DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 22     <-- 22 -->        PDF

želi ožiljavanje. Tamariksi se najčešće razmnožavaju reznicama duljine 20—
30 cm, koje se obično u jesen postave u čisti pijesak ili u običnu rahlu
zemlju radi ožiljavanja. Međutim, i direktna sadnja reznica na stalno mjesto,
a na odgovarajućem tlu, daje vrlo dobre rexultate. Sve naše vrste tamariksa
dobro podnose glinasto ilovasto tlo, kao i vapnenasto, a naročito
pjeskovito i svježe (lit. 6).


HORTIKULTURNE VRIJEDNOSTI RODA TAMARIX L.


Tamariks je u prvom redu dekorativna biljka. On se može uzgajati bilo
u vidu grma ili u vidu stabla. Kao grm mnogo se uzgaja po raznim morskim
uvalama i uvalicama te na plažama. Međutim, u primorskim mjestima nalazimo
ga i u nasadima i parkovima. Smatram, da je na ovim posljednjim
površinama uzgajanje tamariksa u formi grma jedini ispravan način, ako
se ta sadnja vrši u grupama ili skupinama. Biljku treba prilikom sadnje
(ili nešto kasnije) porezati do panja, odn. tla, da potjera što više izbojaka.
Kad grane, odn. izdanci odebljaju i neestetski djeluju, takove grmove treba
opetovano sjeći na panj da se podmlade i daju što gušće strukove. Gusti
niski nasadi u skupinama stvaraju vrlo lijepe grupe zelenkasto-plavkasto-
sive boje, koje se ističu i djeluju kontrastno od ostale (obično) zelene okoline.
Gustom sadnjom ožiljenih reznica i redovnim obrezivanjem mogu se
podići i nasadi u obliku živica.


Međutim, nije nikakva griješka uzgoj tamariksa u parkovima i perivojima
u vidu stabla. Ipak, nepravilno, grbavo i krivo deblo tamariksa kao i
njegova tamna i gruba kora ne djeluju lijepo kao mladi crvenkasti izdanci
ili izbojci te ne stvaraju onakav estetski ugođaj kao što je to slučaj s njegovom
krošnjom.


Uzgoj u vidu stabalaca je najprikladniji za drvorede i na plažama (kupalištima),
gdje je za vrijeme ljetne žege poželjan hlad, iako krošnja tamariksa
nije mnogo gusta. Osim toga, ta stabalca svojom donekle visećom
krošnjicom veoma su dekorativna i lijepo estetski djeluju. Međutim, u tom
slučaju njihova debla moraju biti čista od izbojaka, naročito je potrebno
stalno uklanjati izdanke pri panju, jer oni ne samo umanjuju estetski izgled,
nego i smanjuju visinski prirast, kao i uopće prirast stabla, pa tako i formiranje
krošnjice. Da suhe grančice treba stalno uklanjati suvišno je ovdje
isticati. Prilikom uklanjanja izbojaka ili suhih grana i grančica, treba paziti
da se deblo ne oštećuje ili ranjava, jer se na tim mjestima javlja trulež.
U posljednje vrijeme zapažen je na području Splita dosta jak napad
gljive iz porodice Polyporaceae-a. Zbog toga, eventualne ozljede, a po mogućnosti
i rezove, trebalo bi svakako dezinficirati nekim fungicidom, kao npr.
karbolineumom, katranom, kreozotom ili sličnim sredstvima.


Stabalca se mogu njegovati i sječom u glavu, i to onda kad se je deblo
dovoljno razvilo i postiglo određenu visinu. Na taj način dobit ćemo stabalca
s loptastom krošnjicom, koja daljnjim razvojem grana postepeno prelaze
donekle u viseći oblik (forma pendula).


Tamariks je najljepši kad je u cvatu, naročito je vrlo dekorativan T.
gallica od primorskih vrsta sa svojim ružičastim cvatovima, a T. pentandra
od kontinentalnih vrsta sa svojim crvenkastim cvatovima. Ova posljednja