DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 94 <-- 94 --> PDF |
magača u borbi za održavanje ekološkog sistema. Taj će ekološki sistem u skoroj budućnosti jedino moći osigurati daljnji život čovjeka uz eksplozivan porast stanovništva i daljnju proizvodnju materijalnih dobara danas već toliko potrebnih civiliziranom čovjeku. Ali ono što bismo morali odmah shvatiti jest činjenica da je šum a zajednica živih bića čiji je prirodni sastav rezultat dugog vremena odabiranja i prilagođavanja pojedinih njenih sastavnih jedinica ekološkim uslovima, podvrgnut brojnim promjenama kompleksnog zbira činilaca, koji svi zajedno čine ono što mi nazivamo životnom sredinom. I čovjek je takva jedna jedinka, koja se kroz milenije razvijala usko povezana sa tom sredinom. On je tu sredinu prilagođavao svojim potrebama, ali je i ona njega oblikovala prema njezinim uslovima. Zahvaljujući svojemu intelektu čovjek se razvio danas u moćnu silu, koja je u industrijaliziranim krajevima već toliko teško poremetila ekološku ravnotežu svoje okoline, da ti poremećaji dovode u pitanje i samu dalju egzistenciju čovjeka. U njegovim je rukama da on još na vrijeme te poremećaje ukloni i da ekološku sredinu ponovno dovede u sklad sa osnovnim zakonima života. Taj put nije lagan i zahtijeva izuzetan napor najboljih jedinki u ljudskom društvu. On se mora odvijati u fiziološkim granicama prirodnih zakona kojima je i čovjek podložan. Čuvanje prirodne šume jedan je od osnovnih proces a u tom razvoju, a odnos svakoga pojedinca od nas prema šumi jedan od bitnih preduslova za njeno uspješno provođenje. To naravno ne znači da treba od sada unaprijed prestati svaka sječa i obustaviti rad šumska industrija, koja traljava, kakva kod nas jest, hrani još uvijek tisuće zaposlenih. Nužno je samo da se naš stav prema šumi iz osnova izmijeni i da shvatimo da je ekološko djelovanje šume za nas kud i kamo važnije od njenoga drva kao industrijske sirovine. Mi moramo shvatiti da se eksploatacija te sirovine mora kretati u strogo omeđenim granicama, koje ne mogu biti iste na svakoj podlozi i na svakom mjestu. Jasno je da nas u tom poslu ne mogu rukovoditi isključivo ekonomski neposredni interesi i da dinar ne može biti odlučujući faktor za njegovo provođenje. Treba shvatiti da društvo za održavanje ekološke ravnoteže mora smoći sredstva, a da je za ovo očuvanje prirodna šuma jedan od glavnih faktora. Treba ponovno visoko podignuti danas posve zaboravljenu šumarsku etiku, ono najljepše i najsvijetlije što je nekad odlikovalo istinskog šumara. Treba šumu koristiti kao rekreacijski medij i tako osigurati egzistenciju domaćeg stanovništva. Treba već jednom zauvijek odbaciti u našim kraškim krajevima onu otrcanu krilaticu: »Koza je sirotinjska majka«, jer je ona zaista sirotinjska majka samo u jednom krajnje nazadnom društvu, a njezino prisustvo danas jasan je dokaz naše posvemašnje nesposobnosti i naša je najveća sramota. AKADEMIK prof, dr BRANIMIR GUŠIĆ, predsjednik Savjeta za zaštitu prirode SR Hrvatske |