DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 20 <-- 20 --> PDF |
UDK 634.0.237:634.0.176.1 Tamarix spp. HORTIKULTURNE, EKONOMSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI NEKIH VRSTA TAMARIX-a U NAS BRANIMIR MARINKOVIC, dipl. ing. šum. UVOD Na našoj planeti, do danas, botanika poznaje oko 75 raznih vrsta tamariksa. Najviše su rašireni po južnoj Evropi i sjevernoj Africi, tj. oko Sredozemnog mora, ali idu i dalje na azijski kontinent sve do Indije i istočne Azije. Kod nas u SFRJ (lit. 1, 3, 7) dolaze uglavnom samo 5 raznih vrsta tamariksa i to: 1. Tamarix gallica L. 2. Tamarix africana Voir. 3. Tamarix parviflora DC. 4. Tamarix tetrandra Pall. 5. Tamarix pentandra Pall, (sinonimi: T. Pallasii Desf.; T. ramosissima Ldb.; T. odessana hort.). Prve dvije nabrojene vrste su i jedine na našoj obali pa ih možemo nazvati primorskim vrstama, dok ostale dolaze u našim kontinentalnim krajevima (Metohija, Makedonija — posebno u Povardarju i uz druge tokove rijeka). Te vrste nazvat ćemo u daljnjem tekstu kontinentalnim vrstama. Iz prednjeg slijedi, da će i razne vrste, i na različitim staništima imati i različitu upotrebu, kao i različitu vrijednost u životu naših ljudi. U ovom članku pokušat ćemo prikazati baš te različite vrijednosti za sve vrste koje dolaze kod nas, a specijalno za one na našoj jadranskoj obali (tj. za primorske vrste). BIOLOGIJA RODA TAMARIX Prema An i ću (lit. 1) rod Tamarix L. (lamarike) pripada s rodom Myricaria´Desv. porodici Tamaricaceae-a. Čitav rod dobio je naziv po rijeci Tamarisu u Pirenejima (lit. 7). Kod nas su u upotrebi slijedeći nazivi za pojedine vrste: 1. Tamarix gallica L. — obična tamarika, obični tamariks, metlika crvenkasta, francuska metlika, tamarika galska, kao i lokalni nazivi za obje 102 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 21 <-- 21 --> PDF |
primorske vrste tamariksa kao: tamarin, tamaris, tamariska, tamarika, metlika i metljika. Slovenci je nazivaju mariška. Na svjetskim jezicima naziva se kako slijedi: talijanski — tamarice ili bruca; francuski — tamaris de France; tamaris commun; engleski — french tamarisk; njemački — französische Tamariske. 2. Tamarix africana Poir. — afrička tamarika, afrički tamariks, metlika drvolika. 3. Tamarix parviflora DC. — vreš. Za ostale naše vrste nisu nam poznati nikakvi narodni ili stručni nazivi. Tamarike su listopadni grmovi ili stabalca ljuskavog lišća, visine i do 8 m. Prema podacima iz literature (1 i 3) to su drvca ili grmovi do 3 m visine. Ettinger (lit. 2) i Pet račić (lit. 4) navode njihove visine do 8 m, a što je točnije od mišljenja prethodnih autora. Po našim primorskim mjestima nije nikakva rijetkost vidjeti stabla i preko 8 m visine. U Splitu ima primjeraka od 7—8 m. Neki autori (lit. 3 i 7) navode da Tamarix gallica L. može narasti i do 10 m, što se smatra izuzetnim. T. gallica i T. africana gube lišće u kasnu jesen, a što ovisi o geografskim, orografskim, edafskim i klimatskim uvjetima. U Srednjoj Dalmaciji stabalca tamariksa odbacuju lišće tek u mjesecu decembru. Novi list tamariks vrlo brzo obnavlja, a to je negdje već koncem februara, a negdje u martu i aprilu, kad počinje cvatnja. Tad je tamariks i najljepši. Cvjetovi su klasasto-grozdasti, boje ružičaste kod Tamarix gallica L., a bjelkasti kod T. africana Poir. Inače su ove dvije vrste dosta slične. Cvatnja traje dosta dugo, tj. gotovo čitav mjesec dana. Nakon završene cvatnje (april, početak maja) stabalca su već potpuno obnovila svoje ljuskasto lišće, koje se nalazi na tankim dugim i tamno crvenkastcnsmeđim izbojcima. Takovi se izbojci od težine savijaju te krošnjice stabalaca poprime (makar i samo djelomično) viseću formu (tzv. forma pendula), a što je posebna estetska osobina ovih vrsta. Inače je boja krošnje zelankasto-plavkasto siva. Deblo je obično krivudavo, grbavo i nepravilno te tamne i neugledne kore. U debljinu naraste i do 40 cm prsnog promjera. Tamarix gallica i T. africana su tipični halofiti. Zato se sade mnogo uz morsku obalu, ali i u parkovima, jer su veoma dekorativni. I kontinentalne vrste dolaze na slatinama, kao i tamo gdje je koncentracija mineralnih soli velika. Primorske vrste odlično podnose i posolicu, u bilo kojem se periodu vegetacije ova javila. Za vrijeme nešto svježijih ljetnih večeri, te u ranu jesen, obilno gutiraju, tako da se iz krošnjice cijede kapi vode (koja je slankasta, ako se biljka nalazi uz morsku obalu). Za vrijeme oštrih zima u sjevernoj Dalmaciji i Istri grančice tamariksa stradaju od jakih mrazeva (lit. 2). Tamariksi su općenito vrste svjetla (heliofiti), a ujedno su i medonosne biljke. Svi se tamariksi vrlo dobro razmožavaju sjemenom, kao i reznicama te povaljenicama, jer imaju vrlo veliku izbojnu snagu. Povaljenice prije zatrpavanja zemljom treba malo zarezati oštrim nožem na mjestu gdje se |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 22 <-- 22 --> PDF |
želi ožiljavanje. Tamariksi se najčešće razmnožavaju reznicama duljine 20— 30 cm, koje se obično u jesen postave u čisti pijesak ili u običnu rahlu zemlju radi ožiljavanja. Međutim, i direktna sadnja reznica na stalno mjesto, a na odgovarajućem tlu, daje vrlo dobre rexultate. Sve naše vrste tamariksa dobro podnose glinasto ilovasto tlo, kao i vapnenasto, a naročito pjeskovito i svježe (lit. 6). HORTIKULTURNE VRIJEDNOSTI RODA TAMARIX L. Tamariks je u prvom redu dekorativna biljka. On se može uzgajati bilo u vidu grma ili u vidu stabla. Kao grm mnogo se uzgaja po raznim morskim uvalama i uvalicama te na plažama. Međutim, u primorskim mjestima nalazimo ga i u nasadima i parkovima. Smatram, da je na ovim posljednjim površinama uzgajanje tamariksa u formi grma jedini ispravan način, ako se ta sadnja vrši u grupama ili skupinama. Biljku treba prilikom sadnje (ili nešto kasnije) porezati do panja, odn. tla, da potjera što više izbojaka. Kad grane, odn. izdanci odebljaju i neestetski djeluju, takove grmove treba opetovano sjeći na panj da se podmlade i daju što gušće strukove. Gusti niski nasadi u skupinama stvaraju vrlo lijepe grupe zelenkasto-plavkasto- sive boje, koje se ističu i djeluju kontrastno od ostale (obično) zelene okoline. Gustom sadnjom ožiljenih reznica i redovnim obrezivanjem mogu se podići i nasadi u obliku živica. Međutim, nije nikakva griješka uzgoj tamariksa u parkovima i perivojima u vidu stabla. Ipak, nepravilno, grbavo i krivo deblo tamariksa kao i njegova tamna i gruba kora ne djeluju lijepo kao mladi crvenkasti izdanci ili izbojci te ne stvaraju onakav estetski ugođaj kao što je to slučaj s njegovom krošnjom. Uzgoj u vidu stabalaca je najprikladniji za drvorede i na plažama (kupalištima), gdje je za vrijeme ljetne žege poželjan hlad, iako krošnja tamariksa nije mnogo gusta. Osim toga, ta stabalca svojom donekle visećom krošnjicom veoma su dekorativna i lijepo estetski djeluju. Međutim, u tom slučaju njihova debla moraju biti čista od izbojaka, naročito je potrebno stalno uklanjati izdanke pri panju, jer oni ne samo umanjuju estetski izgled, nego i smanjuju visinski prirast, kao i uopće prirast stabla, pa tako i formiranje krošnjice. Da suhe grančice treba stalno uklanjati suvišno je ovdje isticati. Prilikom uklanjanja izbojaka ili suhih grana i grančica, treba paziti da se deblo ne oštećuje ili ranjava, jer se na tim mjestima javlja trulež. U posljednje vrijeme zapažen je na području Splita dosta jak napad gljive iz porodice Polyporaceae-a. Zbog toga, eventualne ozljede, a po mogućnosti i rezove, trebalo bi svakako dezinficirati nekim fungicidom, kao npr. karbolineumom, katranom, kreozotom ili sličnim sredstvima. Stabalca se mogu njegovati i sječom u glavu, i to onda kad se je deblo dovoljno razvilo i postiglo određenu visinu. Na taj način dobit ćemo stabalca s loptastom krošnjicom, koja daljnjim razvojem grana postepeno prelaze donekle u viseći oblik (forma pendula). Tamariks je najljepši kad je u cvatu, naročito je vrlo dekorativan T. gallica od primorskih vrsta sa svojim ružičastim cvatovima, a T. pentandra od kontinentalnih vrsta sa svojim crvenkastim cvatovima. Ova posljednja |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 23 <-- 23 --> PDF |
vrsta se smatra najdekorativnijom, a u hortikulturi dolazi i pod imenom T. odessana hort. Naraste u visinu od 5—7 m. Ova vrsta cvate u toku ljeta (lit. 3) od VI—VIII mj. Od kontinentalnih vrsta u hortikulturi se upotrebljava još i T. parviflora DC, koja cvate u IV. mj. ružičastim cvjetovima i to prije listanja, a dolazi pod imenom T. tetrandra var. purpurea hort. Naraste u visinu od 3—5 m. EKONOMSKE VRIJEDNOSTI TAMARIKSA Te vrijednosti nisu naročito velike. Drvo tamariksa je tvrdo, ali nije dovoljno čvrsto (lit. 3). Na presjeku je zagasito do crvenkasto. Dade se lijepo laštiti (lit. 2) pa se je nekad upotrebljavalo za razne fine umjetnine i u tokarstvu. Pored toga, ponekad se upotrebljava i za izradu poljoprivrednog oruđa, ukoliko nema boljih vrsta drveta za tu svrhu. Isto tako upotrebljava se u slučaju potrebe i za ogrjev, naročito od strane ribara i brodara kod primorskog življa, a u bezdrvnim krajevima i od ostalog stanovništva. Prilikom sagorijevanja ostavlja mnogo pepela, koji sadrži mnogo mineralnih soli. Ovaj pepeo služi (navodno) za štavljenje kože, kao i za bojadisanje (lit. 5). Općenito, upotreba drveta tamariks u životu naših ljudi danas ima slučajnu primjenu, a nekadašnje izrađevine iz takovog drveta historijsko etnografsku vrijednost. Tamariksi su i medonosne biljke (lit. 7). Pored brojnih drugih medonosnih biljaka u primorju, tamariks je interesantan što rano cvjeta, što je neobično važno za prehranu mladih pčelinjih legala. OSTALE VRIJEDNOSTI TAMARIKSA Kao što smo naprijed naveli, tamariks se kod nas mnogo sadi uz morsku obalu. Međutim, osim estetske vrijednosti na takovim mjestima, on se odlično može upotrijebiti i kao vjetrobran za zaštitu niskih poljoprivrednih i šumskih kultura, vrtova, rasadnika i si. površina, kako od vjetra tako i od posolice. Naravno, ovu funkciju može vršiti samo u doba vegetacije, kad je pod lišćem. Tamariks se isto tako upotrebljava i za pošumljavanje golih površina uz morsku obalu koja je izložena jakom vjetru i posolici, a gdje druge vrste zbog toga ne mogu uspjeti. U smjesi s alep. borom zaštićuje ovoga od svih nepovoljnih klimatskih faktora u doba vegetacije i to baš onda kad je mladi alep. bor najosjetljiviji. Tamariks odlično vezuje tlo svojim jako razvijenim sistemom pa se sadi svagdje gdje treba vezati sipko ili pjeskovito tlo, kao i ono sklono oburvavanju. Pjeskovito mu tlo osobito prija, jer je rahlo i vlažno. Na takovim tlima, pored sadnje reznicama i zakorjenjenim reznicima daljnje proširivanje radova vezivanja tla može se izvoditi i povaljenicama Tamariks u vidu živice ili ograde, pored te svoje dekorativne funkcije, može vršiti jednovremeno i zaštitnu ulogu, tako da zaštićuje neku zasađenu parcelu od vjetra ili posolice. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 24 <-- 24 --> PDF |
U kontinentalnom dijelu naše zemlje dolaze vrste Tamarix parviflora DC, T. tetrandra Pali. i T. pentadra Pali. Prva od spomenutih raširena je po Makedoniji (lit. 3) i uz obale i sprudove rijeka. T. tetrandra raste u Metohiji uz Beli Drim te u Povardarju. Obje spom. vrste cvatu u proljeće ružičastim cvjetovima, obično u IV mj. i to prije listanja. Posljednja vrsta koju nalazimo na teritoriju SFRJ je T. pentandra, koja dolazi u Makedoniji uz rijeku Vardar. Sve spomenute kontinentalne vrste imaju sličnu primjenu kao i njima slične vrste u našem primorju. U bezdrvnim krajevima se njihovo drvo upotrebljava za ogrijev, a naročito za vezivanje sipkih terena. ZAKLJUČAK U dostupnoj mi literaturi utvrdio sam da tamariks nije mnogo opisan. Čak i tako mali detalji (npr. o cvjetanju, visini) nisu svagdje točno iskazani. Isto tako, malo je poznata estetska vrijednost tamariksa i njegova upotreba u hortikulturi te u pošumljivačkim radovima. Cilj ovog članka je i bio, da ukazem na vrijednost ove biljke, kao i da se ona uzgaja na odgovarajućim mjestima i na odgovarajući način. LITERATURA 1. Ani ć dr ing. M.: Dendrologija. Šumarska priručnik I. dio, Zgb. 1946. g. 2. Ettinge r J.: šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1890. godine. 3. Šumarska enciklopedija II. svez., Zagreb 1963. g. 4. Petračićd r prof. A.: Uzgajanje šuma I. dio, Zagreb 1925. g. 5. Klai ć dr B.: Rječnik stranih riječi, Zagreb 1962. g. 6. Su sini E.: Guida alia progettazione di piccoli giardini, Bologna 1961. g. 7. Jovanovićd r ing. B.: Dendrologija sa osnovama fitocenologije, II izd., Beograd 1971. g. 8. Ugrenovi ć akad. dr A.: Tehnologija drveta, II izd. Zagreb 1950. g. SUMMARY Horticultural, economic and other value of some Tamarisk speciel in Yugoslavia The author states that in Yugoslavia there thrive only 5 Tamarisk species, of which, i e. Tamarix gallica L. and T. africana Poir., inhabit the coastal belt, while the other 3 species i. e. T. parviflora DC, T. tetrandra Pall, and T. pentranda Pall, occur in the interior. After presenting in short the biology of the genus Tamarix, the author considers the tamarisk to be primarily ornamental species, and he gives suggestion how these plants ought to be cultivated and planted. In addition the author presents in a brief survey the economic and other value of the Tamarix species, especially with respect to the afforestations along the sea-coasts. |