarvanP . (1963): Comparison of water. Vodni hospodarstvi
13, 291—293.
Summary


Characteristics of the ecosystem of the seeping drainage waters of the
Petrova Gora Memorial Park and their biological evaluation


On the basis of analyses of the drainage waters of the Petrova Gora Memorial
Park, the following may be concluded:


The basic ecological characteristic of the drainage waters is a relatively and
balanced temperature, large amounts of dissolved oxygen and low alkalinity. In
addition, these are the watercourses with a small amount of water and very slow
percolation in which considerable amounts of natural waste materials of plants
and animals from the mentioned Park are retained. Likewise, along the settlements
there increases the amonunt of waste materials of anthropogenic origin.


It is characteristic of the local biocoenoses that their microphytic algae and
especially Diatomeae are prevailing, which is indicative of a rather lower pollution
with organic matter. Of animals, the larvae of aquatic insects are represented,
and among them the Diptera. In places also the iron bacteria are developing in
larger quantities.


On the basis of an anlysis of biological indicators it can be attested that
these waters are beta-oligosaprobic waters (2nd and 1st degrees), and beta-alfa-
mesosaprobic waters (2nd and 3rd degrees). Such condition of the waters is
caused by their natural pollution with organic wastes from forest plant communities.
In human settlements the anthropogenic influence is more expressed.


The bacteriological alalysis confirms the findings of the ecological analysis,
with the understanding that the number of indicators of the potential causal
organisms of intestinal infections (Coli-index) in regions where the waters flow
through such settlemants increases considerably.