DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 20     <-- 20 -->        PDF

UDK 634.0.237:634.0.176.1 Tamarix spp.


HORTIKULTURNE, EKONOMSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI NEKIH
VRSTA TAMARIX-a U NAS


BRANIMIR MARINKOVIC, dipl. ing. šum.


UVOD


Na našoj planeti, do danas, botanika poznaje oko 75 raznih vrsta tamariksa.
Najviše su rašireni po južnoj Evropi i sjevernoj Africi, tj. oko
Sredozemnog mora, ali idu i dalje na azijski kontinent sve do Indije i
istočne Azije. Kod nas u SFRJ (lit. 1, 3, 7) dolaze uglavnom samo 5 raznih
vrsta tamariksa i to:


1.
Tamarix gallica L.
2.
Tamarix africana Voir.
3.
Tamarix parviflora DC.
4.
Tamarix tetrandra Pall.
5.
Tamarix pentandra Pall, (sinonimi: T. Pallasii Desf.; T. ramosissima
Ldb.; T. odessana hort.).
Prve dvije nabrojene vrste su i jedine na našoj obali pa ih možemo
nazvati primorskim vrstama, dok ostale dolaze u našim kontinentalnim
krajevima (Metohija, Makedonija — posebno u Povardarju i uz druge tokove
rijeka). Te vrste nazvat ćemo u daljnjem tekstu kontinentalnim vrstama.
Iz prednjeg slijedi, da će i razne vrste, i na različitim staništima imati
i različitu upotrebu, kao i različitu vrijednost u životu naših ljudi. U ovom
članku pokušat ćemo prikazati baš te različite vrijednosti za sve vrste koje
dolaze kod nas, a specijalno za one na našoj jadranskoj obali (tj. za primorske
vrste).


BIOLOGIJA RODA TAMARIX


Prema An i ću (lit. 1) rod Tamarix L. (lamarike) pripada s rodom Myricaria´Desv.
porodici Tamaricaceae-a. Čitav rod dobio je naziv po rijeci
Tamarisu u Pirenejima (lit. 7).


Kod nas su u upotrebi slijedeći nazivi za pojedine vrste:


1.
Tamarix gallica L. — obična tamarika, obični tamariks, metlika crvenkasta,
francuska metlika, tamarika galska, kao i lokalni nazivi za obje
102




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 21     <-- 21 -->        PDF

primorske vrste tamariksa kao: tamarin, tamaris, tamariska, tamarika,


metlika i metljika.


Slovenci je nazivaju mariška.


Na svjetskim jezicima naziva se kako slijedi:


talijanski — tamarice ili bruca;


francuski — tamaris de France; tamaris commun;


engleski — french tamarisk;


njemački — französische Tamariske.


2.
Tamarix africana Poir. — afrička tamarika, afrički tamariks, metlika drvolika.
3.
Tamarix parviflora DC. — vreš.
Za ostale naše vrste nisu nam poznati nikakvi narodni ili stručni nazivi.
Tamarike su listopadni grmovi ili stabalca ljuskavog lišća, visine i do
8 m. Prema podacima iz literature (1 i 3) to su drvca ili grmovi do 3 m
visine. Ettinger (lit. 2) i Pet račić (lit. 4) navode njihove visine do
8 m, a što je točnije od mišljenja prethodnih autora. Po našim primorskim
mjestima nije nikakva rijetkost vidjeti stabla i preko 8 m visine. U Splitu
ima primjeraka od 7—8 m. Neki autori (lit. 3 i 7) navode da Tamarix gallica


L. može narasti i do 10 m, što se smatra izuzetnim.
T. gallica i T. africana gube lišće u kasnu jesen, a što ovisi o geografskim,
orografskim, edafskim i klimatskim uvjetima. U Srednjoj Dalmaciji
stabalca tamariksa odbacuju lišće tek u mjesecu decembru. Novi list tamariks
vrlo brzo obnavlja, a to je negdje već koncem februara, a negdje u
martu i aprilu, kad počinje cvatnja. Tad je tamariks i najljepši.
Cvjetovi su klasasto-grozdasti, boje ružičaste kod Tamarix gallica L., a
bjelkasti kod T. africana Poir. Inače su ove dvije vrste dosta slične. Cvatnja
traje dosta dugo, tj. gotovo čitav mjesec dana. Nakon završene cvatnje (april,
početak maja) stabalca su već potpuno obnovila svoje ljuskasto lišće, koje
se nalazi na tankim dugim i tamno crvenkastcnsmeđim izbojcima. Takovi
se izbojci od težine savijaju te krošnjice stabalaca poprime (makar i samo
djelomično) viseću formu (tzv. forma pendula), a što je posebna estetska
osobina ovih vrsta. Inače je boja krošnje zelankasto-plavkasto siva. Deblo
je obično krivudavo, grbavo i nepravilno te tamne i neugledne kore. U debljinu
naraste i do 40 cm prsnog promjera.


Tamarix gallica i T. africana su tipični halofiti. Zato se sade mnogo uz
morsku obalu, ali i u parkovima, jer su veoma dekorativni. I kontinentalne
vrste dolaze na slatinama, kao i tamo gdje je koncentracija mineralnih soli
velika.


Primorske vrste odlično podnose i posolicu, u bilo kojem se periodu
vegetacije ova javila. Za vrijeme nešto svježijih ljetnih večeri, te u ranu
jesen, obilno gutiraju, tako da se iz krošnjice cijede kapi vode (koja je
slankasta, ako se biljka nalazi uz morsku obalu). Za vrijeme oštrih zima u
sjevernoj Dalmaciji i Istri grančice tamariksa stradaju od jakih mrazeva
(lit. 2). Tamariksi su općenito vrste svjetla (heliofiti), a ujedno su i medonosne
biljke.


Svi se tamariksi vrlo dobro razmožavaju sjemenom, kao i reznicama
te povaljenicama, jer imaju vrlo veliku izbojnu snagu. Povaljenice prije
zatrpavanja zemljom treba malo zarezati oštrim nožem na mjestu gdje se




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 22     <-- 22 -->        PDF

želi ožiljavanje. Tamariksi se najčešće razmnožavaju reznicama duljine 20—
30 cm, koje se obično u jesen postave u čisti pijesak ili u običnu rahlu
zemlju radi ožiljavanja. Međutim, i direktna sadnja reznica na stalno mjesto,
a na odgovarajućem tlu, daje vrlo dobre rexultate. Sve naše vrste tamariksa
dobro podnose glinasto ilovasto tlo, kao i vapnenasto, a naročito
pjeskovito i svježe (lit. 6).


HORTIKULTURNE VRIJEDNOSTI RODA TAMARIX L.


Tamariks je u prvom redu dekorativna biljka. On se može uzgajati bilo
u vidu grma ili u vidu stabla. Kao grm mnogo se uzgaja po raznim morskim
uvalama i uvalicama te na plažama. Međutim, u primorskim mjestima nalazimo
ga i u nasadima i parkovima. Smatram, da je na ovim posljednjim
površinama uzgajanje tamariksa u formi grma jedini ispravan način, ako
se ta sadnja vrši u grupama ili skupinama. Biljku treba prilikom sadnje
(ili nešto kasnije) porezati do panja, odn. tla, da potjera što više izbojaka.
Kad grane, odn. izdanci odebljaju i neestetski djeluju, takove grmove treba
opetovano sjeći na panj da se podmlade i daju što gušće strukove. Gusti
niski nasadi u skupinama stvaraju vrlo lijepe grupe zelenkasto-plavkasto-
sive boje, koje se ističu i djeluju kontrastno od ostale (obično) zelene okoline.
Gustom sadnjom ožiljenih reznica i redovnim obrezivanjem mogu se
podići i nasadi u obliku živica.


Međutim, nije nikakva griješka uzgoj tamariksa u parkovima i perivojima
u vidu stabla. Ipak, nepravilno, grbavo i krivo deblo tamariksa kao i
njegova tamna i gruba kora ne djeluju lijepo kao mladi crvenkasti izdanci
ili izbojci te ne stvaraju onakav estetski ugođaj kao što je to slučaj s njegovom
krošnjom.


Uzgoj u vidu stabalaca je najprikladniji za drvorede i na plažama (kupalištima),
gdje je za vrijeme ljetne žege poželjan hlad, iako krošnja tamariksa
nije mnogo gusta. Osim toga, ta stabalca svojom donekle visećom
krošnjicom veoma su dekorativna i lijepo estetski djeluju. Međutim, u tom
slučaju njihova debla moraju biti čista od izbojaka, naročito je potrebno
stalno uklanjati izdanke pri panju, jer oni ne samo umanjuju estetski izgled,
nego i smanjuju visinski prirast, kao i uopće prirast stabla, pa tako i formiranje
krošnjice. Da suhe grančice treba stalno uklanjati suvišno je ovdje
isticati. Prilikom uklanjanja izbojaka ili suhih grana i grančica, treba paziti
da se deblo ne oštećuje ili ranjava, jer se na tim mjestima javlja trulež.
U posljednje vrijeme zapažen je na području Splita dosta jak napad
gljive iz porodice Polyporaceae-a. Zbog toga, eventualne ozljede, a po mogućnosti
i rezove, trebalo bi svakako dezinficirati nekim fungicidom, kao npr.
karbolineumom, katranom, kreozotom ili sličnim sredstvima.


Stabalca se mogu njegovati i sječom u glavu, i to onda kad se je deblo
dovoljno razvilo i postiglo određenu visinu. Na taj način dobit ćemo stabalca
s loptastom krošnjicom, koja daljnjim razvojem grana postepeno prelaze
donekle u viseći oblik (forma pendula).


Tamariks je najljepši kad je u cvatu, naročito je vrlo dekorativan T.
gallica od primorskih vrsta sa svojim ružičastim cvatovima, a T. pentandra
od kontinentalnih vrsta sa svojim crvenkastim cvatovima. Ova posljednja




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 23     <-- 23 -->        PDF

vrsta se smatra najdekorativnijom, a u hortikulturi dolazi i pod imenom


T. odessana hort. Naraste u visinu od 5—7 m. Ova vrsta cvate u toku ljeta
(lit. 3) od VI—VIII mj.
Od kontinentalnih vrsta u hortikulturi se upotrebljava još i T. parviflora
DC, koja cvate u IV. mj. ružičastim cvjetovima i to prije listanja, a
dolazi pod imenom T. tetrandra var. purpurea hort. Naraste u visinu od
3—5 m.


EKONOMSKE VRIJEDNOSTI TAMARIKSA


Te vrijednosti nisu naročito velike.


Drvo tamariksa je tvrdo, ali nije dovoljno čvrsto (lit. 3). Na presjeku je
zagasito do crvenkasto. Dade se lijepo laštiti (lit. 2) pa se je nekad upotrebljavalo
za razne fine umjetnine i u tokarstvu. Pored toga, ponekad se
upotrebljava i za izradu poljoprivrednog oruđa, ukoliko nema boljih vrsta
drveta za tu svrhu. Isto tako upotrebljava se u slučaju potrebe i za ogrjev,
naročito od strane ribara i brodara kod primorskog življa, a u bezdrvnim
krajevima i od ostalog stanovništva. Prilikom sagorijevanja ostavlja mnogo
pepela, koji sadrži mnogo mineralnih soli. Ovaj pepeo služi (navodno) za
štavljenje kože, kao i za bojadisanje (lit. 5).


Općenito, upotreba drveta tamariks u životu naših ljudi danas ima slučajnu
primjenu, a nekadašnje izrađevine iz takovog drveta historijsko etnografsku
vrijednost.


Tamariksi su i medonosne biljke (lit. 7). Pored brojnih drugih medonosnih
biljaka u primorju, tamariks je interesantan što rano cvjeta, što je
neobično važno za prehranu mladih pčelinjih legala.


OSTALE VRIJEDNOSTI TAMARIKSA


Kao što smo naprijed naveli, tamariks se kod nas mnogo sadi uz morsku
obalu. Međutim, osim estetske vrijednosti na takovim mjestima, on se
odlično može upotrijebiti i kao vjetrobran za zaštitu niskih poljoprivrednih
i šumskih kultura, vrtova, rasadnika i si. površina, kako od vjetra tako i od
posolice. Naravno, ovu funkciju može vršiti samo u doba vegetacije, kad je
pod lišćem.


Tamariks se isto tako upotrebljava i za pošumljavanje golih površina uz
morsku obalu koja je izložena jakom vjetru i posolici, a gdje druge vrste
zbog toga ne mogu uspjeti. U smjesi s alep. borom zaštićuje ovoga od svih
nepovoljnih klimatskih faktora u doba vegetacije i to baš onda kad je mladi
alep. bor najosjetljiviji.


Tamariks odlično vezuje tlo svojim jako razvijenim sistemom pa se sadi
svagdje gdje treba vezati sipko ili pjeskovito tlo, kao i ono sklono oburvavanju.
Pjeskovito mu tlo osobito prija, jer je rahlo i vlažno. Na takovim
tlima, pored sadnje reznicama i zakorjenjenim reznicima daljnje proširivanje
radova vezivanja tla može se izvoditi i povaljenicama


Tamariks u vidu živice ili ograde, pored te svoje dekorativne funkcije,
može vršiti jednovremeno i zaštitnu ulogu, tako da zaštićuje neku zasađenu
parcelu od vjetra ili posolice.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1974 str. 24     <-- 24 -->        PDF

U kontinentalnom dijelu naše zemlje dolaze vrste Tamarix parviflora
DC, T. tetrandra Pali. i T. pentadra Pali. Prva od spomenutih raširena je po
Makedoniji (lit. 3) i uz obale i sprudove rijeka.


T. tetrandra raste u Metohiji uz Beli Drim te u Povardarju. Obje spom.
vrste cvatu u proljeće ružičastim cvjetovima, obično u IV mj. i to prije
listanja.
Posljednja vrsta koju nalazimo na teritoriju SFRJ je T. pentandra,
koja dolazi u Makedoniji uz rijeku Vardar.


Sve spomenute kontinentalne vrste imaju sličnu primjenu kao i njima
slične vrste u našem primorju. U bezdrvnim krajevima se njihovo drvo
upotrebljava za ogrijev, a naročito za vezivanje sipkih terena.


ZAKLJUČAK


U dostupnoj mi literaturi utvrdio sam da tamariks nije mnogo opisan.
Čak i tako mali detalji (npr. o cvjetanju, visini) nisu svagdje točno iskazani.
Isto tako, malo je poznata estetska vrijednost tamariksa i njegova upotreba
u hortikulturi te u pošumljivačkim radovima. Cilj ovog članka je i bio, da
ukazem na vrijednost ove biljke, kao i da se ona uzgaja na odgovarajućim
mjestima i na odgovarajući način.


LITERATURA


1.
Ani ć dr ing. M.: Dendrologija. Šumarska priručnik I. dio, Zgb. 1946. g.
2.
Ettinge r J.: šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1890.
godine.
3.
Šumarska enciklopedija II. svez., Zagreb 1963. g.
4.
Petračićd r prof. A.: Uzgajanje šuma I. dio, Zagreb 1925. g.
5.
Klai ć dr B.: Rječnik stranih riječi, Zagreb 1962. g.
6.
Su sini E.: Guida alia progettazione di piccoli giardini, Bologna 1961. g.
7.
Jovanovićd r ing. B.: Dendrologija sa osnovama fitocenologije, II izd., Beograd
1971. g.
8.
Ugrenovi ć akad. dr A.: Tehnologija drveta, II izd. Zagreb 1950. g.
SUMMARY


Horticultural, economic and other value of some Tamarisk speciel in Yugoslavia


The author states that in Yugoslavia there thrive only 5 Tamarisk species,
of which, i e. Tamarix gallica L. and T. africana Poir., inhabit the coastal belt,
while the other 3 species i. e. T. parviflora DC, T. tetrandra Pall, and T. pentranda
Pall, occur in the interior. After presenting in short the biology of the
genus Tamarix, the author considers the tamarisk to be primarily ornamental
species, and he gives suggestion how these plants ought to be cultivated and
planted. In addition the author presents in a brief survey the economic and other
value of the Tamarix species, especially with respect to the afforestations along
the sea-coasts.