DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 21     <-- 21 -->        PDF

primorske vrste tamariksa kao: tamarin, tamaris, tamariska, tamarika,


metlika i metljika.


Slovenci je nazivaju mariška.


Na svjetskim jezicima naziva se kako slijedi:


talijanski — tamarice ili bruca;


francuski — tamaris de France; tamaris commun;


engleski — french tamarisk;


njemački — französische Tamariske.


2.
Tamarix africana Poir. — afrička tamarika, afrički tamariks, metlika drvolika.
3.
Tamarix parviflora DC. — vreš.
Za ostale naše vrste nisu nam poznati nikakvi narodni ili stručni nazivi.
Tamarike su listopadni grmovi ili stabalca ljuskavog lišća, visine i do
8 m. Prema podacima iz literature (1 i 3) to su drvca ili grmovi do 3 m
visine. Ettinger (lit. 2) i Pet račić (lit. 4) navode njihove visine do
8 m, a što je točnije od mišljenja prethodnih autora. Po našim primorskim
mjestima nije nikakva rijetkost vidjeti stabla i preko 8 m visine. U Splitu
ima primjeraka od 7—8 m. Neki autori (lit. 3 i 7) navode da Tamarix gallica


L. može narasti i do 10 m, što se smatra izuzetnim.
T. gallica i T. africana gube lišće u kasnu jesen, a što ovisi o geografskim,
orografskim, edafskim i klimatskim uvjetima. U Srednjoj Dalmaciji
stabalca tamariksa odbacuju lišće tek u mjesecu decembru. Novi list tamariks
vrlo brzo obnavlja, a to je negdje već koncem februara, a negdje u
martu i aprilu, kad počinje cvatnja. Tad je tamariks i najljepši.
Cvjetovi su klasasto-grozdasti, boje ružičaste kod Tamarix gallica L., a
bjelkasti kod T. africana Poir. Inače su ove dvije vrste dosta slične. Cvatnja
traje dosta dugo, tj. gotovo čitav mjesec dana. Nakon završene cvatnje (april,
početak maja) stabalca su već potpuno obnovila svoje ljuskasto lišće, koje
se nalazi na tankim dugim i tamno crvenkastcnsmeđim izbojcima. Takovi
se izbojci od težine savijaju te krošnjice stabalaca poprime (makar i samo
djelomično) viseću formu (tzv. forma pendula), a što je posebna estetska
osobina ovih vrsta. Inače je boja krošnje zelankasto-plavkasto siva. Deblo
je obično krivudavo, grbavo i nepravilno te tamne i neugledne kore. U debljinu
naraste i do 40 cm prsnog promjera.


Tamarix gallica i T. africana su tipični halofiti. Zato se sade mnogo uz
morsku obalu, ali i u parkovima, jer su veoma dekorativni. I kontinentalne
vrste dolaze na slatinama, kao i tamo gdje je koncentracija mineralnih soli
velika.


Primorske vrste odlično podnose i posolicu, u bilo kojem se periodu
vegetacije ova javila. Za vrijeme nešto svježijih ljetnih večeri, te u ranu
jesen, obilno gutiraju, tako da se iz krošnjice cijede kapi vode (koja je
slankasta, ako se biljka nalazi uz morsku obalu). Za vrijeme oštrih zima u
sjevernoj Dalmaciji i Istri grančice tamariksa stradaju od jakih mrazeva
(lit. 2). Tamariksi su općenito vrste svjetla (heliofiti), a ujedno su i medonosne
biljke.


Svi se tamariksi vrlo dobro razmožavaju sjemenom, kao i reznicama
te povaljenicama, jer imaju vrlo veliku izbojnu snagu. Povaljenice prije
zatrpavanja zemljom treba malo zarezati oštrim nožem na mjestu gdje se